„Između vremena dolaska Roma u Srbiju i pojave romske pisane reči na ovim prostorima, proteklo je najmanje šest vekova, a do pojave prvih umetničkih pesničkih ostvarenja, još vek više.



Šta su to ovi „genijalni zabavljači“ i „vrsne zanatlije“ radili tako dugo, kad se nisu setili da za sobom ostave i po koju poetsku ili proznu tvorevinu? Preživljavali. Mnogi, na žalost, i nisu uspeli da prežive jer su ih tokom tih sedamsto, a možda i više godina, koliko na ovim prostorima bivakuju, ubijali oni koje su najviše zabavljali ili, pak, kojima su rala i motike okivali, sudove kalajisali i svako dobro činili. Bili su, dakle, Romi ovde, a na drugim mestima još više, narod za jednokratnu upotrebu. U vremenima sadašnjim oni to više nisu, a još manje žele to da budu…“



(Dragoljub Acković)

Čorolikano ćoćeko

Bešava angli furuna

Dikhava sar ikalena tato maro

O iv ućharela me jakha

Jek đučel uzalo mande

Sar ked avelalese greho mange

O manuša avena đana

Niko te pućel

Trnonđe me prengre parmakja

Me porja andral

Ćhelena čorolikano čočeko

Thavdela mo nak

Našto vazdav mo vas te kosav

Našti teljovav

Jek dinari te dolav so našaldilo

O iv sa pobut perela

Ko šero uloma sar parni sadik

Nikuri bašalibe

Mle pre ko than

Sar meporja andral

Ćhelena čorolikano čočeko

Mehmed Saćip

Sirotinjski čoček

Stojim ispred pekare

Posmatram kako vade vruć hleb

Sneg mi pokriva oči

Jedno pašče

Kao da ga je žao mene

Ljudi dolaze odlaze

Niko da pita

Smrzli mi se prsti na nogama

Dok creva iznutra

Igraju sirotinjski čoček

Iz nosa teče voda

Ruku ne mogu da dižem

Da nos obrišem

Ne mogu da se sagnem

I podignem izgubljeni dinar

Sneg sve više pada

Na glavi mi stvorio bele kapu

Nigde svirke a noge

Kao i creva iznutra Igraju sirotinjski čoček

Mehmed Saćip

Stepeno invalidnitosko

An hodniko

Internone kumnataro

Foreske bolnicako

Garade dikhas amen

E bange zejengo thaj me

Sar o hirurgo

Jektone rezosa kana čhinel

Geja duj dikhimata čhinen

Me

An drez savi ingarel

Vov

An mor

Kali morći.

Jovan Nikolić

Stepen invalidnosti

U hodniku internog odeljenja

Gradske bolnice

Krišom se pogledasmo

Grbavac i ja

Kao hirurg

Prvim rezom kad zaseče

Tako seku dva pogleda

Ja

U grbu koja nosi

On

U moju

Crnu kožu.

Jovan Nikolić

E sofrako miškuipe

Purane vasta mle dajakre

Sabajea čerena humer

Šunđola i sofra.

Jek dive angleder hine koprivenge

Erati o gađo anđa ušlo thud

Akana o ćhavore hinam ko nič

So posig te čeda šuke kašta.

A đi ted

I marikli ka ušnelpe

Pana akana

Džana amendar panja andromuja.

I marikli tati thabljona o vasta

Suđarindoj thabljola omuj

A mli daj dikhela dural

Ađičeri ka aćhol li diso

tejsase

Mehmed Saćip

Pomeranje sofre

Premorene ruke stare majke

Od ranog jutra prave testo

Čuje se pomeranje sofre.

Dan ranije

Majka je nabrala koprive

Sinoć je Srbin doneo kiselo mleko

Sad je red na nas

Treba nabrati suvo granje

A dotle

Pita će se razmesiti

I već nam ide voda na usta

Vruća je, prsti se lepe

A majka gleda u nas

I misli

Hoće li ostati koja mrvica

Za sutra.

Mehmed Saćip

Poezija iz antologije pesnika nacionalnih manjina i etničkih zajednica u Republici Srbiji – „Trajnik“ u izdanju IP „Arka“ iz Smedereva, koju je priredio Risto Vasilevski

Nastaviće se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari