Digitalni nomadi

EyesWideOpen/Getty Images

Crno-bele fotografije i priče njenog deke, za Ninu Klapteron iz Kanade, bile su jedine informacije o Srbiji u koju se uputila sa jednim rancem i omanjim koferom.

Posle 20 različitih pasoških kontrola, prošla je i srpsku u maju 2017.

„Crno-beli prizori koje sam gledala u porodičnom albumu zamenile su zelene površine, moderne zgrade i prijatni ljudi koji su me dočekali.

„Neverovatna priroda i jeftini troškovi za život, ljudi koji odlično govore nekoliko stranih jezika i odlična hrana – sve mi se to dopalo“, priča Klapteron šest godina kasnije za BBC na srpskom.

Jedna je od mnogobrojnih digitalnih nomatkinja, koja posao obavlja van kancelarije sa bilo koje lokacije u svetu.

Uklapa se u profil digitalnog nomada u Srbiji, barem prema rezultatima istraživanja Digitalne inicijative Srbije i Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, urađene tokom 2020.

To su, uglavnom, ljudi iz Severne Amerike, između 20. i 34. godine, IT stručnjaci koji se u Srbiji zadržavaju u proseku dva i po meseca, između aprila i oktobra, kada je lepo vreme.

Dopada im se domaća hrana, prijatni ljudi koji odlično govore engleski jezik, solidan protok interneta i niski troškovi života.

Prema sajtu Nomadlist gde nomadi rangiraju posećena mesta, Beograd, glavni grad Srbije, u poslednjih nekoliko godina je među 20 najboljih mesta za život u svetu, dok je u Evropi na četvrtom mestu, ispred Barselone i Londona.

Ali i pored mnogobrojnih prednosti koje digitalni nomadi vide u Srbiji, zameraju nepostojanje digitalnih viza koja bi im omogućila duži boravak.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje boračka i socijalna pitanja najavilo je izmene Zakona o zapošljavanju stranaca i Zakona o strancima do kraja 2020. kojom bi se njihov status poboljšao, ali digitalni nomadi su i dalje nevidljivi za sistem.

Tadašnja državna sekretarka pri Ministarstvu rada Bojana Stanić najavila je izdavanje jednogodišnje vize pod uslovom da im je bruto plata tokom šest meseci veća od 3.500 evra, prenela je Radio-televizija Vojvodina.

Na pitanja BBC-ja dokle se stiglo sa pomenutim izmenama, iz nadležnog ministarstva upućuju na Nenada Paunovića predsednika Radne grupe Vlade zadužene za ovaj posao.

Do objavljivanja ovog teksta Paunović nije odgovorio na pitanja BBC-ja.

Koliko digitalnih nomada godišnje boravi u Srbiji teško je proceniti, kaže, Ivan Brkljač, direktor organizacije Tačka povratka koja se bavi cirkularnim migracijama.

„U očima administracije i države ne postoji razlika između turiste i digitalnih nomada, pa se pretpostavlja da svi koji borave duže od dve nedelje jesu nomadi koji su tu zbog posla.

„Gruba procena je da ih je u Beogradu oko 2.000, ono što je vidljivo jeste da raste broj zainteresovanih za iznajmljivanjem individualnih radnih prostora“, dodaje Brkljač za BBC na srpskom.

Digitalni nomadi

Andia/Universal Images Group via Getty Images

Kako rade stranci u Srbiji?

Bred Beket, inženjer sajber bezbednosti iz San Dijega već dve i po godine živi u Srbiji.

Stalni posao napustio je 2019. i upustio se u svet digitalnih nomada.

Boravio je na Baliju šest meseci, radio i živeo na Tajlandu, da bi se vratio u rodni grad po izbijanju pandemije korona virusa.

„Pretraživao sam koje države su otvorene i video da je Srbija u tom trenutku bila jedna od retkih gde mogu da dođem.

„Video sam da skoro svuda ima interneta, da su cene stanarine poprilično pristupačne i da ima dovoljno prostora za rad, kao digitalnom nomadu to je sve što mi je bilo potrebno – samo sam kupio kartu i došao“, govori Beket.

U junu 2020. godine, Beket je sleteo na prazan beogradski aerodrom.

Nekoliko dana je boravio u hostelu, a potom je iznajmio stan.

„Ono što me je posebno oduševilo jeste koliko ljudi zapravo govori engleski jezik i to jako dobro, što mi je baš značilo, posebno u početku, osetio sam se kao kod kuće“.

Prvobitno je želeo da bude u Srbiji 90 dana koliko je zakonski dozvoljeno, ali se u međuvremenu, kako kaže, „zaljubio u Srbiju, arhitekturu, ali pre svega u ljude koji su prijatni i srdačni“.

Odlučio je da otvori konsultantsku firmu i preseli se na jug zemlje.

Kaže da sada ima jednogodišnju vizu i zdravstveno osiguranje, plaća porez i želi da ostane i dobije državljanstvo.

Digitalni nomadi

Brad Baket/Privatna arhiva
Bred Baket

Zakonom o strancima i Zakonom o zapošljavanju stranaca propisano je državljani trećih zemalja mogu da borave u Srbiji do 90 dana bez vize.

Za to vreme oslobođeni su poreza i prijavljivanja dohotka pod uslovom da rade za inostrane poslodavce koji nisu prijavljeni u Srbiji.

„Od 1. januara 2020. godine svi digitalni nomadi koji borave u Srbiji do 90 dana biće oslobođeni poreza“, izjavila je Ana Brnabić, predsednica Vlade Srbije.

Ako žele da ostanu dužu, prvobitno se prijavljuju za dobijanje belog kartona, u policijskoj stanici opštine u kojoj borave.

Sa belim kartonom mogu da podnesu zahtev za privremeni jednogodišnji boravak po nekoliko osnova, piše u Pravilniku o bližim uslovima za odobrenje privremenog boravka strancima:

  • otvaranjem firme
  • zbog stručnog usavršavanja ili naučno-istraživačkog rada
  • zbog obuke i prakse, učestvovanjem u programima međunarodne razmene učenika ili studenata i drugim naučno-obrazovne aktivnosti
  • da bi se spojili sa članovima porodice
  • zbog zdravstvenih razloga ili zato što poseduju nekretninu u Srbiji

Dobijanjem privremene dozvole za boravak, stranac može da otvori firmu u Srbiji i u tom slučaju dužan je da plaća porez na dohodak, propisuje Zakon o porezu na dohodak građana.

Iz računovodstvene agencije Kriejtiv fajnens (Creative Finance) za BBC na srpskom kažu da u tom slučaju oni imaju iste poreske obaveze kao rezidenti, odnosno domaći državljani.

Stranci mogu da se registruju i kao preduzetnici paušalci, kada plaćaju paušalni porez, u jednakim mesečnim ratama, a ne vode poslovne knjige i ostvaruju godišnji prihod do šest miliona dinara.

Koliko je stranaca zatražilo zahtev za privremeni boravak u poslednjih nekoliko godina i koliko takvih zahteva je odobreno, Uprava za strance pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije nije odgovorila BBC-ju.

Šta se digitalnim nomadima ne sviđa u Srbiji?

Nina Klapteron je rođena u Otavi, jednom od većih gradova u Kanadi i od 2017. godine je „na točkovima“.

Po završetku srednje škole, pauzirala je godinu dana, kako bi se dobro spremila za pravni fakultet.

U međuvremenu je počela da se bavi pisanjem, a klijente je nalazila na onlajn platformi za rad – Apvork (Upwork).

Pošto nije bila vezana za kancelariju odlučila je da putuje.

„Shvatila sam da nisam osoba za jedno mesto i da mi promena prija.

„Uglavnom se u jednom mestu zadržavam šest nedelja i idem dalje“, priča Nina, dok se sprema za novi put.

Kroz nekoliko dana ide za Meksiko.

Nina ukazuje i na nekoliko nedostataka zbog kog mnoge njene kolege izbegavaju Srbiju.

Kovrking je iznajmljen prostor koji dele svi koji nemaju stalnu kancelariju i za koji, poput stana, plaćaju mesečnu ili dnevnu stanarinu.

„U svakom kafiću se puši, što nije slučaj u drugim državama u kojima sam do sada radila i ume da bude jako bučno.

„Ne dajete ni digitalnu vizu, što bi nam značilo – neki ljudi proveravaju stanje bankovnog računa, a mi proveravamo još koliko dana nam je ostalo pre nego što moramo da napustimo određenu državu“, priča Kanađanka Nina.

Navodi primer Hrvatske koja daje jednogodišnje vize strancima koji poslom nisu vezani za jedan prostor.

„Tri meseca koliko u Srbiji možemo da boravimo bez vize je kratak period, možete da iskoriste vizaran, pa da se opet vratite u državu, ali je to iscrpljujuće,

„Kada imate jasno definisan status, osećate se sigurno, bezbedno“, kaže ova 26-godišnjakinja.

Vizaran je kratkoročni izlazak iz zemlje kom pribegavaju oni bez boravišne vize.

U Srbiji je dozvoljeno da stranci borave 90 dana, dovoljno je da odu na 24 sata u neku od susednih država i da se vrate u Srbiju i nastave da borave u njoj naredna tri meseca.

Studija Digitalne inicijative Srbije pokazuje da digitalnim nomadima u Srbiji smeta loš kvalitet vazduha, birokratija, pušenje u zatvorenim prostorijama i loš odnos prema manjinama i LGBT ljudima.


Hrvatska je bila među prvim članicama Evropske unije, ali i među prvima u svetu koja je regulisala jednogodišnji privremeni boravak za digitalne nomade iz trećih država i počela izdavanje viza za njihov boravak.

Da bi dobili privremenu dozvolu, potrebno je da dokažu da rade na daljinu, imaju smeštaj, regulisano zdravstveno osiguranje, mesečno zarađuju do 2.200 evra i nisu zaposleni u hrvatskim kompanijama.

Tokom jednogodišnjeg boravka, oslobođeni su poreza.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske je tokom 2022. godine primilo 1.223 zahteva digitalnih nomada za privremeni boravak, odobrili su više od polovine, navode u pisanom odgovoru za BBC na srpskom.

Najviše zahteva uputili su ruski državljani – 457, a odobrena je polovina.

Slede ih stanovnici Sjedinjenih Američkih Država sa 144 zahteva, od kojih je 54 dobilo negativan odgovor.

Digitalnom nomadu kojem je odobren privremeni boravak u Hrvatskoj mogu da se pridruž članovi uže porodice, što se odnosi i na vanbračne zajednice, navodi se na sajtu MUP-a ove države.

Država u regionu koja je prepoznala značaj digitalnih nomada je i Crna Gora.

Na predlog Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, crnogorska vlada je usvojila Program za privlačenje digitalnih nomada do 2025. godine kojim su predviđene poreske olakšice i regulisanje njihovog položaja.

A 2021. izmenjen je i Zakon o strancima kojim digitalni nomadi mogu da dobiju vizu za duži boravak ako planiraju da ostanu više od 90 dana u zemlji.

Koje sve zemlje imaju vizu za digitalne nomade i koje planiraju da ih uvedu možete da pročitate u ovom tekstu.


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari