Nedavni fizički napad na Gordanu Ćosić, koja je osam meseci radila u PR službi na dvoru Karađorđevića, bio je povod za Udruženje građana „Srbija u pokretu“ da pokrene akciju „Ako radim nisam rob“, kojoj se dosad pridružilo desetak nevladinih organizacija, spremnih da pruže pomoć žrtvama mobinga.

Akciji se priključio i Institut za uporedno pravu, na čijoj klinici za radno pravo žrtve mobinga mogu da dobiju besplatnu pravnu pomoć.

– Cilj kampanje „Ako radim nisam rob“ jeste da ukaže na problem mobinga u Srbiji i da ohrabri građane koji trpe fizičko, mentalno ili verbalno nasilje na poslu da se obrate nadležnim institucijama. Nijedno nasilje nije normalno ponašanje i zato skrećemo pažnju građanima da se sa tim ne mire. Kampanja je nastala kao odgovor na fizički napad na Gordanu Ćosić u prostorijama Dvora od strane pripadnika ličnog obezbeđenja porodice Karađorđević. Ćosićeva je nakon sporazumnog prestanka radnog odnosa otišla po svoju radnu knjižicu, kada je na samom izlazu iz upravne zgrade na nju nasrnuo M. R. smatrajući da se duže zadržala, vređao je i na kraju na silu izbacio iz zgrade. O tome postoji policijski zapisnik, ali i medicinska dokumentacija. Sam napad je kulminacija višemesečnog maltretiranja i šikaniranja Ćosićeve od strane istog čoveka dok je radila u ovoj ustanovi – kaže za Danas Vidan Danković, koordinator kampanje i član Udruženja građana „Srbija u pokretu“.

Ćosićeva je za naš list potvrdila da je prekršajni postupak pokrenut, kao i da namerava da pokrene prijavu protiv čoveka zbog kojeg je, kako kaže, trpela mobing.

– Svakodnevno dranje, vređanje, omalovažavanje, šikaniranje… Zadržavanje van radnog vremena a da i ne znam koja su mi zaduženja, jer su se ona stalno menjala uz konstataciju da „moram da budem vidovita“. Pri tom ne smem ni da mu priđem „jer mu smeta moja aura“… sve sam to trpela svakodnevno dolazeći sa posla uplakana. Najgore je što u određenom trenutku čovek pomisli da je to normalno i da nadređeni tako treba da se ponaša. Međutim, nije. To je mobing, i zato sam odlučila da javno progovorim o tome – priča Ćosićeva, naglašavajući da se radi o jednom čoveku, i da joj nije namera da baci „ljagu“ na Dvor ili porodicu Karađorđević.

Vidan Danković kaže da je primena Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu počela tek nedavno pa je mali broj ljudi spreman da o mobingu javno govori, a još manje da preduzme bilo kakvu pravnu radnju protiv zlostavljača. Do sada je protiv mobera doneta svega jedna presuda.

– Iako mobing podrazumeva zlostavljanje u radnoj sredini, on utiče na sve aspekte života osobe koja mu je izložena. Zbog toga je neophodno i podizanje šire društvene svesti, kako o mobingu uopšte, tako i o načinima za njegovo zaustavljanje i podršku žrtvama – napominje Danković. Na društvenoj mreži Fejsbuk pokrenuta je akcija „Ako radim nisam rob“, sa ciljem da doprinese zaštiti žrtava mobinga u Srbiji i bržem procesuiranju ovih slučajeva u sudovima.

Našem listu javila se Anđela J. koja tvrdi da je žrtva mobinga, naglašavajući da je najgore što ljudi misle da je psihičko maltretiranje radnika normalno i da uglavnom i ne prepoznaju problem. Naglašava da je novinarka i da maltretiranje zaposlenih nije prisutno samo u preduzećima i privatnim firmama, nego da ga ima u javnoj i medijskoj sferi.

– Nakon mesec dana probnog rada u medijskoj kući koja izdaje više časopisa, primljena sam uz obećanu platu od 300 evra. Međutim, stigla je prva plata od 18.000 dinara. Pitala sam ljude iz kadrovske službe o čemu se radi, kažu, to je ta plata. To je 300 evra. Stavila sam prst na čelo, a žena iz kadrovske mi je rekla da je „kod šefa kurs evra 60 dinara“. Takvo obmanjivanje u životu nisam videla. Međutim, nastavila sam da radim jer mi je novac bio potreban. Bilo je to pre četiri godine. Plate su često kasnile, a vlasnik je svakome ko je pitao gde je plata odbrusio: „Ti slobodno idi, ima zamene za tebe!“ – priča Anđela J. Kaže da je novinara bilo sve manje, i da je za istu platu ponekad sama radila ceo časopis, a za vreme letnjih odmora i po dva lista. Vređanje zaposlenih bila je svakodnevica.

– Znao je da upadne u kancelariju i počne da proziva kolege na osnovu fizičkog izgleda. Na primer, jednu devojku koja je hronično bolešljiva zvao je „raspala“, jednu puniju osobu „prase“, i tako dalje. O seksualnim aluzijama da i ne govorimo. Ako smo bolesni i ne možemo da dođemo na posao, znao je da pozove i da nam da otkaz. Pa se onda predomisli i zove nazad. Ponašao se kao neprikosnoveni gazda i neko ko nas poseduje – priča Anđela J. Kada je situacija, kako kaže, postala nepodnošljiva, dala je otkaz. I dalje živi u strahu, ne želi da se predstavi punim imenom i prezimenom, ali se uključila u akciju „Ako radim nisam rob“, kako bi podržala borbu protiv mobinga.

Dvor: Nije bilo zlostavljanja na poslu

Direktor Fonda Kraljevski dvor Dušan Babac objašnjava za Danas da se sporna situacija dogodila kada je Gordana Ćosić došla u kancelariju da podigne svoja dokumenta.

– Prema našim saznanjima, gospođica Ćosić se nikada nije žalila na zlostavljanje na poslu od strane bilo kog nadređenog ili kolega ni svojim bivšim kolegama, ni direktoru, niti bilo kom državnom organu, pismeno ili usmeno – kaže Babac. On dodaje da je prilikom preuzimanja svoje radne knjižice, „znači više ne u svojstvu zaposlenog“, gospođica Ćosić ušla u verbalni sukob sa članom obezbeđenja Fonda Kraljevski dvor, svojim dojučerašnjim kolegom, nakon čega se obratila senzacionalističkim novinama sa pričom o navodnom zlostavljanju. Prema njegovim rečima, Ćosićeva je upoznata sa striktnim pravilima ponašanja u dvorskim prostorijama, „koja je tom prilikom kršila“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari