Nusrat Džahan Rafi polivena je benzinom i zapaljena u školi u Bangladešu – dve nedelje nakon što je prijavila direktora škole za seksualno zlostavljanje.

Njena hrabrost da digne glas protiv seksualnog zlostavljanja i njena smrt potresli su javnost u Bangladešu.

Zbog ovog niza događaja i svetska javnost je počela da se bavi ugroženošću žrtava seksualnog zlostavljanja u ovoj konzervativnoj južnoazijskoj zemlji.

Nusrat, koja je imala 19 godina, bila je iz Fenija, gradića 160 kilometara južno od Dake. Pohađala je medresu, islamsku školu. Ona je 27. marta 2019. ispričala da ju je direktor škole pozvao u kancelariju i više puta nedolično dirao.

Pre nego što su stvari mogle da eskaliraju, istrčala je napolje.

Mnoge devojke i mlade žene u Bangladešu odlučuju da zadrže za sebe iskustva seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja iz straha da će ih društvo ili njihova porodica staviti na stub srama.

Ono po čemu se Nusrat Džahan razlikovala, nije samo to što se javno oglasila, ona je i sa porodicom otišla u policiju isti dan kada je bila zlostavljana.

Dala je izjavu u lokalnoj policijskoj stanici. Trebalo je da dobije bezbedno okruženje u kom će na miru moći da se priseti traumatičnog iskustva.

Umesto toga, nadležni policajac ju je snimao telefonom dok je opisivala šta joj se desilo.

Na video snimku Nusrat je vidno uznemirena i pokušava rukama da sakrije lice. Policajac se čuje kako govori da njena pritužba „nije ništa veliko“ i od nje traži da skine ruke s lica.

Video snimak je kasnije „procureo“ u medije.

‘Pokušao sam da je odvedem u školu’

Nusrat Džahan Rafi je rodom bila iz malog mesta, potekla je iz konzervativne porodice i išla je u versku školu. Za devojku u njenom položaju, prijavljivanje seksualnog zlostavljanja može da ima ozbiljne posledice.

Žrtve se često suočavaju sa osudom zajednice, maltretiranjem, uživo i preko interneta, i u nekim slučajevima nasilnim napadima. Nusrat je na svojoj koži osetila sve to.

Nakon što je 27. marta otišla u policiju, direktor škole je uhapšen. Onda se sve pogoršalo po Nusrat.

Grupa ljudi okupila se na ulici zahtevajući njegovo puštanje. Protest su organizovala dva đaka, a navodno su bili prisutni i lokalni političari. Ljudi su počeli da krive Nusrat za celu situaciju. Njena porodica kaže da je počela da brine za bezbednost.

Ipak, 6. aprila, 11 dana posle navodnog seksualnog napada, Nusrat je pošla u školu gde je trebalo da polaže poslednje ispite.

„Pokušao sam da uvedem sestru u školu i da uđem u zgradu, ali sam zaustavljen na ulazu i nije mi dozvoljeno da uđem“, rekao je Nusratin brat, Mahmudul Hasan Noman.

„Da nisam bio zaustavljen, ovako nešto se mojoj sestri ne bi dogodilo“, rekao je on.

Prema izjavi koju je dala Nusrat, školska drugarica ju je odvela na krov škole, rekavši joj da tamo tuku jednu njenu prijateljicu.

Kad je Nusrat stigla na krov, četvoro ili petoro ljudi, koji su nosili burke, opkolilo ju je i navodno počelo da je pritiska da odustane od tužbe protiv direktora. Kada je odbila, oni su je zapalili.

Šef policijskog istražnog odseka Banadž Kumar Madžumder rekao je da su ubice želele „da to izgleda kao samoubistvo“. Njihov plan je propao kad je Nusrat spašena, pošto su pobegli sa lica mesta. Ona je uspela da da izjavu pre nego što je preminula.

„Jedan od ubica joj je držao glavu i pritiskao je na dole, tako da benzin tamo nije dospeo i zato joj glava nije izgorela“, rekao je Madžumder za BBC Bengali.

Ali kad je Nusrat prebačena u lokalnu bolnicu, lekari su ustanovili da opekotine prekrivaju 80 odsto njenog tela. Zato što nisu bili opremljeni da tretiraju njene rane, poslali su je u Bolnicu medicinskog fakulteta u Daki.

U kolima hitne pomoći, strahujući da neće preživeti, ona je snimila izjavu na bratovljevom mobilnom telefonu.

„Direktor me je ispipao, boriću se protiv tog zločina do poslednjeg daha“, čuje se ona kako govori.

Identifikovala je i neke od napadača kao učenike iz medrese.

Vesti o Nusratinom zdravlju dominirale su medijima u Bangladešu. Umrla je 10. aprila. Na hiljade ljudi došlo je na njenu sahranu u Feniju.

Policija je u međuvremenu uhapsila 15 ljudi, od kojih je sedam navodno direktno upleteno u njeno ubistvo. Među uhapšenima su i dva đaka koja su organizovala protest podrške direktoru.

Direktor je i dalje u pritvoru. Policajac koji je snimio Nusratinu prijavu za seksualno uznemiravanje smenjen je sa položaja i prebačen u drugo odeljenje.

Premijerka Šeik Hasina sastala se sa Nusratinom porodicom u Daki i obećala da će sve osobe odgovorne za ubistvo biti dovedene pred lice pravde.

„Niko od počinilaca neće izbeći pravni postupak“, rekla je ona.


Šesnaest smrtnih kazni za ubistvo studentkinje

Sud u Bangladešu osudio je u oktobru 16 osoba na smrtne kazne za ubistvo Nusrat Džahan Rafi.

Među osuđenima su njen učitelj i dve osobe iz razreda u koji je išla.

Ovo suđenje bilo je jedno od najbržih u zemlji, jer sudski procesi u Bangladešu obično traju godinama.

Tužilac Hafez Ahmed rekao je novinarima da je sada dokazano da niko neće uspeti da pobegne od pravde.

Advokati optuženih najavili su da će se žaliti na presudu.


Nusratina smrt dovela je do više protesta, a hiljade ljudi je na društvenim mrežama izrazilo bes i negodovanje zbog celog slučaja, ali i načina ophođenja prema žrtvama seksualnog zlostavljanja u Bangladešu.

„Mnoge devojke iz straha ne prijave takve incidente. Burke, čak ni haljine ispletene od čelika, ne mogu da zaustave silovatelje“, rekla je Anovar Šeik na Fejsbuk stranici BBC Bengalija.

„Čitavog života sam želela ćerku, ali sada se bojim. Roditi ćerku u ovoj zemlji znači život prepun straha i brige“, napisala je Lopa Husein na Fejsbuku.

Kako tvrdi grupa za zaštitu prava žena Bangladeša Mahila Parišad, u toj državi je 2018. godine zabeleženo 940 slučajeva silovanja. Ali istraživači kažu da je vrlo verovatno da je prava brojka mnogo viša.

„Kad žena pokuša da se izbori za pravdu za seksualno zlostavljanje, ona mora ponovo da se suoči sa jako mnogo zlostavljanja. Slučaj se razvlači godinama, društvo vas stavlja na stub srama, policija ne pokazuje volju da na pravi način istraži optužbe“, izjavila je Salma Ali, pravnica za zaštitu ljudskih prava i bivša direktorka Udruženja advokatkinja.

„To dovodi do toga da žrtva odustane od borbe za pravdu. Zločinci na kraju ne budu kažnjeni i ponove zločin. Drugi se ne plaše da učine isto zbog sličnih primera.“

Sad se ljudi pitaju: Zašto je Nusratin slučaj dobio pažnju javnosti tek nakon što je napadnuta? I hoće li njen slučaj promeniti način na koji ljudi doživljavaju seksualno zlostavljanje u Bangladešu?

Nusratina porodica je očajna

Getty Images
Nusratina porodica je očajna

Vrhovni sud zemlje je 2009. godine izdao nalog za osnivanje kancelarija zaduženih za edukaciju o seksualnom zlostavljanju u svim obrazovnim ustanovama, gde đaci mogu da podnesu prijavu, ali je vrlo malo škola primenilo tu inicijativu.

Aktivisti sada zahtevaju da se nalog sprovede u delo i pretoči u zakon kako bi zaštitio đake.

„Ovaj incident nas je sve potresao, ali kao što smo videli u prošlosti, vremenom se takvi incidenti zaborave. Ne verujem da će biti drugih velikih prilika nakon ove. Moramo da se postaramo da se izborimo za pravdu“, rekla je profesorka Kaberi Gajen sa univerziteta u Daki.

„Do promene mora da dođe, i psihološki, i u načinu primene zakona. Na razvijanju svesti o seksualnom zlostavljanju mora da se radi od detinjstva u školama“, rekla je ona.

„Deca moraju da nauče šta je ispravno a šta pogrešno kad je u pitanju seksualno zlostavljanje.“


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected].

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari