Ukraine

Getty Images

Rusija izvozi iz okupiranih oblasti Ukrajine ne samo pšenicu nego i suncokret.

Prošle godine obe zemlje su bile svetski lideri po izvozu suncokretovog ulja, ali se sada od ukrajinskih semenki proizvodi ulje u Rusiji.

BBC otkriva ko i kako izvozi jedan od simbola ukrajinske poljoprivrede.

Sredinom jula se u okupiranom Melitopolju odigrao sastanak predstavnika koje je postavila Rusija i lokalnih poljoprivrednika.

Pred poljoprivrednike se pojavio Andrej Siguta koji sebe naziva „upravnikom vojno-građanske uprave Melitopoljske oblasti“, a koji je do početka rata obavljao dužnost zamenika Melitopoljskog oblasnog saveta proruske „Opozicione platforme“.

Ukrajinsko tužilaštvo je podnelo prijave protiv njega za veleizdaju i kolaboracionizam.

„Osnovali smo ,Državnu kompaniju za žitarice’ koja je uvela indikativne cene za proizvode od žitarica, a biće uvedene i na ulja“ – izjavio je Siguta, posmatrajući poljoprivrednike uz bojazan.

Nije precizirao koja država je osnovala „kompaniju za žitarice“ koja određuje preporučene (indikativne) cene.

U ukrajinskom registru takvog udruženja nema (premda u zemlji postoji korporacija za proizvodnju žitarica i prehrambenih proizvoda, ali se radi o sasvim drugoj kompaniji), Rusija je okupirala južne delove Ukrajine defakto, a ne i dejure.

Video na kojem se prikazuje nastup „direktora vojno-građanske uprave“ je objavljen na lokalnoj proruskoj zvaničnoj stranici na sajtu „VKontakte“, ali reakcija farmera tamo nema.

Oni se prikazuju samo na nekoliko sekundi kak gledaju u Sigutu napeto i umorno.

Iza njega se na bini vide dva glavna simbola ukrajinske poljoprivrede po kojima je ova država poznata celom svetu – snop pšenice i buket suncokreta.

Početkom proleća su ukrajinske vlasti optužile Rusiju za izvoz žitarica iz okupiranih teritorija, otvoreno nazivajući ove akcije maroderstvom.

Žitarice iz južnih oblasti Ukrajine se prevoze na anektirani Krim, odakle se makar deo useva izvozi u Siriju i Tursku.

Međutim, kako otkriva BBC, Rusija ne izvozi iz Ukrajine samo žito, već i suncokret.

Do početka rata ove dve države su bile glavni suparnici u nezvaničnoj borbi za vođstvo u izvozu suncokretovog ulja.

Tako je 2021. Ukrajina prodala u inostranstvu 5,1 miliona tona ulja (85 procenata od svoje ukupne proizvodnje), dok je Rusija izvezla samo 3,1 miliona tona.

Sada se od ukrajinskog suncokreta proizvodi ulje u Rusiji.

Odakle se dovozi ukrajinski suncokret

„Suncokretovo seme. Černigovka (Zaporoška oblast). Rostov na Donu. Vozi se mnogo, vozilo u proseku“, tako glasi objava u zatvorenoj prepisci na Vocapu sa 500 učesnika u kojoj se postavljaju porudžbine za izvoz najrazličitijih vrsta poljoprivrednih proizvoda iz okupiranih delova Ukrajine u Rusiju.

Ova objava se pojavila 18. jula.

Tog dana su traženi zainteresovani da prevezu suncokret iz sela Bunčukovka u samoproglašenoj LNR do Belgorodske oblasti.

„Obezbeđujemo pratnju transporta. Borbi i preleta aviona nema, sve je mirno. Svuda su ruski kontrolni punktovi. Kola su svuda u zelenom“ – precizirano je u objavi.

BBC-ju je snimke ekrana obezbedio jedan od učesnika u prepisci.

Kontakt telefon koji je prikazan u objavama pripada krimskom preduzetniku koji se specijalizovao za prevoz tereta.

Među učesnicima su vlasnici kako ruskih, tako i ukrajinskih brojeva telefona.

BBC je proverio desetak brojeva različitih provajdera, koristeći i GetContact, koji pokazuje kako je nečiji kontakt upisan u nečijem telefonu.

Sudeći po tome, u prepisci učestvuju ili vozači kamiona ili vlasnici malih preduzeća povezanih sa prevozom tereta.

Objave su često propraćene veselim emotikonima, na primer suncokretom ili zastavama Rusije i Ukrajine.

Izjutra administratori objavljuju pozdrav:

„Dobar dan, članovi ,pokreta’ žitarica“.

Prevoznici koji se bave izvozom ukrajinskog suncokreta su traženi ne samo u zatvorenim, nego i u otvorenim grupama na Telegramu u pretragama za kamionima.

BBC dopisnik se odazvao na objavljene oglase i predstavio se kao vlasnik nekoliko kamiona.

„[Seme] nije ukradeno, već je pod kontrolom vojno-građanske uprave. To su čiste radnje, nema tu ničeg takvog. Zvanično kupljen suncokret“, uveravao je na Telegramu, naprimer, dispečerka Jelena iz Krasnodarske pokrajine.

Ona je bila u potrazi za kamionima za izvoz useva iz Tokmaka u Zaporoškoj oblasti u Rostovsku oblast u Rusiji.

U Zaporoškoj oblasti je okupaciona uprava zbilja ranije „nacionalizovala“ poljoprivrednu proizvodnju državnih ukrajinskih preduzeća i strateških rezervi, prikupljenih za slučaj rata.

Pre svega, upravo je te proizvode Jelena nazvala „čistim“.

Kolona koju je formirala Jelena trebalo je da bude sačinjena od 10 kamiona za žitarice.

Pretpostavljalo se da suncokret nije trebalo prevesti preko aneksiranog Krima, već preko Donbasa, odnosno Marijupolja i Novoazovska.

Naručilac tovara, kako je uveravala, garantovao je da će predati spisak vozila na granici između samoproglašene DNR i Rusije.

Istina, prva kolona je morala da sačeka nekoliko sati na predaju spiska.

„Moji su došli noću, a spisak je stigao tek ujutru. Morali su da provedu noć na carini. Kao i uvek, naša ruska nebriga. Malo se zabušavalo“, požalila se Jelena.

Ranije su vozila s ukrajinskim poljoprivrednim proizvodima putovala s vojnom pratnjom, ali sada to „nije nužno“, već će samo biti specijalnih propusnica, dodala je ona.

Ukrajinski suncokret se ne izvozi samo iz južnih oblasti Ukrajine, već i iz okupiranih delova Harkovske oblasti.

„Mesto utovara – Kupjansk, Ukrajina, istovara – Voronješka oblast. Hitno! Utovar sutra“, glasi jedan od oglasa koje je otkrio BBC dopisnik.

Viktor, jedan od preduzetnika iz Belgorodske oblasti, tako se poduzeo uveravanja da se radi o „zvanično“ kupljenom zrnu.

„Naravno, sve se sprovodi po fakturi. imaćete sva potrebna dokumenta“, uveravao je on novinara koji se predstavio kao vlasnik kamiona za prevoz žitarica.

Nije precizirao o kakvim se tačno dokumentima radi.

Međutim, uslovi pod kojima su ukrajinski poljoprivrednici prinuđeni da prodaju setvu ne mogu se nazvati tržišnim.

Pod kakvim uslovima se prodaje seme suncokreta

„U bazi nam je bilo ostalo 1200 tona suncokreta i 860 tona pšenice. I oni su sve opljačkali. Bilo je i još 240 tona graška, ali ne znam šta se s tim desilo“, objašnjava za BBC farmer iz Zaporoške oblasti.

On je napustio okupirane teritorije, ali su njegove kolege ostale tamo, pa je zamolio da ostane anoniman.

Po njegovim rečima, otprilike krajem maja u njegovo preduzeće su počeli da dolaze ruski vojnici i da izvoze setvu.

„Na početku su na fin način pokušali da objasne čuvaru da nisu oni odgovorni, već da ih na to tera komandir. Ali nije bilo jasno gde je komandir. Pokušali su da se predstave kao dobri.

„Ali neko ih je terao i oni su samo tovarili i odvozili. Nikakakav novac nisu nudili, nisu bili spremni da plate. I šta je mogao čuvar da učini? Još su ga i pretukli“, priča on.

Kamioni za prevoz žitarica u koje su tovarili žito i suncokret nosili su brojeve anektiranog Krima, priseća se farmer.

Prema njegovim proračunima, ukupna vrednost izvezenih proizvoda je 23 miliona grivni (820 hiljada dolara prema predratnom kursu i 620 hiljada po novom).

Odneta mu je i tehnika u vrednosti od približno 1,8 milina dolara prema kursu s početka godine.

„Nešto od tehnike smo uspeli da sakrijemo u dvorištima. Ali su deo ukrali, vozila, prikolice. U jedan kombajn su pucali, ne znam zašto, možda zato što je bio žut i nije im se svideo“, žali se ukrajinski poljoprivrednik.

Ukoliko neko od farmera ne želi da sarađuje sa okupacionim vlastima, jednostavno mu se otima seme i drugi proizvodi, potvrđuje direktor udruženja poljoprivrednika Zaporoške oblasti Valerija Matvijenko koja je napustila okupirane teritorije.

Po njenim rečima, kako bi se ostvarila bilo kakva poljoprivredna proizvodnja na okupiranim teritorijama nužno je prethodno se registrovati kod „vojno-građanske uprave“.

O obavezi da se registruju ukrajinskim farmerima je govorio i direktor okupacione „vojno-građanske uprave“ Melitopoljske oblasti Andrej Siguta, dok je stajao na bini isped slike snopa pšenice i buketa suncokreta.

„Takođe ćemo rasporediti registratore na terenu, kako bismo ubrzali proces. Trudimo se da ga organizujemo sa najmanjim mogućim poteškoćama za vas“, kaže on u videu objavljenoj na stranici na sajtu „VKonakte“, posle čega kamera opet prikazuje napeta lica poljoprivrednika.

„Mnogi farmeri nisu hteli da se registruju, pa su čuvali seme suncokreta neko vreme u skladištima. A zatim se desilo sledeće: ukoliko je to bilo veliko preduzeće i nije se registrovalo, sve su mu oduzimali.

„Dolazili su u skladišta, hangare, tovarili sve i odvozili. I tehniku su odvozili, i žitarice. Nikakav novac nisu nudili. Jednostavno su dolazili i uzimali sve.

„Donosili bi pismo u kojem se kaže da je „vaše preduzeće nacionalizovano u korist Ruske Federacije“, govori Matvijenko.

Posledstviя rossiйskogo aviaudara

Getty Images

Mali i srednji preduzetnici koji nisu napustili teritorije pod kontrolom ruske vojske bili su prinuđeni da prodaju seme suncokreta po sniženim cenama: po rečima Matvijenko, radi se o 150 dolara za tonu, dok je pre rata cena iznosila 600-700 dolara.

Prodaju na sopstvenu štetu kaki bi popunili rezerve obrtnog kapitala za nabavku goriva i đubriva, navodi direktor udruženja poljoprivrednika Zaporoške oblasti.

Osim toga, seme suncokreta se u skladištima ponaša manje predvidljivo nego žitarice i zato se proizvođači uvek trude da ga što pre prodaju za ulje.

Slična situacija je i u okupiranoj Hersonskoj oblasti, kaže direktor mesnog udruženja poljoprivrednika Aleksandar Gordijenko.

„Farmeri predaju [seme suncokreta] zato što im je potreban novac, potrebno im je da zadrže ljude nekako. Ali ako se ista cena bude nudila i nadalje, neće imati nikakvog smisla raditi sledeće sezone!

„Obaviće ovu setvu zato što je sve već zasejano, ali posle neće biti nikakvog smisla baviti se tim“, konstatuje Gordijenko.

Šta radi Rusija sa ukrajinskim suncokretom

Glavni proizvod koji prave iz semena suncokreta je suncokretovo ulje.

U svim oglasima o potražnji za prevoznicima za izvoz ukrajinskog suncokreta konačno odredište je bila neka fabrika za proizvodnju ulja.

„Vozimo pravo u fabrike, ne istovarujemo u skladišta“, izjavio je za BBC prevoznik Viktor koji je bio u potrazi za prevoznicima za nabavku suncokreta iz okupirane Harkovske oblasti.

U jednom od njegovih oglasa konačno odredište je bila Verhnjaja Hava, selo u Voronješkoj oblasti gde se nalazi fabrika za proizvodnju ulja i pripada grupi „Blago“.

Među lokacijama koje se pominju u oglasima o traženju prevoznika žitarica pominju se: prigradsko naselje Gigant u Saljskom rejonu Rostovske oblasti u kojem se takođe nalazi fabrika za proizvodnju ulja, a zatim i „Livadska ulica br. 9″ u Rostovu na Donu.

Na toj adresi se nalazi jedna od najvećih agro-industrijskih grupa u Rusiji, „Jug Rusije“. Dotična preduzeća nisu odgovorila na pitanja BBC-ja.

O kakvim se razmerama radi još uvek nije jasno. U jednom od oglasa se ističe da je potrebno prevesti pet hiljada tona, a u drugom tri hiljade.

Radi poređenja, jednom velikom poljoprivrednom proizvođaču iz Zaporoške oblasti koji je izbegao iz okupiranih teritorija oduzeto je 1,2 hiljade tona.

Razbitaя rossiйskaя voennaя tehnika v pole v Černigovskoй oblasti

Getty Images

U maju i junu na ruskom tržištu, u prepiskama na profilima i oglasnim tablama na internetu, „bio je primetan broj ponuda suncokreta nepoznatog porekla“, najviše u južnim oblastima Rusije ili na Krimu, kaže direktor agencije za proučavanje poljoprivrednog tržišta „SevEkon“ Andrej Sizov.

Prema njegovom istraživanju, radilo se o malim serijama razmera od nekoliko desetina do nekoliko stotina tona, s isplatom u gotovini i po cenama nižim od tržišnih: umesto 25-27 hiljada rubalja, tek oko 20 hiljada (što je oko 350 dolara po zvaničnom kursu Centralne banke).

„Može se pretpostaviti na prvom mestu da je ovo bila ponuda nekog ukrajinskog suncokreta.

„Ne možemo reći daje to bilo određujuće iz perspektive tržišta i cene zbog njegovog malog udela“, zaključuje Sizov.

Pri tome, Rusija ima sasvim dovoljno svog suncokreta: 2021. setva je bila rekordna i prevazišla je 15,5 miliona tona (stavljeno naspram 13,3 miliona tona 2020. godine).

Suncokret se ne izvozi. Kako bi se u potpunosti obezbedilo unutrašnje tržište ovom sirovinom i održala cena, ruske vlasti su počele veštački da ograničavaju izvoz suncokretovog semena.

Ovo je išlo na račun izvoznih taksi koje su početkom 2021. postale ograničavajuće.

Iz tog razloga se beleže rekordne rezerve, po raznim procenama njihov razmer može biti od nekoliko stotina hiljada do milion tona.

Ulje je takođe moguće izvoziti u inostranstvo, ali se izvoz reguliše kvotama i istim takvim taksama.

Još jedan od mogućih razloga zbog kojih se ukrajinski suncokret ne izvozi u većim razmerama u Rusiju je logistika.

„U svetu se suncokretovo seme u svom čistom obliku ne izvozi jer je ono 30 odsto lakše od žitarica i to bilo isto što i prevoziti vazduh“, objašnjava izvršni direktor udruženja „Ukrolijaprom“ Stepan Kapšuk.

„Zašto izvoziti ljuspe, kada se može izvoziti ulje?“, dodaje ukrajinski farmer.

„Oni [okupacione vlasti] su uveli tarifu za preradu semena. Gotovo ulje se izvozi na Krim, a zatim u Rusiju“, potvrđuje direktor udruženja poljoprivrednika Zaporoške oblasti Valerija Matvijenko.

U delu Zaporoške oblasti koji je okupiran postoje dve fabrike za proizvodnju ulja, u Melitopolju i Pologama.

U maju su, prema tvrdnjama pres-službi VSU, u fabriku u Pologama došli ruski vojnici i odvezli ulje koje je tamo bilo skladišteno.

Lokalni farmer je ispričao za BBC da je fabrika delimično oštećena i da ne radi: početkom juna bila je meta napada ukrajinske vojske jer su na njenoj teritoriji Rusi opremili skladište za municiju i gorivo.

Ali fabrika u Melitopolju je, prema svemu sudeći, funkcionalna.

„Prerada radi i to se može čuti. Verujte, tamo se oseća tako prijatan miris, može se osetiti na tri kilometra“, izjavio je za BBC lokalni farmer.

O tome da je fabrika nastavila da radi čuo je i direktor udruženja poljoprivrednika Hersonske oblasti Aleksandar Gordijenko.

Ruku na srce, vlasnik „Melitopoljske fabrike za proizvodnju ulja“ Sergej Željev je izjavio za BBC da preduzeće zapravo ne funkcioniše.

No kada je čuo pridev „okupiran“ u pitanjima novinara, Željev koji je ostao u Melitopolju je brzo skratio razgovor.

Ukrajinski mediji su ranije pisali da je Željev blizak Jevgeniju Baljickom, lokalnom preduzetniku i bivšem poslaniku proruske „Partije regiona“ u Vrhovnoj radi Ukrajine i koji sada vodi okupacionu „vojno-građansku upravu“ Zaporoške oblasti.

U samom Melitopolju upravlja Galina Daniljčenko, bivši knjigovođa jednog preduzeća koje pripada Balickom.

Ukrajina je optužila oboje za veleizdaju i kolaboracionizam.

***

Stariji poljoprivrednik iz Zaporoške oblasti govori za BBC kako je 2021. obavio „odličnu žetvu“ suncokreta.

Dan pre početka rata, 23. februara, ugovorio je prodaju 80 tona zrna Melitopoljskom silosu po ceni od 20 hiljada grivni za tonu, tj. 700 dolara po predratnom kursu.

„Pripremao sam se da 27. februara tamo odem i sve organizujem. Mislio sam da [od zarade] uzmem kombajn, bilo bi dovoljno za prvu uplatu. Ali 24. je počeo rat i sve se srušilo.

„Šta se sada dešava sa mojim rodom, ja ne znam. Izgubili smo sve što smo stekli za 29 godina napornog rada“.


Sirotišta u Ukrajini: Deca vezana provode dane u krevetu
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari