Izgleda da su pregovarači iz dve Koreje rešili prošlomesečnu krizu u kojoj je Južna Koreja koristila zvučnike da preko demilitarizovane zone prenese poruke, čime je izazvala pretnju ratom sa Severa. To su dobrodošle vesti za region i za svet: usred rastućih strahova oko kineske ekonomije, već ima sijaset razloga za brigu u vezi sa događajima u Severoistočnoj Aziji. Ipak, ostaje fundamentalna nesig

Izgleda da su pregovarači iz dve Koreje rešili prošlomesečnu krizu u kojoj je Južna Koreja koristila zvučnike da preko demilitarizovane zone prenese poruke, čime je izazvala pretnju ratom sa Severa. To su dobrodošle vesti za region i za svet: usred rastućih strahova oko kineske ekonomije, već ima sijaset razloga za brigu u vezi sa događajima u Severoistočnoj Aziji. Ipak, ostaje fundamentalna nesigurnost u pogledu budućnosti Severne Koreje pod Kim Džong-unom, a poslednja epizoda pruža važnu priliku da se oceni njegovo vođstvo.

Kimovo ponašanje bilo je poprilično u skladu sa ponašanjem njegovog oca Kim Džong-ila i dede Kim Il-sunga: stvori krizu bez očiglednog razloga i očekuj nagradu zbog toga što si je okončao. Međutim, u poslednjoj krizi Kim je dobio malo. Severna Koreja nije dobila nove dogovore o hrani, nije dobila ekonomsku ili finansijsku pomoć, pomoć u energetici ili poljoprivredi, niti je dobila reči podrške od Kineza. U stvari, teško je shvatiti zašto je Kim uopšte započeo ovu krizu.

Ono što Kim izgleda jeste dobio je da je Južna Koreja pristala da prestane da emituje program koji je sadržao i nešto vrlo rečite kritike na njegov račun. I to je izgleda bilo dovoljno.

Prema svim izveštajima, Kim uživa vrlo malo lične legitimnosti u Severnoj Koreji. U korejskoj tradiciji je poveravanje porodičnog bogatstva najmlađem u trećoj generaciji ponekad hazardersko pravilo. Njegov otac Kim Džong-il s mukom se borio da bude poput Kim Il-sunga. A Kim Džong-un se izgleda još više muči u vođenju porodičnog biznisa.

Zaista, on je pokrenuo ono što mnogi vide kao vladavinu terora: brojni visoki zvaničnici bili su ubijeni brutalno i po kratkom postupku, dok su ostali zastrašeni. Uprkos povremenim građevinskim projektima – a to su obično zabavni parkovi – Severna Koreja pod Kim Džong-unom nastavlja da živi u transu.

Ekonomija Severne Koreje je klanica, zasnovana na poljoprivredi, uz odsustvo bilo kakvog modernog inženjerstva i tehnologije, sve podložnija menama vremenskih prilika. Odluka vlasti da dozvoli funkcionisanje tržišta odslikava potrebu da se učini neophodno: tako je bilo i drugde u komunističkim režimima u raspadanju, vlada nije mogla da plaća proizvodnju kolektivnim farmama.

Kina je u suštini oprala ruke od svog malog suseda. Rusija, koja je pokolebana da se udvara novim prijateljima ali se istovremeno napreže da rukovodi sopstvenom ekonomijom koja slabi, nije zainteresovana da oživljava prijateljstvo sa zemljom koja je po svemu sudeći ustanovila princip da nikome nikada ne plaća ni za šta.

Jedna od osobenosti liderstva Kim Džong-una bila je njegova nezainteresovanost za pregovore o okončanju severnokorejskog programa za nuklearno oružje. U stvari, kada su Kinezi poslednjih godina nastojali da obnove takozvane šestostrane razgovore, Severna Koreja im je tiho odgovorila „ne, hvala“.

Severna Koreja je pod Kim Džong-unom obilno investirala i naporno radila kako bi razvila balističke rakete koje mogu da nose nuklearne bojeve glave. Njeni nekadašnji partneri – a to je u stvari čitav svet – nisu imali drugog izbora nego da zategnu sankcije, pojačaju budnost, a Sjedinjene Države i njeni saveznici su razvili visokotehnološku odbranu prema kojoj će ofanzivni sistemi Severne Koreje biti zastareli čak i pre nego što budu otkriveni.

Tokom šestostranog procesa tokom četiri godine sagovornici Severne Koreje (SAD, Južna Koreja, Kina, Rusija i Japan) ponudili su režimu veliku nagodbu: okončanje nuklearnog programa u zamenu za širok opseg pomoći i garancija. Kim Džong-un je odustao od koristi koje bi proistekle iz statusa člana međunarodne zajednice, očigledno nameravajući da svoju zemlju odvede u još dublje divljaštvo.

S obzirom na to, lako je razumeti zašto je puno analitičara počelo da razmatra šta bi nestanak Severne Koreje mogao da znači za političke aranžmane na Korejskom poluostrvu. U nekom trenutku, i na neki još neodređen način, Severna Koreja više neće moći da funkcioniše i Južna Koreja će postati država sukcesor.

Mnogi Južnokorejanci nisu sigurni jesu li spremni da prihvate odgovornost za apsorbovanje stanovništva Severa. Međutim, iako će razgovarati i odlučivati o pojedinostima, neće imati puno izbora. Suočeni sa takvim istorijskim izborom, Korejanci će, imajući na umu budućnost potomaka i želje predaka, prihvatiti i najzad prigrliti ujedinjenje.

Zadatak će biti ogroman. Relativno svež primer ujedinjenja Nemačke nudi neke smernice, ali Koreja će morati da skicira sopstveni put. Neće joj biti potrebno samo dobro planiranje, već i prijatelji, saveznici i partneri u čitavom procesu.

Predsednica Južne Koreje Park Geun-hje doći će 4. septembra u Kinu, u svoju drugu zvaničnu posetu. Dnevni red za diskusiju biće pun aktuelnih događaja. Ali, s obzirom na to da Kim Džong-un Sever vodi u provaliju, možda bi bila dobra ideja posvetiti deo razgovora mogućoj novoj granici sa ujedinjenom Korejom i tome kako će ona izgledati.

Autor je bivši pomoćnik državnog sekretara SAD za Istočnu Aziju, dekan je Škole Korbel za međunarodne studije na Univerzitetu Denver

Copyright: Project Syndicate, 2015.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari