Štreberi

Ko nema pojma, a ubijeđen je u svoje znanje i razumijevanje pojma revolucija, neka ga provjeri. Pa neka se ne složi. Jebe mi se. Jer je protest, a kako je krenulo nadam se nastavku, okrenut protiv štreberijade, a za obrazovanje i odgoj koji otvaraju velika vrata objektivnom kritičkom mišljenju. Pa je dakle protest, što dežurni komentatori, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, tendeciozno ili kao nije tako, izbjegavaju reći, protiv ukupnog stanja i u državi i u društvu, a u Hrvatskoj. Koje je stanje i slika i prilika stanja u prostoru kojem je neko podmetnuo ime „Region“. Gledao sam fotografije, video zapise, na njima vidio mnogo poznatog mi svijeta, na radost i starije mi dijete. Vodio sam društveno mrežnu prepisku, prokontav’o iz nje svašta i nisam, takvog me Svevišnji dao, odolio da ne pitam šta se čekalo dvadesetšest godina. Pa i više, ako ćemo stani – pani. Jedan odgovor bio je kako je trebalo vremena da se dođe do dna Pandorine kutije i na dnu joj nade. Odgovor na odgovor, nisam mogao odoliti, bio je kako je nada naizgled jedna lijepa i krhka pojava, ali samo naizgled. Makar u mom slučaju. Da mene nikad nije zajebavalo ono što je izašlo iz glupačine kutije, nakon što joj je ludi muž skinuo poklopac, da me je kad god bih se pripremio, što kažu koncipirao i organizirao prema svemu što je izašlo, svaki put zajebalo ono – možda ipak… Ta jebena nada. Proizvod štrebanja. Uz nametnuto repetitio est pas mater studiorum. Vješto korišćteno i iskorišteno glede manipuliranja plastelinskim pukom.

I opet sam upao u zamku, volim ka me uhvate, prisjetio se jedne još prije povoja minirane reforme, kojoj su nesretnici pripisali sve štete miniranja i sjebali je do kraja. Sjetio sam se i jedne rasprave oko te reforme, koja je naivno upala među štrebere ponavljače, evo opet njihovi nasljednici ponavljaju tu priču „ne znajuči šta čine“, pričom o tome kako čovjek za života promijeni ne samo nekoliko radnih mjesta, već i kompletno područje zanimanja i kako treba prije svega imati jako opće obrazovanje, ili priliku da ga stekne, a onda šta mu On da. Pitao me je tada „pitac jedan“ kolega a šta će krovopokrivaču latinski. Pitcu sam odgovorio pitanjcem, a kolega kako vi unaprijed znate ko će biti krovopokrivač. A evo i sad, zašto krovopokrivač ne bi imao priliku da nauči latinski, možda mu dobro dođe kad siđe sa krova. Možda mu malo pomogne kad ide na glasačko mjesto.

Nego da skratim ovo. Radi naziva iznad – Nostalgija. Nisam nostalgičar, svašta sam drugo, ali prije svega sam ters. U vremenom izmijenjenom značenju pojma. Pa bi možda iznad ovog što mrčim moglo komotno pisati – Tersluk.