Da ekologija na mala vrata ulazi i u srpske fabrike, pokazuje i primer desetak srpskih firmi koje su se nedavno uključile u projekat „Čistija proizvodnja“. Niti je reč o strahu od kazne, niti o pukom praćenju svetskih trendova, već o tome da su proizvođači pokazali značajan stepen društvene odgovornosti.

Da ekologija na mala vrata ulazi i u srpske fabrike, pokazuje i primer desetak srpskih firmi koje su se nedavno uključile u projekat „Čistija proizvodnja“. Niti je reč o strahu od kazne, niti o pukom praćenju svetskih trendova, već o tome da su proizvođači pokazali značajan stepen društvene odgovornosti. Prema rečima Branka Dunjića, direktora Centra za čistiju proizvodnju, firme potpisnice – Rumaplast, Kartonval, Štark, Sojaprotein, Hipol, Metalac posuđe, Galenika, Goša-Fom i Fabrika hartije, prihvatile su izazov da krenu u susret problemu, ne čekajući da ga rešavaju onda kada već bude kasno. Cilj projekta je smanjivanje negativnih uticaja proizvodnog ciklusa na životnu sredinu (od sirovine do odlaganja dotrajalih proizvoda). Osim toga, čistijom proizvodnjom postižu se i značajne uštede kroz smanjeno rasipanje sirovina i energije, ali i pokazuje odgovornost prema svojoj okolini.

Ušteda od milion evra

Uvođenje čistije proizvodnje donosi povećanje profita, bolju konkurentnost, ali i manje zagađenje životne sredine i uštedu u energentima. Rezultati pilot-projekta sprovedenog u šest firmi (Duga, Rafinerija ulja Beograd, Galenika Fitofarmacija, DCP Hemigal Fabrika kartona Umka i Hemovet) potvrdili su njegovu ne samo ekološku, nego i ekonomsku opravdanost. Naime, količina otpada i emisija smanjeni su u proseku za 30 odsto, više od polovine uloženih sredstava (60 odsto) vraća se u periodu kraćem od dve godine, a istovremeno su ukupne uštede na godišnjem nivou procenjene na oko milion evra.

„Zanimljiv je podatak da nije baš svako poboljšanje poslovnih rezultata skopčano sa ulaganjem – najveći efekat kod preduzeća koja su bila uključena u pilot-projekat postignut je zahvaljujući domaćinskom poslovanju. Uštede su ostvarene kroz smanjeno rasipanje energije i sirovina, veću efikasnost postrojenja, bolji kvalitet proizvoda, ali i uštede na tretmanu otpada“, kaže Dunjić.
Pomoćnik ministra zaštite životne sredine, Aleksandar Vesić, objašnjava da je cilj projekta da popravi energetsku i sirovinsku efikasnost, da minimalizuje otpad i iskoristi ga kao sirovinu, mada ne treba zanemariti ni značaj smanjenja emisije štetnih čestica. Vesić kaže da je pri kraju i izrada strategije čistije proizvodnje koja će biti pripremljena u saradnji sa beogradskim Tehnološko-metalurškim fakultetom.
Ukazujući na značaj uvođenja „Čistije proizvodnje“ potpredsednik Privredne komore Srbije Stojan Jeftić ističe da preventivna ekostrategija podrazumeva racionalniju upotrebu sirovina, vode i energije, zamenu opasnih sirovina ekološki prihvatljivim i smanjenje količine i toksičnosti otpadnih produkata i njihovo emitovanje u vodu, vazduh i zemljište. „Nadam se da će pozitivna iskustva ovih firmi na zaštiti životne sredine i uštedi sredstava, poslužiti kao primer i drugim preduzećima da veću pažnju usmere ka rešavanju ekoloških problema“, ističe Jeftić.
Centar za čistiju proizvodnju Srbije koji je nastao na inicijativu Organizacije Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO), naišao je na podršku Ministarstva za nauku i zaštitu životne sredine, PKS i Tehnološko-metalurškog fakulteta u Beogradu. Iako je formiranje Centra počelo 2006. godine, početak njegovog rada vezuje se za Šestu ministarsku konferenciju „Životna sredina za Evropu“, koja je u oktobru prošle godine održana u Beogradu. Projekat „Čistija proizvodnja“ zasniva se na tri modela – radionice, savetovanje pri rešavanju problema i uspostavljanje elemenata delotvornog sistema upravljanja životnom sredinom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari