A Ukrainian troop transporter

Getty Images

Tačno je 100 dana otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, a događaji na terenu su i dalje složeni i brzo se odvijaju.

Moskovske snage potisnute su od prestonice Kijeva, a trupe koje je Vladimir Putin poslao na drugi najveći grad Harkov naterane su da se vrate preko granice u Rusiju – ali se žestoke borbe i dalje vode.

Naši dopisnici sa terena odgovarali su na vaša pitanja o razvoju rata i da li Ukrajina može da preživi ruski napad. Oni su:

  • Sara Rejnsford, naša dopisnica iz Istočne Evrope, koja izveštava o ratu u Ukrajini nakon više od dve decenije izveštavanja iz Rusije
  • Stiv Rozenberg, naš urednik u Moskvi i stručnjak za Rusiju koji živi tamo od okončanja Hladnog rata
  • Naš dopisnik za diplomatiju Pol Adams, koji je izveštavao iz ratnih zona iz svih krajeva sveta, i iz Ukrajine

Šta je sledeće što će uraditi Rusija?

Stiv Rozenberg, BBC urednik, izveštava iz Rusije

Dejvid Perdju, iz Vašingtona, pita: Da li je ruska kopnena ofanziva praktično stala? Koju još ukrajinsku teritoriju Rusija želi da okupira, ako takva uopšte postoji?

Posle prvobitnih problema, izgleda da ruske trupe ostvaruju napredak u istočnoj Ukrajini.

Ali šta je cilj Moskve? Ako Rusija bude okupirala čitav Donjeck i Lugansk, hoće li se Kremlj zaustaviti na tome ili će nastaviti da osvaja još teritorija?

Čak i ako Rusija proglasi okončanje dejstava, neće postojati garancije da je to trajni prekid neprijateljstava.

Kažu da vuk dlaku menja, ali ćud ne… isto tako ni, pretpostavljam, ruski predsednik.

U govorima i člancima, Vladimir Putin je jasno stavio do znanja da ne doživljava Ukrajinu kao suverenu državu; umesto toga, on je vidi kao teritoriju koja istorijski pripada okrilju Moskve.

Kada je pokrenuo „specijalnu vojnu operaciju“, izgleda da je lider Kremlja očekivao da će vlada u Kijevu pasti brzo.

On je čak pozvao ukrajinsku vojsku da izvrši udar i svrgne ukrajinsku vlast.

To se nije dogodilo.

Ali to ne znači da je Vladimir Putin odustao od ideje da silom vrati Ukrajinu u moskovsku sferu uticaja – čak i uprkos sankcijama sa Zapada.

Zašto Ukrajina ne napada Rusiju?

Sara Rejnsford, dopisnica iz istočne Evrope

Ovo pitanje postavio je S.C Bargava: Zašto je Ukrajina uglavnom bila defanzivna? Zašto nije napala vojne i civilne mete u Rusiji?

Ovo je rat koji Ukrajina nije izabrala i nije započela.

On je po svojoj prirodi defanzivan: ova zemlja se bori za pravo da postoji uprkos ruskom otvorenom napadu.

Mislim da ne može da se potceni šta je koštalo Ukrajinu da spreči Rusiju da zauzme Kijev, a sada da pokuša da zaustavi prodor ruskih trupa u Donbasu.

Otvoreno i svesno uzimanje na metu same Rusije bila bi krupna eskalacija u vreme kad se Ukrajina bori da sačuva granice.

Ukrainian tanks

Getty Images

Molbe Kijeva za još oružja sa Zapada su neprestane.

Ali SAD su nedavno jasno stavile do znanja da rakete dalekog dometa koje će poslati Ukrajini nisu namenjene gađanju ruske teritorije: SAD se plaši eskalacije.

Ne zaboravite, Zapad je procenio da je suviše riskantno proglasiti zabranu preleta nad Ukrajinom iako je Kijev to molio od samog početka.

Što se tiče napada Ukrajine na ruske civile?

To bi bio ratni zločin.

Da li neki ruski vojnici odbijaju da se bore?

Sara Rejnsford, dopisnica iz istočne Evrope

Izobel Mekrej-Moris pita za navode da neki ruski vojnici odbijaju da se bore u Ukrajini, dok neki regruti dezertiraju sa položaja. Da li se to stvarno dešava?

Da, mada je teško proceniti razmere ove pojave.

Stvar je u tome da Rusija nije zvanično objavila rat: Vladimir Putin insistira da invaziju naziva „specijalnom operacijom“, što znači da profesionalni vojnici smeju da odbiju da učestvuju u njoj.

Oni mogu da budu otpušteni, ali ne mogu – ili ne bi smeli – da budu krivično gonjeni.

Ipak, potrebna je ogromna hrabrost da bi se to stvarno učinilo.

Na osnovu mog vlastitog izveštavanja iz Ukrajine znam da su mnogi ruski vojnici angažovani na početku ove invazije bili mladi i neiskusni; neki nisu znali da idu u rat, drugi su mislili da će zauzeti Kijev za nekoliko dana, bez pruženog otpora.

Ali dokazi o teškim borbama i teškim gubicima su posvuda, kao što su nagomilani vagoni-hladnjače puni mrtvih ruskih vojnika.

I zato me ne iznenađuje što neki od njih odbijaju da se bore, naročito sada kada su se vlastitim očima uverili da Ukrajina ne želi da bude „oslobođena“.

Ali ne viđamo izveštaje o masovnim dezerterstvima.

Zašto NATO ne zaštiti Odesu?

Pol Adams, dopisnik iz oblasti diplomatije

Filip Viders pita: Zašto NATO nije preduzeo mera zaštite crnomorske luke Odese, imajući u vidu da Crno more spada u međunarodne vode?

Postoje mnogi komplikovani razlozi za to.

Kao prvo, NATO ne učestvuje direktno u sukobu i želi da tako i ostane.

Kao drugo, Konvencija iz Montrea, koja reguliše morski prilaz Crnom moru, daje Turskoj pravo da odlučuje koje necrnomorske države smeju da ulaze u Bosfor i prolaze kroz njega.

Turska ima mnogo bliže veze sa Moskvom nego većina drugih zemalja članica NATO (sa izuzetkom Mađarske) i želi da bude doživljena kao posrednica između Rusije i Ukrajine.

Bilo kakav potez nasilnog prekidanja ruske blokade Moskva bi neminovno doživela kao neprijateljski potez.

Velika Britanija i Litvanija nedavno su nagovestile da žele „koaliciju voljnih“ da zaštite trgovačke brodove koji uplovljavaju u Odesu i isplovljavaju iz nje, u nameri da omoguće Ukrajini da izveze svoje preko potrebne poljoprivredne proizvode, naročito žitarice, u ostatak sveta.

Ali ti planovi tek treba da poprime neki oblik.

U međuvremenu, odluka Danske da pošalje Ukrajini američke rakete Harpun, u kombinaciji sa ukrajinskim vlastitim sistemom Neptun (tvrde da su upravo oni zaslužni za potapanje krstarice „Moskve“, ponosa ruske crnomorske flote, što Moskva poriče) znači da, za sada, Odesa najverovatnije neće biti napadnuta s mora.

Šta se dešava sa mirovnim pregovorima?

Stiv Rozenberg, BBC urednik, izveštava iz Rusije

Sledeće pitanje postavio je čitalac Džaješ, koji bi voleo da zna da li Rusija i Ukrajina u ovom trenutku održavaju bilo kakve mirovne pregovore o prekidu vatre.

Pregovori Rusije i Ukrajine otpočeli su ubrzo po početku ruske invazije.

Bilo je nekoliko rundi pregovara, ali one nisu dovele ni do kakvog sporazuma.

Za sada su pregovori prekinuti.

Obe strane se zbog toga međusobno okrivljuju.

Ali ne zaboravite: da ruske snage nisu napale Ukrajinu, ne bi ni bilo potrebe za obustavom vatre.

Vrlo je verovatno da će razvoj događaja na ratištu diktirati kada, kako i u kom formatu će pregovori biti nastavljeni.

President Erdogan of Turkey

Getty Images
Početkom ove nedelje, turski predsednik Erdogan razgovarao je telefonom sa ukrajinskim i ruskim kolegom i ponudio im da posreduje u sukobu

Ove nedelje je turski predsednik Erdogan razgovarao telefonom sa ukrajinskim i ruskim kolegom i ponudio im da posreduje u sukobu.

Aktuelni ruski vojni cilj čini se da je zauzimanje i okupiranje (ili „oslobađanje“ kako to Rusi kažu) čitavog regiona Donbasa.

Moskva možda neće biti spremna za prekid vatre dok to ne postigne.

Da li se zapadni saveznici Ukrajine plaše ili su samo oprezni?

Pol Adams, dopisnik za diplomatiju

Jedan čitalac, Džoni, napisao je: Kad će zemlje prestati da se ponašaju kao da se plaše Rusije i otvoreno joj se suprotstaviti?

Da li se zapadni saveznici Ukrajine plaše ili su samo oprezni?

Neke zemlje, kao što su baltičke republike, izrazile su nezadovoljstvo zbog onoga što doživljavaju kao nespremnost Zapada da obezbedi Ukrajini sve što joj treba.

Ali uprkos svim vojnim manjkavostima Rusije – koje su bile surovo razotkrivene tokom tromesečne kampanje često obeležene greškama – ona i dalje ima beskrajni arsenal nuklearnog oružja koje je nagovestila da bi mogla da upotrebi.

Zapadni zvaničnici nastavljaju da veruju da je malo verovatno da će Moskva pribeći takvim katastrofalnim opcijama, ali ne mogu naprosto da se ponašaju kao da ta opasnost ne postoji.

I iako neki, poput britanske šefice diplomatije Liz Tras, deluju spremno da razgovaraju o izbacivanju ruskih snaga iz čitave Ukrajine, drugi vide povratak na situaciju koja je postojala ujutro 24. februara kao mnogo verovatniji i održiviji scenario.

To će Rusiji ostaviti kontrolnu nad krimskim poluostrvom, koje je anektirala 2014. godine, kao i velike delove istočnog Donbasa.


Postoje li neki potezi za svrgavanje Putina s vlasti?

Stiv Rozenberg, BBC urednik, izveštava iz Rusije

Luis Barakat Ihelson kaže: U svetlu novih embarga EU na naftu, koji će biti još stroži do kraja godine, da li su oligarsi dovoljno organizovani, moćni i motivisani da svrgnu Putina sa vlasti?

On zatim pita da li postoje neke druge grupe ili snage u zemlji koje bi mogle da ga uklone.

Imajući u vidu izuzetno tajnovitu prirodu politike Kremlja, prirodno je da kolaju brojne glasine i spekulacije o čoveku na vrhu; na kraju krajeva, Putin je taj koji donosi sve ključne odluke u zemlji.

Dakle… da li je Vladimir Putin teško bolestan?

Da li se noževi oštre pred „dvorski puč“?

Da li oligarsi kuju zaveru da svrgnu predsednika?

President Vladimir Putin

Getty Images

Većina ovoga, bojim se, zapravo su puste želje kritičara predsednika Putina.

Naravno, nisu svi u kuloarima Kremlja zadovoljni onim što Rusija radi u Ukrajini i međunarodnim sankcijama koje je Moskva navukla sebi na vrat.

Ali, u ovom trenutku, nema nagoveštaja bilo kakvog državnog udara protiv Putina – a to uključuje i oligarhe, čija je krila Kremlj odavno potkresao.

Ako ćemo pravo, da ste vi Vladimir Putin, da li biste bilo šta rizikovali u tom pogledu?

To bi moglo da objasni zašto je šef Ruske nacionalne garde bivši Putinov telohranitelj.

Prema ruskim medijskim izveštajima, isto kao i novi ruski ministar za vanredne situacije, imenovan prošle nedelje.


Rat u Ukrajini: Da li je svet pred novim Hladnim ratom
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari