Zavera ćutanja o počinjenim zločinima, svedoci rezignirani 1Foto: Nenad Đorđević/FoNet

Selektivni prikaz događaja tokom ratova devedesetih u istorijskim udžbenicima u Srbiji, pad u radu Tužilaštva za ratne zločine, slabija regionalna saradnja, predugačko trajanje suđenja za ratne zločine, nepoverenje svedoka u institucije i niske reparacije.

Ovo su neki od zaključaka najnovijeg izveštaja Fonda za humanitarno pravo (FHP) „Tranziciona pravda u Srbiji u periodu od 2013. do 2015. godine“, koji je juče predstavljen u beogradskom Medija centru.

 

Milica Kostić iz FHP ukazala je da je Tužilaštvo za ratne zločine u odnosu na period 2010-2013. optužilo duplo manje ljudi – 21 osobu, te da prošle godine nije potvrđena nijedna optužnica. Što se tiče regionalne saradnje, Kostić je citirala glavnog tužioca Haškog tribunala Serža Bramerca da „zabrinjava trend nazadovanja u regionalnoj saradnji“. Međutim, ukazala je i na pozitivne primere saradnje u predmetima „Štrpci“ i „Srebrenica“. Kostić je naglasila da suđenja za ratne zločine predugo traju, kao i da se postupci ponavljaju.

– Tu su i smene, odnosno preraspodela sudija iz Odeljenja za ratne zločine, pa na njihova mesta dolaze sudije koje nemaju nikakvog iskustva u ovoj oblasti – objasnila je Kostić. Prema njenim rečima, svedoci su rezignirani, umorni i ne žele da učestvuju u postupcima. Ona je ukazala i na anonimizaciju imena žrtava iz presuda, čime se žrtve depersonalizuju, jer im se oduzima priznanje stradanja imenom i prezimenom.

Jelena Krstić iz FHP je istakla da se „najalarmantniji nalaz“ iz izveštaja tiče istorijskih udžbenika, odnosno selektivnog prikaza događaja iz devedesetih. Kako je objasnila, sadržaj u udžbenicima, između ostalog, ignoriše sudski utvrđene činjenice o počinjenim zločinima. Ona je govorila i o statusu civilnih žrtava rata, ukazujući da su porodice nestalih u Srbiji prinuđene da svoje nestale proglase umrlim da bi dobili status civilne žrtve rata.

Prema njenim rečima, stradanje drugih naroda, sem osoba srpske nacionalnosti se uglavnom poriče i izbegava, a primetna je i „zavera ćutanja“ u okviru institucija i počinilaca koji su vršili ratne zločine. Ona je istakla i da je propuštena šansa da se u zakone o vojsci i policiji unesu odredbe za proveru ratne prošlosti, te ukazala da je Zakon o lustraciji prestao da važi 2013. a da nije primenjen ni u jednom slučaju.

Cilj izveštaja je da informiše domaću i međunarodnu javnost o napretku procesa uspostavljanja tranzicione pravde u Srbiji. Mehanizmi za uspostavljanje tranzicione pravde uključuju utvrđivanje krivične odgovornosti za počinjene zločine, pružanje reparacija žrtvama i očuvanje sećanja na stradale, utvrđivanje i javno kazivanje činjenica o zločinima, i sprovođenje reformi institucija koje su odgovorne za kršenja ljudskih prava.

 

Reparacije niske

Zamenica ambasadora Švajcarske u Beogradu, Polin Mentone, podsetila je da većina civilnih žrtava rata u Srbiji nije prepoznata i zaštićena, te dodala da su reparacije žrtvama niske i da je regionalna saradnja poboljšana, ali nedovoljno. Ona je istakla i da je pitanje nestalih osoba i dalje „spor proces“, navodeći da se još traga za 11.000 ljudi.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari