To što je transkripte tajno snimljenih telefonskih razgovora, koji dovode u pitanje nepristrasnost i nezavisnost petočlanog međunarodnog arbitražnog suda u graničnom sporu Zagreba i Ljubljane, istovremeno sa zagrebačkim Večernjim listom objavio i beogradski Kurir nekim je hrvatskim medijima samo na trenutak zaličilo na maslo „srpskog paraobavještajnog podzemlja“, a nije se primio ni početnički pokušaj Ljubljane da aferu sa graničnog pitanja skrene u vode kršenja ljudskih prava i nedopuštene susedske špijunaže: slovenački arbitražni sudija Jernej Sekolec i ovlašćena zastupnica slovenačke vlade pri arbitražnom sudu Simona Drenik podneli su odnosno ponudili juče svoje ostavke.

Doduše, slovenački premijer Miro Cerar je za juče popodne najavio sednicu parlamentarnog odbora za kontrolu obaveštajnih službi. Nema nikakve sumnje da će ostavke Sekoleca i Drenikove brzopotezno biti prihvaćene u pokušaju Slovenije da arbitražni postupak oko granice sa Hrvatskom na moru i kopnu spasi. Njihovi tajno snimljeni telefonski razgovori svedoče da je Sekolec obaveštavao Drenikovu o detaljima razgovora predsednika Arbitražnog suda Žilberta Gijoma sa ostalim sudijama i od nje tražio „municiju“ kako bi na ostale sudije uticao. Tokom tih razgovora, a što je izbezumilo i vlast i opoziciju u Hrvatskoj, Sekolec je rekao i da su „Slovenci dobili što su htjeli na moru, te da najmanje dve trećine Piranskog zaljeva ide Sloveniji“ što bi za Hrvatsku bilo „šokantno i neprihvatljivo“, ocenila je potpredsednica hrvatske vlade Vesna Pusić.

I predstavnici slovenačke i predstavnici hrvatske vlade su odmah izjavili da o nepriličnom ponašanju slovenačkih predstavnika u arbitraži nisu bili obavešteni sve dok ih o tome nije obavestila štampa. Da Drenikova nije postupala po nalozima vlade, Ljubljana nastoji da dokaže kako bi očuvala dogovoreni arbitražni postupak, a da ni dan pre medija nije znala za kršenje pravila arbitraže u interesu je da dokaže i vladi u Zagrebu kako ne bi ispalo da je propustila  30-dnevni rok u kome, po saznanju, može da podnese svoju pritužbu.

Hrvatska ministarka inostranih poslova Vesna Pusić juče je objavila da će Hrvatska u toku dana o opravdanoj sumnji u kršenje dogovorenih pravila arbitraže obavestiti Arbitražni sud, ali i Evropsku komisiju, iako je ova poslednja požurila da se od nadležnosti za ceo slučaj distancira. „No, svoj problem ćemo rešavati sami“, podvukla je Pusićeva i dodala da se ni izlazak Hrvatske iz arbitraže ne isključuje. Pravnici i sa slovenačke i sa hrvatske strane već elaboriraju moguće scenarije izlaska iz novonastale situacije, koja preti da slovenačko-hrvatski granični spor vrati na početak. Najblaža bi bila varijanta u kojoj bi Sekolec podneo ostavku, a Sud nastavio da radi u četvoročlanom sastavu, a najoštrije bi bilo demonstrativno hrvatsko napuštanje arbitraže.

Ovom 2009. godine dogovorenom arbitražom nisu u Hrvatskoj mnogi bili zadovoljni od početka. Nedavno je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, osporavajući pisanje jednih hrvatskih novina o razlozima njegove ostavke, najavljivao svoju knjigu u kojoj će objasniti da je ostavku podneo jer nije hteo da prihvati arbitražu pod uslovima nepovoljnim za Hrvatsku i tako se odrekne dela njene teritorije. Tako da nije bespredmetna ni optužba Ljubljane da će aktuelni skandal brzopotezno postati tema hrvatske predizborne kampanje za izbore koji bi trebalo da se održe najdalje do sredine februara 2016. godine.

Hrvatska demokratska zajednica, koja je bila na vlasti 2009. godine kad je sporazum o arbitražu potpisan u Stokholmu, odmah je zatražila da predsednica Republike Hrvatske, Vlada i Hrvatski sabor „trenutno i bezuvjetno stave izvan snage Sporazum o arbitraži između Hrvatske i Slovenije o teritorijalnom razgraničenju u Piranskom zaljevu“ jer „Arbitražni sud više ne može doneti objektivnu i pravovaljanu odluku“.

Javio se i Ivo Josipović, bivši predsednik Republike Hrvatske a sadašnji lider stranke „Naprijed Hrvatska“ sa zahtevom za održavanje vanredne sednice Hrvatskog sabora „kako bi se donijele odluke u cilju zaštite vitalnih nacionalnih interesa“ i pokazali „briga i jedinstvo“ u njihovoj odbrani. Josipović tvrdi da je protiv diskriminacijskog Arbitražnog sporazuma koji „navlači na slovenačku poziciju“ i liči na predstavu kreiranu da se udovolji slovenačkom ultimatumu bio i 2009. godine, te predlaže da se taj sporazum raskine i rešenje spora prepusti, najbolje, Međunarodnom sudu pravde u Hagu. „Naši su susjedi pomislili da su Maradona, da mogu rukom dati regularni gol. Ne mogu ga dati rukom. Mi to nećemo dopustiti“, slikovito odlučan je bio Josipović.



 

               Afera zbog kakve vlada pada?

Ljubljana – Slovenačka opozicija i mediji raspredaju o posledicama koje bi afera Sekolec-Drenik mogla da ima po Vladu slovenačkog premijera Mira Cerara. Računa se svakako sa tim da bi neke konsekvence mogao da povuče slovenački ministar inostranih poslova Karl Erjavec budući da je sličnim povodom već u aprilu ove godine iritirao Zagreb izjavom iz koje se moglo zaključiti da mu je rezultat arbitraže unapred poznat, odnosno Sloveniji na ruku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari