Mnogi problemi modernih društva koji leže u srcu sociološke teorije oslikani su u gangsterskom filmu od njegovog početka do današnjih dana, ističe u razgovoru za Danas sociolog i autor knjige „Društvena studija američkog gangsterskog filma“ Ljubomir Maširević.


 Kako kaže, filmovi ovog žanra, baveći se pojedincima koji se suprotstavljaju društvu zbog neobuzdane želje za samorealizacijom, govore nam o zapadnoj kulturi 20. veka u kojoj vladaju tenzije između individualnog i globalnog, rada i uživanja, ideologije i slobode.

To je jedan od razloga zašto je autor, nakon studija „Postmoderna teorija i film na primeru kinematografije Kventina Tarantina“ i „Film i nasilje“, pristupio izučavanju popularnih gangsterskih klasika i priča o brzom usponu siromašnih imigranata i njihovom još bržem padu.

– Sociolozi i ostali analitičari koji proučavaju film oslanjajući se na društvenu teoriju, u filmu mogu da vide najrazličitije refleksije društva, društvenih procesa i konkretnih istorijskih događaja. Ovo važi kako za nežanrovski, tako i za žanrovski film. Horor na primer odslikava društvene strahove, a ratni film direktno pokazuje istorijsku zbilju ideološki manipulisanu u filmskom mediju. Gangsterski film, pokazalo se kroz istoriju žanra, predstavljao je moderna društva na kritički način. Nastanak gangsterskog filma u Americi početkom 1930-ih poklopio se sa razvojem urbanog i demografski izmenjenog društva. Ubrzan razvoj urbanih centara, početkom 20. veka, donosio je u sociologiju nove probleme urbanog života, sukob tradicije i prošlosti i pitanje korišćenja slobodnog vremena u modernim gradovima – ističe Maširević.

Koje društvene okolnosti su dovele do nastanka ovog žanra i šta je vremenom postala njegova društvena uloga?

– Okolnosti koje su dovele da se odmah po nastanku zvučnog filma snime klasici žanra i time on zasnuje još početkom 1930-ih su zakon o prohibiciji alkohola, koji je uslovio ekspanziju gangsterizma u američkom društvu i sa tim povezano eskalaciju nasilja u njemu. Naime, žanr je nastao u Americi i on je američki proizvod, bez obzira na to što su druge kinematografske tradicije dale veliki doprinos njegovom razvoju. Gangsterski film ima svoju predistoriju u književnosti, pozorištu i nemom filmu, ali čini se da su novinski članci o sukobima gangstera tokom 1920-ih u Čikagu i drugim američkim gradovima bili glavni izvor inspiracije Holivudu da snimi „Malog Cezara“, „Državnog neprijatelja“ i „Lice sa ožiljkom“. Nakon snimanja ovih filmova žanr je dobio svoja pravila koja će reditelji u narednim godinama redefinisati ili će ih se pridržavati. Društvena uloga žanra je bila nemilosrdna kritika društva. Gangsterski filmovi su prikazali nelegalnu distribuciju alkohola, korupciju, kriminal i uspon gangsterske figure na društvenoj lestvici. Posebno je bilo problematično prikazati uspon imigranta u američkom društvu sa dna na vrh društvene lestvice. Zbog svega opisanog žanr se brzo našao na udaru cenzure i nakon snimanja tri klasika, prikazivanje i snimanje gangsterskog filma je zabranjeno.

Zašto je, po vašem mišljenju, gangster ključna figura u modernoj kinematografiji? Kako je došlo do toga da narodni neprijatelj postane narodni heroj?

– Kako je konstatovao Džonatan Munbi u svojoj knjizi o gangsterskom filmu, jedno je bilo posmatrati uspon kriminalaca u vremenu ekonomskog prosperiteta, a drugo u vreme ekonomske depresije. Tokom 1930-ih Amerika je upala u ekonomsku depresiju, što se reflektovalo na nivou svakodnevice da je poštenom čoveku sve teže bilo da zaradi i pristojni živi. Kapitalistički sistem sa svojim pravilima otpuštanja radnika i nebrige o siromašnima doprineo je popularnosti gangstera. Za publiku 1930-ih filmski gangster bio je heroj. On se iz siromaštva i bednog života u svakom filmu dizao na vrh društvene lestvice, organizovao je vlastitu ekonomiju distribucije alkohola, onog što je legalni sistem zabranio. Međutim, legalni sistem je bio uzrok siromaštva bioskopske publike. Gangster je bio heroj koji je uzimao pištolj i mitraljez i ustajao protiv siromaštva i društvene isključenosti. Njegovo nasilno ponašanje, nemoral i ubistva ostajali su u drugom planu. Gangster na filmu je oduvek bio buntovnik protiv sistema. Čuvena trilogija „Kum“ detaljno prikazuje teške uslove života Vita Korleonea, i pokazuje egzistencijalnu ugroženost njegove porodice u jednom nepravednom društvenom sistemu. Njegovo bavljenje kriminalom je posledica nemogućnosti izbora. Žanr nosi ovaj naboj. Filmovi „Boni i Klajd“, trilogija „Kum“ i „Bilo jednom u Americi“ nastaju na nasleđu tri klasična gangsterska filma.

Iako ima mnogo filmova koji se bave kriminalom, ne spadaju svi u ovaj žanr. Koje su glavne karakteristike američkog gangsterskog filma?

– Kada se čovek pozabavi gangsterskim filmom, iz prva se može činiti da ima mnogo filmova ovog žanra. Međutim, kada proba da suzi izbor, vidi da to i nije baš tako. Čistih primera žanra nema mnogo. U suštini, gangsterski film se bavi isključivo organizovanim kriminalom i glavni junaci ovih filmova su gangsteri. Postoji mnogo detektivskih filmova, policajskih, noar i pljačkaških filmova, koji bi zajedno sa gangsterskim mogli da stanu pod jednu veću kategoriju – kriminalistički film. Gangsterski film, kao podžanr kriminalističkog, u kome se isključivo prikazuje organizovani kriminal, bio je različito zastupljen po periodima. Nakon nastanka tri spomenuta klasika 1930-ih, cenzura donosi zabranu prikaza kriminalaca kao glavnih junaka. Ovo znači da od 1935. pa sve do 1966. nema pravih gangsterskih filmova. Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih dolazi do revitalizacije žanra. Tokom 1980-ih nije bilo puno gangsterskih filmova, ali su snimani neki od klasika žanra. Početak 1990-ih označen je ovim žanrom, a njegov procvat predvode Skorseze i Tarantino. Samo oni su tokom 1990-ih snimili više sjajnih filmova u gangsterskom žanru, a pored njih su se u njemu ogledali i mnogi drugi poznati reditelji.

Kako se ovaj žanr menja vremenom i koliko su društvene promene uticale na njegovu modifikaciju?

– Žanr je društveno promenljiva kategorija. Osim Amerike doprinos žanru dale su i neke druge kinematografije, pre svega azijski film. Naravno da su japanski gangsterski filmovi doneli na platna probleme njihovog društva, kao što se radnja američkih gangsterskih filmova nakon legalizacije alkohola počela odvijati oko distribucije droge, kocke i prostitucije. Poslednjih decenija primetan je uticaj postmodernih tendencija, koji se najviše ogleda u mešanju žanrovskih konvencija gangsterskog filma sa drugim žanrovima. Takođe, globalizacija je učinila svoje. Gangsterski film je nastao kao američki fenomen, ali to sad više nije. Reditelji iz najrazličitijih tradicija radili su filmove u ovom žanru i ostvarili su uticaj jedni na druge. Tarantino i Skorseze pokazali su u svojim filmovima da su pretrpeli drastičan uticaj azijske kinematografije. Skorsezeov gangsterski film „Dvostruka igra“, za koji je dobio Oskara (2007), rimejk je azijskog filma „Infernal Affairs“.

Koje osobine tragičnog junaka gangsterskog filma opstaju u svim društvenim promenama?

– Gangster je morao da bude tragičan junak u filmovima klasičnog Holivuda. Cenzori su zahtevali da se prikaže da se kriminal ne isplati i na kraju svakog klasičnog gangsterskog filma vidimo njegov pad i smrt uz moralnu poruku. Međutim, već film „Kum“ ne prikazuje da je filmski narativ o usponu i tragičnom padu gangsterske figure obavezan narativ. Don Korleone umire na miru u dubokoj starosti. Takođe, mnogi drugi filmovi u kasnijem periodu ovog žanra nemaju tragičnu crtu. Jedino što ostaje tragično, to je da se društva u međuvremenu nisu promenila. I dalje postoje isključeni slojevi iz kojih ljudi, zbog toga što nemaju drugih mogućnosti, oružjem posežu za društvenom pravdom. Tragično je što društvena nejednakost i siromaštvo teraju ljude na stvari kojima možda ne bi želeli da se bave. U žanru dakle jedino društvo ostaje tragično i nepopravljivo loše. Sudbina smelih gangstera više ne mora da bude tragična.

Najbolji reditelji kao zalog žanra

Gangsterski film je žanr u kome su najbolji reditelji poput Hauarda Hoksa, Artura Pena, Serđa Leonea, Stenlija Kjubrika, Frensisa Forda Kopole i ostalih velikana režije ostavili neizbrisiv trag na kinematografiju. „Kum“, „Skarfejs“, „Boni i Klajd“ neka su od najboljih ostvarenja u istoriji kinematografije, podseća sagovornik Danasa.

Gangster i grad

Nema sumnje da pored gangstera i njegovog života žanr na veoma živopisan način predstavlja grad, veliku urbanu celinu i uslove života u njemu, nešto što u tom smislu nisu poznavale prethodne epohe. Gangster i grad međusobno su neraskidivo povezani. U neurbanim sredinama nema na takav način organizovanog kriminala, niti se bogatstvo i prekomerna potrošnja novopečenih gangstera može ispoljiti van urbanih centara – objašnjava Maširević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari