Najzanimljiviji slučajevi su mi žene ubice 1Foto: Miki Pejčić

Jedan od najčešćih komentara dobro upućenih u strip prilike na pomen Olivijea Dobremela (Dobsa), gosta nedavno završenog Salona stripa je – bila – „opšta pogibija“, budući da se veliki broj stripadžija otima da sarađuje sa njim.

Za ovog francuskog autora, pored ostalog je zanimljivo da je studirao sociologiju i da je ona, kao i poznavanje filma povezana sa temama koje obrađuje u stripu.

* Na koji način su povezani sociologija i strip?

– Studirajući sociologiju bio sam duboko zainteresovan za polje kriminologije, a naročito su me zanimale serijske ubice u kontekstu medija – radija, filma, televizije, stripova. Moj prvi posao je bio posao nastavnika koji je o tome predavao i bavio se upravo ovim problemima.

* Šta vam je privlačno u ovim temama?

– Krimi priče i mnogo drame u vezi sa njima, karakteri kriminalaca u stvarnosti, ali i u sferi fantazije. Najuzbudljivije u krvnim deliktima su mi, upravo, počinioci zločina. Oni su fascinantni, za javnost veoma privlačni ljudi, kao recimo Hanibal Lektor, koji je super um i super serijski ubica. Ti ljudi, koji stoje iza noža, veći su od samog noža. Mene zanima ko su oni i zašto rade to što rade. To, svakako, ima veze sa psihologijom budući da me najviše zanima tama uma, ali isto tako i pitanje reprezentacije zla u medijima. Dve različite stvari, ali duboko povezane.

* Na koji način se u francuskim medijima tretira kriminal?

– Ne na isti način kao u Velikoj Britaniji. Kod nas nema senzacionalističkog pristupa i nema mnogo emisija o tome, čak ni na kablovskoj televiziji. Imamo jedan nacionalni mejnstrim kanal gde se popularizuju krimi – sajns – fikšn serije i drugi, koji ima dokumentarni pristup kriminologiji.

* Verovatno je i literatura uticala na izbor vaših tema.

– Pre svega, Agata Kristi, priče o Šerloku Homsu, ali i sve one iz viktorijanskog perioda, čak i slučaj Džeka Trboseka je kul. Zapravo svi oni romani koji imaju u sebi elemente misterije, gotike, horora i fantastike.

* Onda mora da volite i maglu?

– (Smeh). Naravno.

* Radili ste sa srpskim autorima strip „Linije fronta“ o Velikom ratu. Kako ste doživeli ovu saradnju?

– Bilo je zanimljivo jer je drugačije od mog prethodnog rada i što smo radili u timu. Ja sam se trudio tu temu da obradim više na ekološki način nego politički, dakle, više s tog aspekta na koji način je Veliki rat uticao na budućnost planete Zemlje.

* Kakvi su srpski autori? Da li su prema vašoj oceni talentovani?

– Naravno da jesu. To je moja druga mafija. Prva su Italijani. Pre „Linija fronta“ sam sarađivao sa svojim velikim prijateljem Darkom Perovićem, a na Fejsbuku komuniciram s mnoštvom srpskih autora.

* Koji vam je u istoriji kriminala najzanimljiviji, najintrigantniji slučaj?

– Proučavao sam mnogo priča o serijskim ubicama i stoga mi je teško da izdvojim jednu, ali ako bih morao, onda su to žene. Zbog toga što one nemaju iste motive za ubistva kao muškarci, sadizam je kod njih drugačiji u odnosu na jači pol, način na koji počine zločin. Deo tih žena može biti u grupi smrtonosnih bolničarki ili fam fatal. Često te žene imaju veoma težak život. Jedna od provokativnijih priča na ovu temu je dočarana u filmu „Monster“ zasnovanom na istinitoj priči o Elien Vurnos, koju igra Šarliz Teron. Veoma neobičan slučaj.

* Napisali ste knjigu o kinematografiji?

– Da, zato što su filmovi i stripovi za mene povezani. I sam, kada crtam, to što radim gledam kao film. Za mene je strip jedan vid filma.

* A koji vam je najomiljeniji i da li biste voleli da ih sami pravite?

– Da, jednog dana, ali kratke. Što se tiče omiljenih filmova, ima ih nekoliko, ali pre svih su to: „Konan“ i „Imperija uzvraća udarac“.

* Na kraju, s kim biste od srpskih autora u budućnosti najradije sarađivali?

– S Milanom Jovanovićem, Draženom Kovačevićem, Sašom Arsenićem i možda još s mnogima koje ću upoznati ovde tokom Salona stripa.

Info

Olivije Dobremel (Dobs) je rođen 1972. U vreme dok je još predavao kinematografiju, potpisao je svoje prve strip ugovore za neke biografije serijskih ubica i triler priče. Potom je od izdavačke kuće Solej dobio priliku da radi na nekoliko mini-serijala u domenu avanturističkog žanra, fantazije i horora (Loki, Alan Kvotermejn, Alamo, Mr. Hajd protiv Frankenštajna i Skotland Jard). Većina njih su prevedeni na italijanski, španski, nemački i engleski jezik.

Potom je napisao jednu celovitu priču za kuću Ankama, smeštenu u svet čuvene video igre Dofus. Učestvovao je i u nastanku velike kolekcije adaptiranih priča SF autora Stefana Vula. Nakon saradnje sa srpskim crtačem Darkom Perovićem na Alamu, pridružio se kolektivnoj srpsko-francuskoj publikaciji „Linije fronta“.

Dobs je nedavno za Glenat počeo rad na zbirci adaptiranih priča Herberta Džordža Velsa koje uključuju „Vremensku mašinu“, „Rat svetova“, „Nevidljivog čoveka“ i „Ostrvo doktora Moroa“. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari