Billy Barrett as Ray in BBC Drama Responsible Child

BBC/Kudos/ Ed Miller

Kad imate deset godina, zakonom vam je zabranjeno da pijete, pušite, glasate, venčate se ili čak kupite kućnog ljubimca. Vi ste u petom ili šestom razredu osnovne škole. Zakonski ste još dete.

Ali pred sudom možete biti i odrasla osoba optužena za ubistvo.

Minimalna starosna dob za krivičnu odgovornost u Engleskoj i Velsu je deset godina – što znači da se desetogodišnjaku optuženom za nečije ubistvo na britanskom sudu pred porotom, umesto na sudovima za omladinu, može suditi kao odraslom.

Zbog uzrasta im se ne koristi prezime, advokati ne moraju da nose perike i odore, a dozvoljeno im je i da sede kraj advokata ili odgovarajuće odrasle osobe.

Ali može li tako malo dete da razume šta znači počiniti ubistvo? Jesu li ta deca odgovorna za vlastite postupke? I šta se dešava kasnije sa njima u životu ako im presudite kao odraslim osobama još pre nego što su postali tinejdžeri?

To su pitanja koja se nalaze u središtu priče dvanaestogodišnjeg Reja, ispričane u novoj BBC TV drami Odgovorno dete zasnovanoj na istinitoj priči.

Rej obožava da igra video igre, uči o svemiru i gleda rijaliti emisije. Ovom dečaku, kao i njegovom 21-godišnjem bratu Nejtanu, sudi se za brutalno ubistvo.

Očuh koji ih je zlostavljao, izbegao je zatvorsku kaznu iako je Nejtana napao sekirom. Vraća se u porodični dom i počinje da maltretira njihovu majku. Jedne noći, braća silaze u prizemlje i ubadaju ga nožem više od 60 puta dok spava na sofi.

Toliko ga mahnito napadaju da mu je glava gotovo odsečena.

Priča je zasnovana na slučaju Džeroma i Džošue Elisa koji su imali 14 i 23 godine kad su takođe ubili očuha.

Shaun Dingwall and Billy Barratt

BBC/Kudos/ Ed Miller
Rejov očuh Skot (Šon Dingvol) napada njegovog starijeg brata sekirom

Serija prikazuje ubistvo do mučnih detalja: krv, noževe, činjenicu da je njihov očuh nenaoružan i da je tokom napada spavao.

Ali prikazuje i dvanaestogodišnjeg Reja posle ubistva – ošamućenog, zbunjenog i prekrivenog krvlju. On priznaje zločin gotovo momentalno i odvode ga u lokalnu policijsku stanicu. Dečaka igra Bili Barat, koji takođe ima 12 godina.

U stanici, Reja pretresaju, fotografišu za dosije, uzimaju mu DNK i krv, a potom zatvaraju u sumornu ćeliju za odrasle. Kad njegov advokat pita policajce zašto se prema detetu kao što je Rej ophode kao prema odraslom kriminalcu, pozornik mu odvraća da je Rej „u pritvoru je za ubistvo, ne za skitnju.“

„Čisto zlo“

U Engleskoj i Velsu, minimalni uzrast za krivičnu odgovornost je deset godina i određen je još 1963. godine.

Od 1995. godine, procenjuje se da je na britanskim sudovima u Engleskoj i Velsu završilo više od 7.000 dece uzrasta između deset i 14 godina.

Ujedinjene nacije uporno ukazuju na to da određivanje ove starosne granice ignoriše prava deteta i pozivaju da se taj uzrast podigne na najmanje 12 godina. Deset je niže nego u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji: u Švedskoj je to 15, a u Portugalu 16. Čak i u Kini i Severnoj Koreji morate da imate 14 godina da bi vam se sudilo kao odraslom.

Od vremena kad je prvobitno postavljena ova starosna granica, mnogo toga je otkriveno o razvoju mozga adolescenata i njihovoj sposobnosti da donose odluke, ističe se u jednom skorašnjem vladinom izveštaju.

Anketa Trusta zatvorske reforme u kojoj je 2010. godine učestvovalo više od 2.000 odraslih osoba, pokazala je da dve trećine ljudi podržava podizanje starosne granice krivične odgovornosti na najmanje 12 godina.

Ali drugi se kategorički s tim ne slažu – možda zbog jezivog ubistva dvogodišnjeg Džejmsa Baldžera koje su 1993. godine počinili tada desetogodišnji Džon Venebls i Robert Tomson.

Na snimku skinutom sa nadzornih kamera vidi se kako mališana odvode dvojica starijih dečaka – ovu scenu malo njih može da zaboravi.

Bio je to zločin koji je šokirao zemlju. U novinama su deca nazvana „čistim zlom“, a ostrašćeno se raspravljalo i o tome da li je njihovo nasilno ponašanje inspirisano horor filmovima kao što su Dečja igra 3, u kojoj je glavni lik lutka ubica.

Deniz Fergus, majka Džejmsa Baldžera, ranije je govorila protiv podizanja starosne granice.

Tadašnji komesar za decu joj se 2010. godine lično izvinio nakon što je u novinskom članku predložio da bi starosnu granicu trebalo podići.

„On je zapravo optužen“

TV film Odgovorno dete rad je scenariste Kože Šona Baklija i dokumentariste Nika Holta.

Nik se nada da će njegov prvi igrani film pokrenuti raspravu o ovom pitanju.

On se proslavio radeći na žestokim dokumentarcima kao što su Suđenje za ubistvo Kanala 4 o škotskom prodavcu voća i povrća koji je ubio suprugu.

Dok je radio na ovom slučaju 2013. godine, Nik se zainteresovao za pitanje krivične odgovornosti dece.

Nick Holt with Billy Barratt who plays Ray and James Tarpey

AFP
Nik Holt (levo) daje rediteljska uputstva Biliju Baratu koji igra Reja, i Džejsmu Tarpiju (Nejtan)

„Bio sam u Škotskoj nekih 18 meseci, prateći nekoliko suđenja i tad sam, tokom procesa za teški telesni napad, u sudnici video veoma mlado dete.

„Pitao sam advokate da li je dete tamo kao svedok, a oni su mi rekli: ‘Ne, on je tu zapravo kao optuženi.’ Bio sam iznenađen.

„Posle toga, počeo sam da se raspitujem o tome sa koliko godina nekom može biti suđeno pred porotom za najteže zločine.

„Kad se ispostavilo da je to sa deset godina, i kad sam video koliko je to u drugim zemljama, bio sam još više iznenađen. To je prilično veliko razmimoilaženje u odnosu na ostatak sveta.“

„Ne može da kupi hrčka“

U Odgovornom detetu, slučaj tužilaštva zasniva se na ideji da je Rej hladnokrvni ubica koji zaslužuju da završi u zatvoru za ubistvo.

Ali odbrana tvrdi da Rejev težak život – alkoholizam njegovog oca, depresija njegove majke, nasilje i činjenica da je njegov slučaj zanemarila socijalna služba – mora da se uzme u obzir prilikom izricanja presude.

To je jedna veoma kontradiktorna priča: ne krije se čist užas ubistva. Ali isto tako ni Rejev buran porodični život i njegova potpuna odanost starijem bratu – kog njihov očuh napada pred njim.

I iako se ne sugeriše da Rej – kao ni bilo koje drugo dete prestupnik – ne treba da bude kažnjen za zločine, serija postavlja pitanje kako ta kazna treba da izgleda i kakve su dugoročne posledice ophođenja prema deci kao prema kriminalcima.

Neke od najintrigantnijih replika izgovara lik koji je dečji psihijatar kom je dodeljen Rejov slučaj. Igra ga Stiven Kembel Mur.

On pita da li je dečji mozak sposoban da do kraja razume šta znači počiniti ubistvo.

„Reju nije dozvoljeno da kupi prokletog hrčka dok ne napuni 16 godina“, kaže on, komentarišući činjenicu da britanski zakon ne dozvoljava da kupite kućnog ljubimca dok ne napunite te godine.

Doktor Tim Bejtmen, stručnjak za mladalačko pravo, rekao je za Njuzbit na Radiju 1 da postoje velike nedoslednosti u tome kako zakon tretira mlade ljude.

„Nedavno se mnogo pričalo o tome da se starosna granica za napuštanje škole podigne na 18. Čini mi se da je pravo vreme i da se preispita i sa koliko godina počinjemo da tretiramo decu kao kriminalce.“

Režiser Nik bi voleo da vidi da se starosna granica odgovornosti podigne na 16 godina.

„Posle iscrpnog čitanja i istraživanja, to mi se čini kao bolji uzrast, zato što je tad adolescentski mozak malo razvijeniji“, kaže on.

„Ne želim da budem ta osoba“

Uticaj slučaja Džejsma Baldžera može delimično da objasni zašto laburističke i konzervativne vlade već nisu preispitale starosnu granicu, kaže doktor Bejtmen.

„Kad imate konsenzus oko nečega kao što je obaveza da se bude strog prema kriminalu, onda je teško bilo kojoj stranci da uradi nešto što će se doživeti kao popustljivo.“

Ali on smatra da je javno mnjenje možda počelo da se menja.

„Došlo je do velike promene u načinu na koji se društvo nosi sa dečjim kršenjem zakona u protekloj deceniji“, kaže Bejtmen.

On ukazuje na činjenicu da je za to vreme došlo do pada od 75 odsto u broju dece koje završe u sudskom sistemu.

A u Škotskoj je nedavno doneta odluka da se starosna dob odgovornosti podigne na 12 godina.

„Mislim da je prošlo dovoljno vremena od slučaja Baldžer da možemo slobodno da kažemo da šta god da smo mislili tada, ne mora više da nas obavezuje danas“, kaže Bejtmen i dodaje da je svestan da se neki i dalje neće složiti s tim stavom.

U zaključnim scenama drame, Rej se nalazi u maksimalno čuvanoj jedinici za mlade prestupnike. Počinje da ima noćne napade panike i flešbekove na krvave ubistvo.

On kaže da ne želi da bude „osoba koja je uradila ono što sam ja uradio“.

Ali, iako je drama postavljena tako da gledalac stvari vidi kroz Rejeve oči, što donekle otežava da ne saosećate s njim, važno je ne zaboraviti da je ono što gledamo napisani scenario.

„Nema lakih odgovora kad je u pitanju ovaj slučaj“, kaže Nik.

„Ono što mislim da Odgovorno dete radi veoma dobro jeste da uspeva da ubedi ljude da o ovom pitanju, na koje bi neki mogli da reaguju instinktivno i ostrašćeno, mora makar prvo dobro da se promisli“, kaže doktor Bejtmen.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari