Graphic

BBC

Kad je korona virus poharao planetu prošle godine, svuda su mogli da se pročitaju izveštaji o tome kako nas pohode upečatljivi, živopisni snovi.

Suočeni sa pretnjom Kovida-19, naši mozgovi bili su preopterećeni i prebacili su stres u snove.

Sada, više od godinu dana kasnije, pošto su se mnogi ljudi navikli na život tokom pandemije, odlučili smo da čujemo od vas da li su se i vaši snovi prilagodili ovoj „novoj normalnosti“.

Da li su maske, prazne ulice i fizičko distanciranje sada prosto pozadina vaših svakodnevnih snova?

Šta tačno vidite kad usnite?


Od ajkula koje kruže do pranja ruku

Graphic

BBC

Evo malog uzorka snova koje su nam poslali naši čitaoci.

„Hodala bih plažom pored vode prepune ajkula i pitala se zašto ljudi ne održavaju fizičku distancu“, kaže Fiona Remidž iz Dandija, u Škotskoj.

Ona tvrdi da je pandemija sada u pozadini većine njenih snova, a oni ponekad uključuju „neobavezni, usputni“ strah od kašljanja.

Sajaka, koja se sa porodicom preselila u Veliku Britaniju iz Japana, kaže da joj njena sedmogodišnja ćerka prepričava svoje Kovid snove.

„Uglavnom ‘ostaje kod kuće’. U snu samo njeni roditelji nose maske, a svi članovi porodice peru ruke.“

Marijela Kortes, iz Santjaga, u Čileu, s druge strane kaže da su njeni snovi postali nadrealniji.

„Čak želim i da životinja – mačaka i pasa – nose maske, ali one to ne čine.“


Mi smo od naših čitalaca dobili samo jedan mali uzorak snova, ali naučnici istražuju ovo pitanje već mesecima.

Didri Baret, psihološkinja sa Medicinskog fakulteta na Harvardu u Americi, sakupila je više od 15.000 snova od javnosti u onlajn anketi.

Do sada su dve trećine ispitanika bile žene, a jedna trećina muškarci.

Njena knjiga koja je nastala na osnovu toga, Pandemijski snovi, bavi se prvim talasom pandemije.

Ona kaže da kad je prvobitno krenula sa tim projektom, mnogi ljudi su sanjali pretnje kao što su napadi insekata ili nemogućnost disanja.

Potom, tokom zaključavanja i nastave od kuće, uobičajena teme bile su boravak u zatvoru ili rešavanje nenajavljenih kontrolnih zadataka iz matematike.

Međutim, posle oko šest meseci, doktorka Baret nam je rekla da je primetila značajan porast broja ljudi koji opisuju snove u kojima su zaboravili da nose masku ili su se našli u javnosti i počeli da viđaju druge ljude kako je ne nose.

Doktorka Baret sugeriše da su se prvobitni snovi, koji su obično izražavali strah od zaražavanja, smanjili, dok su snovi o društvenoj anksioznosti porasli.

„Mnogi snovi postaju ‘zaboravila sam masku’ i snevač oseća sramotu zbog toga.

„Više ga brine da se skloni pre nego što ga neko vidi nego zbog toga što je počinio grešku“, kaže ona.


Bez maske u supermarketu

Graphic

BBC

Veliki broj čitalaca nam je rekao da je sanjao scenarije koji podrazumevaju osećanje sramote u društvu ili anksioznost.

„U prostoru sam prepunom ljudima, kao što je tržni centar, i odjednom shvatim da nemam masku. Niko oko mene takođe ne nosi masku.

Osećam se kao da sam u opasnosti i odjednom sam izuzetno svesna koliko su mi blizu ljudi“, kaže Dileta De Kristofaro iz Notingema, u Velikoj Britaniji.

Naomi Harvi iz Kembridžšira kaže da je sanjala kako je zagrlila sestrića pre nego što su mere izolacije popustile i, dok ga je grlila, prišla joj je porodica i ona se odjednom setila pandemije.

„Probudila sam se s osećajem panike što sam prekršila pravila i rizikovala da izložimo jedno drugo virusu.“

A Dijana Vok iz Londona kaže da je u jednom snu greškom zagrlila neznanku misleći da je to neko koga poznaje.

Ona je bila „užasnuta… zato što se plašila da će dobiti Kovid a nijedna od nas nije nosila masku“, priseća se.

„Moja glavna emocija je bila sramota, zato što sam zagrlila ženu pred drugima, a ona je delovala šokirano.“


Valdas Noreika, predavač psihologije na Univerzitetu Kraljica Margaret u Edinburgu, objašnjava da postoji složena veza između budnog i usnulog uma.

„Neke teme se kreću između budnosti i spavanja, ali u dnevnom životu postoje neke stvari koje nikad ne sanjamo, kao što su kako surfujemo internetom“, objašnjava on.

On i kolege sakupljaju dnevnike snova za studiju koja će analizirati da li dnevne misli o Kovidu utiču na ono o čemu ljudi sanjaju.

To su obično stvari koje izazivaju snažne emocije koje prelaze u naše snove, kaže on.

„Neko ko je veoma ugrožen u pandemiji sigurno će sanjati o njoj narednih nekoliko godina, što je zanimljivo, ali i tužno“, dodaje on.

Ali šta je s idejom da se korona virus uklopio u pozadinu naših snova – prisutan je u maskama i distanciranju, ali kao normalan deo života?

Doktorka Baret kaže da još nije naišla na takve snove.

„Često postoji otklon u odnosu na realno vreme… mi često sanjamo o periodima naše prošlosti, ne uvek o sadašnjosti“, objašnjava ona.

Ali, dodaje ona, postoji šansa da jednom kad se pandemija završi, mi počnemo da sanjamo o ovom vremenu.

„Ne bih se iznenadila kad bismo dve do tri godina od sada počeli da viđamo snove o tome kako je neko izašao u restoran u kom ljudi nose maske i, kad se probudi, snevač to poveže sa pandemijom“, objašnjava ona.


Pogledajte video o čoveku koji je odveo svet u šetnju

Čovek koji je odveo svet u šetnju
The British Broadcasting Corporation

Jedna od najnovijih tema u pandemijskim snovima koje je doktorka Baret zabeležila su vakcine.

„Jednom kad su vakcine bile odobrene, počeli smo da viđamo kako su u snovima postale ubedljive negativne.

„Na primer, neko ode da se vakciniše i shvati da na špricu piše cijanid“, objašnjava ona.

Ona to objašnjava podsvesnom odbojnošću koju mnogi osećaju prema injekcijama, umesto bilo kakvom vezom sa antivakcinalnim stavovima.

Njeno dosadašnje istraživanje pokazuje da su više od 90 odsto pandemijskih snova negativni.

Ali poslednjih meseci mali broj ljudi počeo je da prijavljuje pozitivne snove o životu posle virusa.

„Imate snove u kojima je životna sredina postala bolja – okean je čistiji ili ima manje smeća.

Ima mnogo nerealno velikih kitova koji plivaju blizu obale

. Jedna žena je izašla prvi put posle pandemije, pogledala gore i videla da su kitovi naučili da lete – ogromni kitovi sada su jezdili nebom“, kaže ona.

A za neke ljude, tokom čitave pandemije, san je preostajao jedino mesto za odmor od Kovida.

„Moji snovi su verovatno jedina stvar koja je ostala ista tokom ove teške godine.

Nikad nisam sanjala da ljudi nose maske i da ne smeju da se dodiruju – to prosto nije deo života mojih snova“, kaže Kiesa Kej, iz Severne Karoline u SAD.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari