Rudyard Kipling, photographed in 1910

Getty Images

Na vrhuncu karijere, Radjard Kipling je bio najpopularniji pisac u Velikoj Britaniji. Prvi Britanac koji je osvojio Nobelovu nagradu za književnost, i dalje je najmlađi laureat svih vremena.

Kipling je rođen u Indiji 1865. godine, ali je poslat da živi blizu Portsmuta.

„Doveden je iz šarenila i uzbudljivosti Indije, koju je očigledno voleo, u sumornost Sautsija i ostavljen kod hranitelja koji su se loše odnosili prema njemu“, kaže Kiplingov biograf Endrju Lajset.

Kao odrastao, Kiping je proputovao svet.

Ali sumorne godine provedene u Sautsiju inspirisale su ga za njegovu najslavniju priču – Knjigu o džungli.

Napisana 1894. godine dok je Kipling živeo u snežnom Vermontu, ova priča doživela je neverovatan uspeh.

Vojnici su fascinirali Kiplinga dugo pre izbijanja Prvog svetskog rata – ime je stekao zbirkom poezije Balade iz kasarne.

Kiplingov sin bio je jedan od onih koji su jedva čekali da se priključe britanskim ratnim dejstvima 1914. godine.

Nakon što su ga odbili u mornarici zbog lošeg vida, Džon je bio prisiljen da iskoristi očeve veze kako bi bio primljen u pešadiju, u Drugi bataljon, među Irske gardiste.

Stigao je u Francusku 17. avgusta 1915. godine – na svoj 18. rođendan – a šest nedelja kasnije poslat je u Bitku kod Lusa.


Bitka kod Lusa

  • Bitka iz 1915. godine na Zapadnom frontu – u sklopu pokušaja Saveznika da se probiju kroz nemačku odbranu u severnoj Francuskoj; takođe je obeležila prvu britansku upotrebu otrovnog gasa kao oružja
  • Posle prvobitnog delimičnog uspeha Britanaca i Francuza, Nemci su se pregrupisali i Saveznička pešadija je bila samlevena dok je napredovala ka neprijateljskim položajima

„Bitka je bila katastrofalna po Britance“, kaže vojni istoričar Hju Sesil.

„Bilo je to prvi put da su novi dobrovoljci učestvovali u nekoj bici. Nadali su se da će to predstavljati prelomni trenutak. Umesto toga, došlo je do ogromnih gubitaka.“

Džonov bataljon je 27. septembra dobio naređenje da pređe čistinu i uputi se ka Šumi rudnika krede.

Ukopali su se preko puta Nemaca i bili dočekan brutalnom mitraljeskom vatrom.

U narednih sat vremena, Džon je nestao.

„Tu priča postaje zbunjujuća“, objašnjava istraživačica Džoana Leg.

Njeno proučavanje Džonovih poslednjih kretanja objavljeno je 2016. godine u organizaciji Udruženja Zapadnog fronta.

Žestoka vatra

Svedočanstva očevidaca iz bitke se razlikuju.

Neki govore da je Džon prešao u napad na Nemce.

Drugi tvrde da su se on i njegovi ljudi uputili ulevo ka jednoj farmi.

Džonov pukovnik kasnije je napisao da je ovaj primećen blizu neprijateljske linije fronta, šepajući i sa povredom glave.

„Došlo je do žestoke mitraljeske vatre“, kaže Leg, „a u toj skučenoj oblasti bilo je više od 1.000 ljudi.“

Telo Džona Kiplinga nikad nije pronađeno.

Radjard Kipling je proveo četiri godine tražeći izgubljenog sina.

Pronašao je ljude iz Džonovog bataljona i ispitao ih.

Pisao je najvišim vojnim zvaničnicima koje je poznavao i od Crvenog krsta tražio da sprovede istragu.

Iskoristio je čak i svoje veze u Švedskoj i od neutralnih ambasadora zatražio da kontaktiraju Nemačku u njegovo ime i pitaju je li Džon pronađen.

„Uvek je postojala nada da je Džon možda zarobljen – da je možda ratni zatvorenik ili da je izgubio razum i ostao zatočen na neprijateljskoj teritoriji“, kaže Leg.

Kiping je strahovao da će njegova vlastita karijera dovesti njegovog sina u još veću opasnost.

„On je bio prilično glasan u svojim antinemačkim stavovima“, kaže Lajset.

„Plašio se da će, ako je njegov sin uhvaćen, Nemci otkriti ko je i osvetiti se njemu za otrovne napade njegovog oca.“

Kiping je bio prva osoba koja je upotrebila izraz „Huni“ kao antinemačku uvredu.

Književnost tugovanja

U junu 1919. godine, Kipling je pisao pismo vojsci, pomirivši se s tim da je njegov sin najverovatnije mrtav.

Posle rata, Kipling je postao sasvim druga osoba.

„Kao javna ličnost, postao je mnogo ogorčeniji i bešnji“, kaže Jan Montefjore, profesor engleske književnosti 20. veka na Univerzitetu u Kentu.

„Ali kao piscu vizura mu se proširila. Mladi Kipling je bio čista živost i energija. Posle rata, u njemu je bilo mnogo više tuge. Dao je veliki doprinos književnosti tugovanja.“

Kipling je ranije bio vatreni pobornik rata, ali sada je postao kritički nastrojen prema njemu.

Njegova potresna pesma „Prihvaćen oblik“ glasi: „Ako neko pita zašto smo ginuli, / Recite im zato što su nas očevi lagali.“

Reagujući na smrt šesnaestogodišnjeg mornara Džeka Kornvela, napisao je pesmu Moj dečak Džek.

Stručnjaci ne mogu da se slože oko toga da li se naslov možda odnosi i na njegovog vlastitog sina Džeka.


Moj dečak Džek

  • Pesma koju je Kipling napisao 1915. godine pošto je njegov sin proglašen nestalim, verovatno mrtvim, u Bici kod Lusa
  • Prva strofa glasi: „Imate li vesti o mom dečaku Džeku?“/ Ne s ovom plimom./ „Kada mislite da će se vratiti?“/ Ne s ovim vetrom, i ne s ovom plimom.
  • Pozorišni komad iz 1997. godine, Moj dečak Džek, bavio se odnosom između Kiplinga i njegovog sina; kasnije je urađena televizijska adaptacija sa Dejvidom Hejgom – koji je i napisao komad – kao Kiplingom, i zvezdom Harija Potera Danijelom Radklifom kao Džonom Kiplingom (na slici)

Misterija Džonovog nestalog tela ostala je nerešena decenijama.

A onda je 1992. godine, Komisija za ratne grobove Komonvelta promenila natpis na grobnom mestu neznanog vojnika tako da on sada glasi „Džon Kipping“.

To je izazvalo ogromnu raspravu. Džoana Leg i Grejem Parker, međutim, smatraju da su uspeli da razreše misteriju osobe sahranjene ispod kontroverzne nadgrobne ploče.

„Postojala su tri nerešena pitanja“, kaže Leg.

„Prvo, koordinate su ukazivale na to da je ovo telo nađeno pet kilometara od mesta na kom se Džek borio. Mi smo uspeli da dokažemo da je to prosto bila administrativna greška.“

Rudyard Kipling, 1905

Getty Images
Kipling 1905. godine

Drugi problem je bio što je negde u isto vreme nestao još jedan poručnik.

„Sada znamo da je taj drugi oficir odveden u bolnicu tokom trajanja bitke. On je sahranjen daleko od mesta bitke.“

Konačna misterija ticala se Džonovog čina.

Pronađeno telo je nosilo zvezde poručnika, a Kipling je zvanično bio potporučnik.

Leg veruje da je do ovoga došlo zbog kašnjenja u komunikaciji – Džon je zapravo bio unapređen u junu.

„Uverili smo se da je dobijao poručničku platu.“

Džon je bio jedini poručnik iz njegovog bataljona čije telo nije pronađeno i stoga Leg zaključuje da to telo mora biti njegovo.

„Ogromna je ironija da je Kipling bio osoba koja je odabrala izraz ‘poznat Bogu’ za sve neznane vojnike, a onda da sam nije znao šta se desilo njegovom vlastitom sinu“, kaže Filip Malet, autor knjige Kipling: Književni život.

Kipling je sarađivao sa Vinstonom Čerčilom na tome da sve nadgrobne ploče budu istog oblika i veličine, bez obzira na vojni čin sahranjenih.

Dugi redovi identičnih nadgrobnih ploča na vojnim grobljima njihova su zaostavština.

Ogroman uticaj

Kiplingova reputacija je doživela pad u ovih 85 godina posle njegove smrti.

„Ne mogu da se setim nijednog drugog savremenog pisca sem Dž.K Rouling koji je bio izbliza toliko popularan“, kaže Malet.

„U jednom periodu pred Prvi svetski rat svi su čitali Kipinga.“

Izvršio je ogroman uticaj na ratne pesnike, uključujući Ruperta Bruka, Ajvora Gernija i Sigfrida Sasuna.

Ali od tada se njegova atraktivnost smanjila.

„Bio je istaknuti pobornik imperijalizma“, kaže Lajset.

„Ljudi su ga zbog toga ili mrzeli ili podržavali. Tek su u poslednjih dvadesetak godina počeli da ga čitaju kako treba. Ima mnogo genijalnosti u njegovom pisanju.“

„Ne mislim da ga je gubitak njegovog sina učinio boljim piscem“, kaže Malet.

„Dugo vremena zbog toga uopšte nije ni pisao prozu. A opet je njegova pesma Moj dečak Džek jedno od najpotresnijih književnih dela koje je proisteklo iz rata.“


Neki od Kiplingovih najslavnijih stihova

Kipling drawn as a cartoon with his characters

Getty Images
  • „Šta znaju o Engleskoj oni koji samo Englesku poznaju?“ (Engleska zastava)
  • „Stalno je Tomi ovo, i Tomi ono, i ‘Tomi, kako ti je duša?“/ Ali je „Tanka crvena linija heroja“ kad doboši krenu da bubnjaju“ (Tomi)
  • „Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta/ Sa šezdeset skupocenih sekunda,/ Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,/ I što je mnogo više, tada ćeš biti veliki Čovek, sine moj!“ (Ako, prevod: Ivo Andrić)
  • „Ako, opijeni prizorom moći, raspustimo/ Divlje jezike koji ne iskazuju strahopoštovanje prema tebi,/ Hvališu se kao Neznabošci,/ ili niže vrste bez Božjeg zakona -/ Gospode Božje vojske, ostani sa nama,/ Da ne zaboravimo – Da ne zaboravimo!“ (Otpusna pesma)

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari