Zidovi nisu samo građevinski objekti, imaju oni svoju metafiziku i simboliku. I nisu baš svi zidovi dobri. Čak i kad se podižu u korisne svrhe – na kućama i stanovima, recimo – oni su znak slabosti i ranjivosti jer za nas ljude, bajagi gospodare prirode, zidovi su ono što je za školjku ljuštura, a za kornjaču oklop – zaštita od „nekih drugih“. Mana zidova je što, kako će biti pokazano, nisu u stanju da nas zaštite od nas samih.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }A:link { }

Ukoliko istorija nije nešto prećutala, sve je počelo Kineskim zidom sagrađenim da bi se Središnje carstvo odbranilo od najezde varvara. I, vaistinu, varvari su se zaustavili pred Velikim zidom, ali viđi vraga su sedam binjišah – neposredno nakon završetka pustoline (oko 220 godine p.n.e.) počele su unutarkineske podele i trvenja i Središnje carstvo se raspalo na tri dela. Utuvite ovu lekciju, trebaće vam za nastavak ove priče.

Sledeći državni zid vredan pomena – u istorijskoj nauci zovomi Hadrijanov – nikao je u Britaniji i – viđi vraga su još sedam binjišah – maltene u isto vreme kada i brat mu, Kineski zid, dakle oko 220 godine. Da li je Hadrijanov zid uspeo da odbrani Rimsko carstvo od najezde varvara? Da, ali samo privremeno i samo na mestu na kome je sagrađen. U istorijskim razmerama vrlo brzo varvari su – iz sasvim drugog pravca – nahrupili u Večni grad i dibidus razbucali rimski narod i senat.

Što reko čestnejši Dositej, sad sledi naravoučenije. Iz gorepriloženog vidimo da kad god neka država pribegne izgradnji odbrambenog zida, nastaju teški pičvajzi, ali – viđi još jednog vraga – sa mnoogo binjišah – ne sa spoljašnje, nego sa unutrašnje strane.

Onda je nastupio Srednji vek koji se bez ikakvog razloga, a još manje dokaza, naziva „mračni“, iako je – ako mene pitate – taj „vek“ bio najbolje razdoblje u istoriji ovog grbavog sveta. Vidi se to po tome što srednjovekovni ljudi nisu podizali zidove oko država nego oko gradova. Na taj način su štitili gradove od neprijateljske okoline, ali su i okolinu štitili od nekontrolisanog rasta i metastaziranja gradova. Ako vas interesuju sitnija crevca, nađite poučnu knjige Luisa Mamfirda, „Grad u istoriji“, pa se detaljnije obavestite, mi idemo dalje.

Evo nas u domicilnom XXI veku koji – zidova što se tiče – sve više liči na treći vek. Pre nekoliko godina, Izrael podigao zid između sebe i – ako se ne varam – Pojasa gaze. Posle je Bugarska skunatorila neki zid na granici sa Turskom. Tu, nedavno, Mađarska počela da diže zid na granici sa Srbijom, što je zdravo uzrujalo ovdašnje patriotske paničare. Sad, vidim, Turska odlučila da sagradi zid na granici sa Sirijom, a patriotski paničari se presaludimili, pa predlažu da i mi, srpski narod i senat, podignemo zid na granici sa Makedonijom. Ne može se, đuturumi, propadanje ograditi. Kad ga ogradiš, samo ga ubrzaš. Utuvite ovo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari