Protagonista Čarobnog brega, Hans Kastorp, stiže u sanatorijum za obolele od tuberkuloze. Umesto tri nedelje, on od gosta postaje pacijent i ostaje sedam godina. Na zapadnoj obali Švedske, u Geteborgu, u ulici Konstepidemins vag pod brojem šest, nalazi se nekadašnja bolnica za epidemične i zarazne bolesti, koja me je podsetila na Tomasa Mana. S tom razlikom što, budući da se u njemu u okviru desetak odvojenih zgrada nalazi oko 130 umetničkih ateljea, ovaj bivši sanatorijum već decenijama unazad pruža dom onima koje je isključivo zarazila umetnost.

Kada je tokom šezdesetih izvan užeg gradskog jezgra sagrađena nova bolnica, stara zgrada je ostala napuštena, sve dok je 1983. godine grupa umetnika i arhitekata nije ponovo „otkrila“. Zahvaljujući njihovoj viziji i pomoći grada i države, 1987. godine nastaje umetnički i recidencijalni centar Konstepidemin: neprofitna umetnička organizacija se u osnovi zasniva na konceptu koji je odavno poznat i u Srbiji. Nešto slično, recimo, postoji na Petrovaradinskoj tvrđavi (Petrovaradinski likovni krug), no švedska varijanta pokazuje mnoge prednosti. Iako umetnici najčešće dobijaju regionalnu, lokalnu ili državnu novčanu pomoć, oni sami plaćaju zakup ateljea, a kada im taj zakup istekne, na njihovo mesto mogu doći novi umetnici. Za studio može konkurisati svako, a osnovni kriterijum za dobijanje prostora za rad je „umetnički kvalitet i integritet u stvaranju“, kao i značaj projekta kojim planiraju da se bave. U Organizaciji trenutno stvara oko 150 umetnika. Neki u njoj žive, dok većina samo privremeno boravi. No bez obzira na to, svi imaju jednaka prava jer osnovni duh, koji i dalje preovladava u većem delu zemlje poznate po Stridbergu, Bergmanu, Pipi dugoj Čarapi, ali i H&M-u, Abi i Ikei, jeste slobodan duh, poštovanje drugoga i princip jednakosti. Sem slikara, grafičara i skulptora, u Epidemiji umetnosti su smešteni i glumci, filmski režiseri, muzičari (klasično edukovani kao i džezeri ili reperi npr.), pisci, umetnici koji se bave novim medijima, dizajnom nakita ili istraživači u kulturi.

U okviru Centra postoji i program za umetnike iz čitavog sveta, tako da su uz novosadsku spisateljicu Ljiljanu Maletin i vizuelnog umetnika Dragana Vojvodića ovoga jula u Kunstepidemiji i Laurie Rosenwald, dizajnerka i ilustrator iz Njujorka, finska slikarka Kaisu Paavilainen i rep-muzičar iz Palestine Khaled Harara.

Sem ateljea, postoji i zgrada administracije, tri izložbena prostora različite namene, kao i omiljeno sastajalište umetnika – restoran smešten u tradicionalnoj drvenoj kući (Blå Huset). Uz administraciju, funkcioniše i upravni odbor koji čine umetnici, ali i predstavnici lokalne zajednice, jer se Centar finansira zahvaljujući izdavanju ateljea, ali i uz pomoć grada, regije, državnih fondova i privatnih donacija. U Epidemiji umetnosti se veoma često uz izložbe odigravaju performansi, pozorišne predstave, različite radionice, programi za decu i mlade, projekcije filmova, predavanja i predstavljanje knjiga i autora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari