Nedavno sam dala pismenu izjavu i tako podržala parnicu koju je pokrenuo novinar Kris Hedžis i ostali, uključujući Danijela Elsberga i Noama Čomskog, protiv predsednika SAD Baraka Obame i ministra odbrane Leona Panete.

Ta parnica je pokušaj da se spreči primena užasnog novog Zakona o odobravanju nacionalne odbrane (NDAA), poznatog i kao „Zakon o domaćem ratištu“, koji je Obama potpisao u decembru. Posledica je seljenje „rata protiv terora“ na domaće tlo – sada svaki Amerikanac može da bude bilo kad i bilo gde stavljen u pritvor na neodređeno vreme bez podizanja optužnice i suđenja.

Kako je Hedžis napisao u obrazloženju zašto pokreće parnicu, „glavne fraze u NDAA su ‘značajno podržano’ i ‘združene snage’. Te fraze, tvrdi on, omogućavaju Vladi da proširi definiciju terorizma i njome obuhvati grupe koje nisu učestvovale u napadima 2001, i koje možda nisu čak ni postojale kada su oni izvedeni. Prema Hedžisu, „zakon može da se iskoristi da se stave u pritvor pojedinci koji nisu članovi terorističkih organizacija, ali su, kako se navodi u predlogu zakona, pružili značajnu podršku, čak ‘združenim snagama’“.

Kako Hedžis ukazuje, nijedan od tih pojmova nije prikladno određen; niti su zakonom definisani akti terorizma ili postupci onih koji su namenski „angažovani u neprijateljskim aktima protiv Sjedinjenih Država“. Kako je Hedžis napisao, „upravo je iz tih razloga zakon NDAA toliko strašan, naročito kada se ima u vidu da se širi građanska neposlušnost.“

Hedžis je potpuno u pravu, a u svom iskazu obrazlaže kako se NDAA i slični zakoni koriste kako bi omeli njegova istraživanja i kako bi ga zastrašili. Naveo je da su ga američki zvaničnici pritvorili dok je izveštavao iz inostranstva i da je obavešten da je na listi ljudi koji su pod nadzorom.

Gotovo identični zakoni su korišćeni da bi se ometalo izveštavanje i da bi se kinjili, zastrašivali i hapsili novinari u fašističkoj Italiji, u nacističkoj Nemačkoj, SSSR-u i u vojnim diktaturama u Čileu, Argentini i Ekvadoru.

Krajem marta sam se pridružila podnosiocima sudske parnice u njujorškom sudu čiji je cilj bio da se utvrdi da li će dobiti zakonsku osnovu za osporavanje poteza Vlade. Novinarka Ketrin Obrajen detaljno je opisala kako ju je zastrašio jedan federalni agent, kako se predstavio; suosnivač grupe demonstranata „Okupirajmo London“ Kai Vargala napravila je zabelešku iz londonske policije u kojoj je njena grupa svrstana u „terorističke“ grupe.

Vrhunac saslušanja bio je kada je federalna sudija Ketrin B. Forist postavljala pitanja Vladinim advokatima. Tražila je da definišu fraze „znatno podržano’ i ‘združene snage’, ali njen zahtev nije ispunjen iako je pitanje ponovila sedam, osam puta. Forist je, takođe, bar pet puta, pitala da li NDAA neće biti primenjivan na novinare i građane angažovane u mirnim protestima. Svaki put su advokati Obame i Panete rekli da ne mogu da daju takve garancije.

Nejasno definisani pojmovi predstavljaju standardni deo totalitarnog oruđa. Takvi pojmovi omogućavaju da se kontrolišu novinari, urednici i izdavači novina tako što im se preti da ugrožavaju „nacionalnu bezbednost“ ili da izveštavanjem izražavaju „podršku“ zakonom zabranjenim snagama.

Moj iskaz se poklapa sa Hedžisovim argumentom da američki novinari već modifikuju svoj rad, što je reakcija na takve zakone i strah zbog skorašnjih primera kako prolaze izdavači poput Vikiliksovog Džulijana Asanža. Detaljno sam obrazložila primere priča kojima se nisam bavila zbog pretnji koje zakoni predviđaju: odlučila sam da se ne sastanem sa oslobođenim zatvorenicima iz Gvantanama u Londonu; donela sam bolnu odluku da ne prihvatim sastanak sa Asanžom dok je bio u kućnom pritvoru kod Kembridža, što je bilo u skladu sa zakonom, ali sam se kao novinar osećala osramoćeno.

Znam da mnogi drugi američki novinari donose slične odluke, što je rezultat NDAA, te se nadam da će se pridružiti ovoj sudskoj parnici. Ali zakoni kao što je NDAA ne ugrožavaju samo novinare i urednike. Zbog američkih zakona i izvršne vlasti koja predsednicima SAD daje sve veća ovlašćenja da vode ratove, proglašavaju celu Ameriku bojištem, ubijaju američke i neameričke građane širom sveta, drže Avganistance, Iračane i Pakistance u pritvoru na neodređeno vreme bez podizanja tužbe i suđenja i optužuju australijske izdavače za špijunažu, ostatku sveta će biti potrebno neustrašivo i tačno američko novinarsko izveštavanje. To je prvi korak u težnji da se američki lideri navedu da budu odgovorni u skladu s domaćim i međunarodnim pravom.

Autorka je politička aktivistkinja i društvena kritičarka

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari