Britanija je ušla u novu političku eru – stvorena je prva koaliciona vlada od Drugog svetskog rata. Sklopljen je po mnogima neverovatan „politički brak“ između Konzervativne partije, čija je nekada ikona bila Margaret Tačer, i levo nastrojene Liberalno-demokratske partije.

Stručnjaci komentarišu da je po sredi vlada sa najmanje politički iskusnih ljudi od vlade laburista koju je predvodio Toni Bler 1997. I Kameron i njegov koalicioni partner i zamenik u novoj vladi Nik Kleg, lider liberala, priznali su da je tokom mandata Blera Britanija imala isuviše tesne veze sa Vašingtonom. Iako obojica podržavaju avganistansku misiju, Kameron se nada da će britanske trupe biti povučene sa ratišta u roku od pet godina. Kleg je izrazio nelagodu i žalost zbog stradanja britanskih vojnika. Ovakve stavove neki stručnjaci tumače činjenicom da se u budućnosti ne može očekivati veća finansijska podrška Britanije koalicionim vojnim operacijama.

Na adresu Dauning strita broj 10 prva čestitka Kamerunu na izboru za premijera stigla je iz Vašingtona od predsednika Baraka Obame, u kojoj se ističe važnost bilateralnog partnerstva dveju zemalja. Obama je čak pozvao Kamerona da poseti Vašington ovoga leta.

Kada je reč o budućem odnosu nove britanske vlade prema evropskim susedima, prema navodima analitičara, oni bi mogli da postanu problematični pre svega jer je Kameronova partija izrazito sumnjičava povodom saradnje u Evropi i nije otvorena za savez sa partijama koje predvode Angela Merkel i Nikola Sarkozi.

Kleg, nekadašnji član evropskog parlamenta, dosad je smatran za proevropljanina. Nekada opisivani kao skandalima skloni hipi akademci, Klegovi liberali ubuduće će popunjavati pet mesta u vladi. „Postignut je istinski kompromis između partija“, izjavio je Vilijam Heg, novi ministar spoljnih poslova koji će na toj funkciji zameniti Dejvida Milibanda. „Postoji ipak još mnogo stvari koje liberali ne mogu progutati, kao što je održavanje referenduma o novom glasačkom sistemu. Siguran sam da će postojati ljudi u vladi koji će pomisliti da je bolje da se ovakav savez nije ni dogodio“. Kameron je obećao Klegu kao kompromisno rešenje održavanje referenduma o promeni glasačkog sistema umesto potpune reforme koju su liberali prvobitno zahtevali.

Kao premijer koji će predvoditi prvu koalicionu vladu za 66 godina, pred Kameronom su brojni izazovi ne samo unutar redova svoje partije već i da odgovori na zahteve svog koalicionog partnera. Pred njim je hvatanje u koštac sa dubokim i bolnim kresanjima budžeta neophodnih za ozdravljenje britanskih finansija.

„Biće ovo veoma interesantna ali i čupava vožnja“, smatra Stiven Filding, direktor Centra za britansku politiku pri Notingem univerzitetu. „Dobili smo set političara koji još moraju da uče i steknu iskustva za funkciju koju obavljaju i to usred jedne od najgorih ekonomskih kriza u Britaniji“.

Jedna stvar koju Kameron nema jeste fleksibilnost, navodi Piter Snoudaun, autor knjige „Povratak sa litice: priča o vaskrsenju torijevaca“. „On je više pragmatičar nego ideolog. Nije toliko ubedljiv političar kao što je bila Margaret Tačer. Po mnogo čemu on je staromodni konzervativac“.

Koaliciona vlada se saglasila na petogodišnji fiksni mandat parlamenta, što je prvi put da Britanija ima unapred određen datum za održavanje novih izbora. U međuvremenu, nakon ostavke Gordona Brauna i na mesto premijera i lidera partije, laburisti su se okrenuli pregrupisavanju i manevrisanju ko će biti novi lider partije. Dejvid Miliband, dosadašnji šef diplomatije, glavni je favorit za lidera partije a stekao je i podršku prethodno viđenog glavnog kandidata ministra unutrašnjih poslova Alana Džonsona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari