Blizu mesta Šauljaj, na severu Litvanije, nalazi se uzvišenje koje nazivaju brdom – pošto je cela zemlja – ravnica.

No, ovo uzvišenje nije obično, već jedinstveno u svetu zato što je celom površinom prekriveno krstovima. Ima ih mnogo raznog izgleda i veličine.

Vodič kaže da se ne može pouzdano znati koliko ih ima pošto se donose svakog dana, pa i noći (ipak, cifra se kreće od 150 do 200 hiljada!).

Ovo mesto nastalo je još 1831. godine kada je poljski knez sa lokalnim stanovništvom krenuo u borbu protiv Rusa. Slabo naoružani i nevešti mnogi su izginuli, a Rusi su selo sa življem spalili do temelja.

Za izginule se nije znalo gde počivaju.

Oni koji su uspeli da prežive spontano su počeli da posećuju jedino uzvišenje nedaleko od sela u kojem su bile njihove kuće, porodice, rođaci i prijatelji…

Dolazeći, sa sobom su donosili mali drveni krst i krišom ga zabijali u zemlju.

Pošto se Rusima, pod čijom su dominacijom bili, TO nije dopalo, oni su 1960. izdali zvaničnu zabranu postavljanja krstova.

ALI, narod je nastavio da ih donosi – tajno.

Rusi su postavili stražare.

I pored njih – broj krstova se uvećavao! Pošto se zaključili da se zabrana krši noću, za stražare je uvedena treća smena.

Niko nije znao da objasni kako su se i pored noćne straže – ujutru pojavljivali novi krstovi!

Godine 1988. Rusi su 'digli ruke' i povukli i stražu i zabranu.

Papa Pavle VI čuo je za neobično brdo i odlučio da 1993. godine dođe u Litvaniji.

Sutradan je posetio Brdo i hodao između krstova – od onih jedva vidljivih, pa do velelepnih presvučenih platinom i zlatom… Dirnut prizorom papa je rekao:

'Ovo je najtužnije mesto na svetu.'

Posle ove izjave svetog oca – svi koji nisu znali gde su njihovi najbliži skončali, ni gde im je grob – pohrlili su iz svih krajeva sveta i na Brdo krstova postave znak…. krst.

Brdo je postalo kultno mesto i nema dana u godini a da ga neko ne obiđe.

Uzana, drvetom obložena staza, blago se penje… skreće ulevo, desno… ukoliko se krene pravo, ona izbija na suprotnu stranu

No, bilo levo, desno ili pravo, na sve strane su krstovi, krstovi, i samo krstovi. Majušni, veliki, srednji. Od drveta, kamena, mermera, plastični, plehani… nanizani jedan na drugi – deset preko jednog – jedan preko deset…

Izuzev posetioca, turista ili darodavca, ništa više se ne može videti na tom sumornom uzvišenju…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari