Kartografski gledano, nema razloga da se ove ulice posmatraju kao jedna. One se čak ni ne seku, to jest seku se ali onim delom Dušanove koji postaje već DŽordža Vašingtona. U tom mizanscenu njihovih kretanja važan je momenat sečenja, preklapanja, njih dve.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

  One se susreću kod maketne česme. U dnu Skadarlije, kao simbola boemerije, kafanskog života nekadašnjeg, gde, doduše, retko ko sada naruči pesmu koja se pevala još u vreme predaje ključeva grada 1867, a koju je knez lično pisao, „Što se bore misli moje“. Ipak, kaldrma se prosipa ka njima dvema, kao dragulji a ne krupni komadi kamena. Beograd jeste rimski grad, pa su ulice pod pravim uglom, ali ko kaže da jedna ulica, jedna realija, ne može da se sastoji od nekoliko zakrivljenih delova? Kao što je Gundulićev venac sečen pod izuzetno krivom linijom, pa uranja u druge ulice, izranja iz njih i iznenađuje, zašto ne bi postojala i jedna ulica „na ge“? Nema pravila, ili parafrazirajući brošuru pred martovske demonstracije: Ko sme da govori u ime njih? Volim te dve ulice, samo kada ih gledam kao jednu. Neobjašnjivo (''Nema svrhe pravdati osećanja'', kako reče Pavel Ernst, pomoćnik Gece Kona i autor par izuzetnih redova o Dorćolu). Pa se nešto mislim, šta kad bi neka od zaostalih bombi eksplodirala stvarno, pa oštetila ovu celinu? Cetinjska bi ostala bez one čistine, potpune melanholije ravne dugačke ulice, pričljive, samožive pomalo, destruktivno haotične ponekad a suštinski mirno-dekandentne; Dušanova bi ostala bez tog mraka, koji kao da dolazi s drugog sveta („i kukurik petla dolazi s drugog sveta“, Lorka), koji danju kad je sunčano prosijava i izvodi ovu uleglu glavnu dorćolsku ulicu u svet, u histeriju saobraćaja gore. Iako postoji mnogo pre nego što je Cetinjska prosečena, i iako ima svoju nabusitu istoriju, svoj umetnički dar (u njoj je pisao i sam Pavić), Dušanova bi bez strme Cetinjske ostala zauvek prazna. I da ne zaboravimo, sa ožiljkom od sečenja njih dve, na mestu gde je maketna česma u dnu Skadarlije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari