US athlete Simone Biles performing a vault at the 49th FIG Artistic Gymnastics World Championships in Germany

Getty Images
Simon Bajls je poznata po izvanrednim gimnastičkim nastupima koji kao da izazivaju gravitaciju

Simon Bajls izgleda kao da prkosi gravitaciji tokom svojih gimnastičkih tački. Majkl Felps ima 23 olimpijske zlatne medalje.

Jusejn Bolt je više puta obarao svetske rekorde, a Serena Vilijams je osvojila prvi Gren Slem sa 17 godina.

Kad gledamo ove vrhunske sportiste, pomišljamo da oni da poseduju neki talenat ili sposobnost koji ne mogu da se nauče.

Ali šta kaže nauka? Je li moguće da je urođeni talenat samo mit?

Niko nije naučen rođen

Neki istraživači tvrde da niko nije prirodno rođen kao moždani hirurg, čelista ili sportski šampion.

Da biste ušli u vrhunski ligu, morate da radite vredno i mnogo vežbate, ali ima caka.

Usain Bolt of Jamaica poses after finishing third in the men's 100-meter final at the World Athletics Championships in London on Aug. 5, 2017

Getty Images
Naučnici smatraju da se niko, pa čak ni Bolt, nije rodio sa posebnim talentom

Istraživanje na širokom dijapazonu polja pokazuje da mnogi ljudi ne samo da ne uspevaju da postanu izuzetno dobri u nečemu, već često ne postaju nimalo bolji u odnosu na trenutak kad su započinjali.

„Ukoliko želite da počnete da igrate tenis, na primer… dobijete neka uputstva i na kraju stignete do tačke u kojoj su ljudi spremni da igraju sa vama. I u toj tački čini se da ljudi postaju manje svesni onoga što rade“, kaže Anders Erikson, profesor psihologije.

Nakon toga, većina samo održava svoju veštinu i ne napreduje, smatra on.

Svesni trening

Ako je stvarno tako, postoji mogućnost da izuzetna dostignuća zavise od nečeg drugog.

Serena Williams of the U.S. holds her trophy after winning the Wimbledon tennis championships in London in 2012.

Reuters
Serena Vilijams je osvojila Vimbldon sedam puta

U knjizi Vrhunac, Anders Erikson i Robert Pul opisuju novi koncept koji objašnjava vrhunske rezultate.

Oni to zovu „svesni trening“ – specijalna vrsta vežbe koja je sistematična i ciljana.

Ona zahteva usredsređenu pažnju i sprovodi se s konkretnim ciljem da se unapredi vaša performansa.

Ključna razlika

Nekoliko stvari čini da se svesni trening razlikuje u odnosu na običnu vežbu.

Ograničena je na polja u kojima već postoji akumulirano znanje efikasnih trening aktivnosti.

Owen Farrell (L) and team mate George Ford crouch under a hurdle watched by Ben Youngs during the England Rugby team training session

Getty Images
Ovaj koncept čine ponovljene aktivnosti, često uz trenera

Ona podrazumeva nastavnika ili trenera i traži neposrednu i upotrebljivu povratnu informaciju.

Erikson kaže da se to „veoma razlikuje od ideje naivnog vežbanja, tokom kog se trudite da date sve od sebe koristeći veštine koje već posedujete.

Vi zapravo identifikujete nešto što se nalazi prilično daleko od onoga što trenutno možete da postignete.

A da biste to dostigli, morate da gurate sebe zaista maksimalno kako biste mogli postepeno da se istegnete sve do tog novog cilja vladanja materijom.“

Dakle, ne radi se toliko o količini vežbe koju radite, već o načinu na koji je radite. Što znači da svako ko trenira na pravi način može da postigne visok nivo rezultata.

Zašto onda mnogi to ne rade?

Zato što je svesni trening veoma težak. On se neprestano ponavlja i prilično je dosadan.

Mnogi, dakle, nisu spremni da prolaze kroz to. Većina nas odabere lakši put i odustane.

Nazad u školske klupe: Da li razumete Ajnštajnovu opštu teoriju relativnosti
The British Broadcasting Corporation

Snaga uma

Druga česta percepcija je da mnogi ljudi i dalje misle da veliki rezultati zahtevaju prirodne sposobnosti ili talenat kao što je visok koeficijent inteligencije ili nadljudska sposobnost pamćenja.

Tokom većeg dela 20. veka, verovalo se da je vaša sposobnost da pamtite informacije koje brzo dobijate ograničena na oko sedam parčića ili segmenata i da ne može da se unapredi vežbom.

Profesor Anders Erikson je 1975. godine sproveo studiju koja je opovrgla tu tvrdnju.

Običan fakultetski student popravio je vlastitu sposobnost da se priseti nasumičnog redosleda brojeva sa oko sedam cifara na više od 80.

On je imao nekoliko stotina sati vežbe, u periodu od par godina.

Albert Einstein standing beside a blackboard

Getty Images
Ljudi koji dobro prođu na testovima inteligencije često se porede sa Ajnštajnom. Ali Ajnštajn nikada nije radio ni osnovni test inteligencije

Studentovo dostignuće bilo je značajno jer, iako je na kraju eksperimenta znao da izdeklamuje 82 brojke po redu, nije bilo ničega što je ukazivalo na to da je stigao do granice unapređenja pamćenja vežbom.

Razvijanje vlastitog metoda

„Najinteresantnije od svega, otkrili smo da se način na koji je on šifrovao brojke i prisećao ih se temeljno menjao vežbom… Umesto da ih samo uvežbava – izgovara ih iznova i iznova – sve dok ih ne upamti, uspevao je da ih šifruje sa razumevanjem i poveže ih sa znanjem koje već poseduje“, kaže Erikson.

Iskoristivši vlastitu dnevnu rutinu, student je uspevao da nauči mnogo duži niz brojki nego što bi većina ljudi.

„U njegovom slučaju on je bio trkač, tako da je zapravo smislio grupe brojki od po tri kao rezultate vremena za razne vrste trka. To je, dakle, zaista pokazalo da ograničavajući faktor pamćenja može da se popravi.“

School children in class in Durban, South Africa

AFP
Tokom eksperimenta, Erikson je zaključio da su ljudi u stanju da osmisle nove načine da ojačaju sposobnost pamćenja

Ograničavajući faktori

Postoji li bilo šta što može da ometa izuzetne performanse?

Erikson i Pol tvrde da, s izuzetkom visine i telesne veličine, ideja da nas ograničavaju genetski faktori nije ništa više nego štetni mit.

Oni kažu da su urođena fizička, mentalna i zdravstvena stanja, uz bolesti i poremećaje, neka od očiglednih ograničenja.

New Zealand basketball players celebrate during a match against Jordan

Getty Images
Faktori na koje utiče DNK, poput visine i težine, mogu dosta da utiču na vašu sposobnost da dostignete vrh

A čak i ako se nalazite na vrhuncu fizičke snage, drugi fizički aspekti kao što su visina i telesna veličina takođe doprinose vašoj sposobnosti da izvršavate zadatke.

Ako ste rođeni sa glasom soprana, na primer, predstavljaće veliki izazov da pevate bas.

Čudo od deteta

U svojoj knjizi Obrazac, Robert Plomin pokušava da dokaže da na talenat utiče naš DNK. Plomin tvrdi da genetski faktori mogu da utiču na našu sposobnost da postanemo šampioni.

To postavlja pitanje: kakvu ulogu imaju geni?

Portrait of Austrian composer Wolfgang Amadeus Mozart at the age of 11.

Getty Images
Erikson tvrdi da ‘ čuda od deteta’ poput Mocarta duguju uspeh izuzetno obrazovanim i stručnim roditeljima

„Ljudi se pitaju kako su kompozitor Mocart i golfer Tajger Vuds uspevali da imaju tako vrhunski učinak dok su bili tako mladi. Deluje gotovo nemoguće da bi obuka uspela to da objasni. Ali ako pogledamo pobliže, otkrićemo da u svakom od tih slučajeva čuda od dece, detetu je pomagao roditelj, često počinjući oko druge ili treće godine“, kaže Erikson.

Dakle, tvrdi on, iza priča o fenomenalnim uspesima stoji predani rad roditelja koji su bili dovoljno vešti da pomognu detetu.

„Ova čuda od dece bila su očigledno rezultat neke vrste veoma usmerenog obučavanja, pomažući im da dostignu onaj stepen veštine koji je od tada pa nadalje počeo da se iskazuju u veoma malom uzrastu“, kaže Erikson.

„Dakle, ako zapravo pogledamo šta je sve Mocart umeo da svira kao dete, danas vidimo da sa takvom vrstom obuke prosečna deca zapravo mogu da steknu sposobnost sviranja ne samo onih kompozicija koje je Mocart svirao, već i složenije komade.“

U šta god da verujete, cena vrhunske performanse je očigledno izuzetno visoka, a oni koji dostignu nadljudske nivoe učinka često su ljudi koji su spremni da žrtvuju sve da bi je platili.

(Ovaj članak zasnovan je na videu koji je objavio BBC Ideas)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari