Protest

BBC

„Za Pavla! Za Pavla! Za Pavla“, odjekuje centrom Beograda.

Učenici Filološke gimnazije protestuju zato što je njihov drug, 18-godišnji Pavle Cvejić, uhapšen i osuđen na 30 dana zatvora.

Kolona puna podignutih pesnica i školskih rančeva, stigla je do policijske stanice 29. novembar, gde je tinejdžere dočekao kordon plavih uniformi.

„Učionica, ne zatvor“, „Imate li decu“, „Pravda za Pavla“ i „Zašto nam hapsite drugove“, neki su od transparenata.

Od tada su prošla tri dana.

Pavle je sada na slobodi, a društvene mreže pune su priča o klincima koji su na ulice izašli pravo iz klupa koje leče lenjost i samoću.

„Protest smo organizovali u znak solidarnosti sa Pavlom – nije mu mesto u Padinjaku, već sa nama, u školi“, kaže za BBC na srpskom jedan od organizatora Andrej Pejanović.

Za Pavla je šetala i Helena Marsenić, koja se njim ide u odeljenje IV/5.

„Zato što nam je drug“, jednostavno odgovara na pitanje zbog čega su na ulicama.

„Ali ne treba da bude samo pravda za Pavla, već za sve koji imaju dovoljno hrabrosti da kažu šta misle… To što se njemu desilo moglo je da se desi bilo kome od nas“.

Pravda za Pavla: Učenici traže pravdu za uhapšenog druga
The British Broadcasting Corporation

Kurta i Murta

Mlade često bije glas da ih slabo šta zanima i da su apolitični, a isto tvrde i brojna istraživanja javnog mnjenja.

Na primer, manje od trećine njih redovno glasa, dok čak 40 odsto nikada nije ubacilo listić u glasačku kutiju, pokazuje istraživanje Demostata iz 2018. godine. Pritom, ne veruju nikome, a kada su političarima i institucijama davali ocene – pljuštale su jedinice i dvojke.

Da li su mladi zaista apolitični?

„Mislim da nisu, već su distancirani od vladajuće političke sfere“, kaže za BBC na srpskom 18-godišnji Mateja Lazarević, još jedan organizator protesta.

„Ne može se tu govoriti o apolitičnosti, jer je i otpor prema dominantnom političkom diskursu politička stvar“, dodaje on.

Mladima je jednostavno „dojadila priča o izborima“.

Pejanović kaže da „nije tajna da dosta mladih u Srbiji, ali i svetu, ne voli ni da govori, ni da razmišlja o politici“.

„Osećaju se iznevereno i ta apatija ne proističe iz neke sebične nezainteresovanosti, već iz dubokog razočaranja u sistem“, objašnjava on.

Dodaje i da se u Srbiji „od kako je uvedeno višestranačje, a naročito od 5. oktobra, smenjuju isti ljudi koji promovišu iste, bajate ideje, u kojima ni mladi, ni stari ne mogu da se pronađu“.

„Mladi često radije prate inostranu političku scenu – važnija je i uticajnija, a u krajnjem slučaju i zanimljivija od srpske, u kojoj svako malo sjaše Kurta da zajaše Murta“.

Protest

BBC

Nije lako

Psiholog Aleksandar Baucal kaže za BBC na srpskom da je pitanje angažovanja mladih u društvu kompleksna tema.

„To im je u prirodi – da budu okupirani temama iz privatne sfere, poput druženja, ljubavi, nekih samo njihovih interesovanja…

„Tek se kasnije tu pojave društvo i politika, ali u kojoj meri zavisi od političke situacije – ako je nestabilna, moguće je da se mladi pasivizuju“.

Socijalna psihološkinja Ines Žeželj dodaje da mladi politiku vide kao „kontaminiranu oblast“.

„S druge strane, spremni su da se volonterski angažuju za različite ciljeve – očuvanje životne sredine, zaštitu prava životinja, promociju nauke… Dakle, biraju da se drže podalje od politike, ali i dalje imaju želju da poprave svet“.

Pored toga, problem je i što se svet promeni dok trepneš, pa se generacijski jaz pretvorio u provaliju.

„Nekad je sve išlo sporo, pa je iskustvo dede bilo relevantno za iskustvo unuka, jer su manje-više živeli u sličnom društvu.

„Danas ne samo da deca i roditelji pripadaju različitim generacijama, već i sestre između kojih je razlika pet ili deset godina. To otežava prenošenje iskustva“, kaže Baucal.

Upoznajte Ivu, sedamnaestogodišnjakinju iz Niša.
The British Broadcasting Corporation

Često je i mišljenje da mladi nikome ne veruju, a Baucal kaže da se to samo povećava sa opštim nepoverenjem u društvu.

Kako kaže, dobar primer je lobi protiv vakcina.

„Zato je mladima teško da se oslone na bilo čija mišljenja, jer vide da ni odrasli ne veruju nikome i ničemu“.

Dakle, nije im lako – žive u konfuzno doba, a i sami su konfuzni, jer su mladi.

„Mladim ljudima je danas teže nego ranije, kada su se samo bunili protiv rigidnih uverenja odraslih. Danas je sve u haosu, koji je teže podnositi nego kada ste borite protiv nečega jasnog, a stariji vas samo ne razumeju“.

Sa tim je saglasna i Žeželj, koja ističe da je danas vreme opšte „dezorijentacije“, a da je posebno teško mladima koji treba tek da uspostave stabilan vrednosni sistem.

„Rekla bih da su se ovaj put angažovali jer su mogli da razumeju situaciju i bilo im je jasno šta je pravi potez, da su upravo oni pozvani da pokažu solidarnost“.

Hapšenje

Usred te konfuzije, tinejdžer Pavle Cvejić uhapšen je zato što je tokom protesta „1 od 5 miliona“ ušao u zgradu RTS-a, njegovi „apolitični“ drugovi i drugarice izašli su na ulice.

Pripremali su čak i mnogo veći protest koji bi okupio srednjoškolce iz čitavog Beograda, ali je ovo okupljanje otkazano, jer je Pavle oslobođen.

„Bio sam u Novom Sadu kada sam čuo da je uhapšen“, kaže Lazarević, koji je sa Cvejićem i Pejanovićem išao i u istu osnovnu školu.

„Poludeo sam skroz, najboljeg druga su mi uhapsili, a ja sam bio sasvim bespomoćan, u drugom gradu“.

Odmah se čuo sa Pavlom.

„Javio mi je samo da je u stanici. Rekao je ‘mnogo je loše, pričaću ti kasnije’. Nakon toga mi se nije javio“.

Protest

BBC

Pejanović poznaje Pavla od 2007. godine: „U našim godinama, to deluje duže nego otkad znamo za sebe“.

„Ta nedelja, 17. mart, počela je potpuno bezazleno. Nisam ni slutio da će mi javiti da su mi uhapsili druga.

„Čuli smo se preko poruka čim su ga priveli, ali je tada delovalo kao da ga zovu u svojstvu svedoka, što su mu i rekli… Onda je prestao da mi se javlja i čuo sam da je po hitnom postupku osuđen na trideset dana zatvora“.

Helena kaže da ni njoj nije bilo lako.

„Prvo sam mislila da nije istina, da je reč o nekoj šali… Ma, bila sam ovih dana kao na iglama, ali sada se sve smirilo, Pavle je na slobodi.

„Čuli smo se, javio mi se da je izašao i da je živ“.

Samo za Pavla

Učenici Filološke gimnazije odmah su se organizovali i na društvenim mrežama su počele priče o izlasku na ulice. Ubrzo je na Fejsbuku napravljen i zvanični poziv na protest „Pravda za Pavla“.

„Tu smo se odmah jasno distancirali i od pozicije i od opozicije, naglasivši da izlazimo isključivo zbog Pavla“, ističe Andrej.

„Njegovim slučajem je dosta manipulisano po medijima – vlast ga je predstavljala kao huligana, a opozicija pustila niz vodu i iskoristila radi publiciteta“, dodaje on.

Samo su, kaže, želeli da pokažu da neće „ustuknuti pred nepravdom“.

„Naš drug se ni kriv, ni dužan našao na pogrešnom mestu u pogrešno vreme… Tri dana je bio najmlađi politički zatvorenik u Evropi, to je sramota za ovu državu“.

Protest

BBC

Onda je došao protest i đaci kažu da su bili iznenađeni odzivom.

„Celo odeljenje je došlo, razredna se angažovala, ma cela škola. Imali smo podršku i od profesora“, kaže Helena.

Ipak, na protest je došla i nekolicina mladića koji su podržali kaznu za Pavla, pa je jedan od njih od učenika Filološke dobio – sendvič.

„Taj dečko je prošle godine završio Filološku… Ne znam šta da kažem o njemu, nemam reči, zaista.

„Imaju pravo na mišljenje, ali je ovo bio veoma glup način da ga pokažu“.

Glasovi

Ukoliko je većina mladih razočarana, ne izlazi na izbore i ne glasa ni za koga, to znači da bi mogli da bi nekome mogli da donesu mnogo glasova.

Sve što taj neko treba da uradi jeste da ih motiviše da izađu na birališta. To, doduše, nije nimalo jednostavno.

Ili možda jeste?

„Mladima samo treba osigurati najnormalnije obrazovanje… I da se ne dešavaju skandali poput ovog“, kaže Helena.

„Mada, ne treba isticati ni mlade, ni starije. Potrebno je da pravda i zakon budu isti za sve“, dodaje ona.

Andrej navodi da političari treba da se „osveste o tome u kakvim uslovima ljudima žive“.

Zašto su mladi na protestu
The British Broadcasting Corporation

„Povećanje stipendija studentima, reforme u prosveti i ulaganje u obrazovanje donosi političke poene, ali je to jalovo na duge staze.

„To je samo zataškavanje, guranje pod tepih i šminkanje problema“.

Kako kaže, ko misli da zaista promeni živote mladih, mora da promeni živote svih u državi.

„Ako želimo da se ratosiljamo tog virusa apatije, moraćemo da posadimo novu klicu i da sistem menjamo odozdo ka gore, počevši od najugroženijih slojeva pa do samog vrha“.

Ipak, Pejanović dodaje, mladi nisu „homogena skupina sa identičnim ciljevima, pogledima i namerama“, pa ih ne treba sve stavljati u isti koš.

„Ali svakako su nezadovoljni zbog toga što žive u društvu suštinske nejednakosti i što borbe ne samo njihovih očeva i majki, već i deda i baba, nisu urodile plodom.

„Svi žele promene, najviše mladi na kojima svet ostaje, što je kliše, ali u njemu ima dosta istine. Jasno je kao dan da su dani korenite promene još uvek pred nama“.

Džala i Buba

U međuvremenu, naši 18-godišnji sagovornici žive obične, tinejdžerske živote. Dakle, muzika, filmovi, izlasci, učenje i neke nove svakodnevne avanture.

Šta ih interesuje? Pa, sve i svašta.

„Pretežno društvene nauke, najpre antropologija, istorija i sociologija, ali i politička ekonomija i književne kritike“, kaže Andrej.

Namerava da izuči neki zanat, a voleo bi da se bavi i publicistikom. Želi da ostane u Srbiji, voli da gleda holivudske blokbastere, a od muzike sluša „sve i svašta“.

„Najviše domaći hip-hop, turbo-folk i dens, ali i kafanske narodnjake i ponekad pop i rok. Više domaću, nego stranu muziku“.

Protest

BBC

Mateja je polaznik Istraživačke stranice Petnica, seminar antropologije.

Interesuju ga jezici, lingvistika i pisanje, omiljeni bend su mu Smitsi, a omiljena pesma – „Nikotin“ od Nataše Bekvalac.

Helenu najviše interesuju društvene nauke i jezici, serije nešto baš i ne gleda, ali zato voli filmove Dejvida Linča. Pored Filološke, ide i u Muzičku.

„Slušam sve osim Džale i Bube“, ističe.

Kako navodi, ranije nikada nije išla na proteste, ali sada planira da se aktivira.

Zašto?

„Mislila sam da ne možemo ništa da učinimo, ali kada se dogodilo sve ovo oko Pavla i kada sam videla kako je brzo sve buknulo…

„Videla sam da zapravo možemo mnogo toga da uradimo. Samo ako se okupimo i budemo uporni“.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari