roditelj, deca

Getty Images

Kada se razvela, Dragana je bila u sedmom mesecu trudnoće, a pola godine kasnije šestogodišnjeg sina i novorođenu bebu izdržavala je sama.

Na ročištu, šest meseci posle razvoda, sud je ocu njihovo dvoje dece naredio da plaća ukupno 16.000 dinara mesečno za alimentaciju.

Tada je pred sudom izjavio da je spreman da daje i više od toga i pristao je na veći iznos, tvrdi Dragana.

„Ali platio je samo prvu“, kaže ona.

Draganin bivši muž nije izuzetak – dve trećine očeva posle razvoda ne plaća redovno alimentaciju, podaci su Udruženja samohranih roditelja Srbije.

Iste troškove ne plaća ni jedna četvrtina majki čija deca žive sa očevima, objašnjava Vera Totić, predsednica Udruženja.

Pojedini dužnici, dodaje, duguju i do milion dinara za alimentaciju, a mnogi pristaju da plate tek kada im preti – zatvor.

Tako 123 ljudi u Srbiji služi zatvorsku kaznu jer nisu platili alimentaciju, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

Posle razvoda, mnoge roditelje koji su preuzeli brigu o detetu zato čekaju i dugotrajni i skupi procesi prinudne naplate alimentacije.

U međuvremenu, moraju da rade i po nekoliko poslova kako bi izdržavali porodicu.

Mnogi od njih, paralelno vode i borbu da deci ispune sve emotivne potrebe, jer se roditelj koji ne plaća alimentaciju često potpuno isključi iz života dece.

Šta posle razvoda?

Crni nokti, zapuštena kosa, kao i činjenica da je Darkova* bivša supruga sedam dana ostavila dete na čuvanje kod drugoga – za njega su bili alarm.

„Kada smo se razdvojili, bivšoj ženi je pripalo starateljstvo, kao što to obično biva u Srbiji“, kaže.

Posle razvoda se u 69 odsto slučajeva u Srbiji dete dodeljuje majci, podaci su Republičkog zavoda za statistiku za 2021. godinu.

Ipak, Darko kaže da je primetio da mu je sin zanemaren.

„Plaćao sam alimentaciju, ali sam pomislio da je sin zapušten jer nemaju dovoljno novca“, kaže on.

roditelj, deca

Alamy

Onda je shvatio da je „posredi drugi problem, sa nekim porocima“, kako kaže, i „odnosom bivše supruge prema odgajanju deteta“.

Tada je krenula njegova borba za starateljstvo, koja je trajala godinu dana i na kraju je majci oduzeto roditeljsko pravo.

„Bivša žena ne plaća alimentaciju, odnosno plati samo kada je tužilac pozove na razgovor i dobije opomenu, pa onda opet prestane da plaća“, kaže Darko za BBC.

Darkov sin ne viđa majku poslednjih pet godina, jer joj je ovo pravo zakonom oduzeto, a ona ga, kaže, „nije ni čula ni tražila“.

„Sami smo, potpuno“, dodaje on.

Godine tužbi

Brojni su bili razlozi koje je narednih godina Draganin bivši suprug davao – kako bi opravdao zašto ne plaća alimentaciju.

Kako je privatnik, stalno je, kaže Dragana, govorio da nije naplatio posao ili da je morao da isplati neki namet.

„Ja sam taj tip koji ne voli stresne situacije, pa sam se sklanjala“, kaže Dragana.

Ipak, posle osam godina neplaćanja, odlučila je da ga tuži.

„Stariji sin mi je jednog dana samo rekao: ‘Majka, tuži ga’. Ja sam tada presekla“, kaže ona.

Prema zakonima u Srbiji, mogla je da ga tuži samo za novac koji joj je dugovao u poslednje tri godine.

Odlukom suda, njen bivši muž trebalo je naredne tri godine da joj isplaćuje po dve alimentacije mesečno, kako bi isplatio dug.

„To je bio dug od 720.000 dinara“, kaže Dragana.

Na sudu je ponudila da sam odredi tempo isplaćivanja duga.

„Meni je najbitnije da imam neki siguran novac svakog meseca“, objašnjava ona.

Posle suđenja, bivši suprug joj je uplatio tri alimentacije, što je ukupno 60.000 dinara.

To je bilo pre pet godina.

„Obećavao je da će platiti svaki put kada bih pozvala, ali taj novac samo nikada nije legao na račun“, kaže Dragana.

Kao i pre, nastavila je da se snalazi i nije ga više tužila.

Razgovarala je sa advokatima, koji su joj, kako kaže, predlagali brojne mogućnosti kako bi mogla da naplati ovaj novac.

Dragana kaže da „nije odustala, ali nije ništa ni uradila po tom pitanju“.

Plaćanje gotovinom

BBC

Darko ne zna više ni koliko je krivičnih prijava podneo protiv bivše partnerke.

„Taj prvi iznos alimentacije koju je trebalo da plati bivša žena je bio 1.000 dinara mesečno, zamislite“, priča Darko, dok se po malo ironično smeje.

„Ona je ipak nije redovno plaćala“, dodaje.

Onda je počela, objašnjava dok mu se u glasu oseća nervoza, „agonija, vucaranje po sudovima i stres“.

Sud je, kaže, u nekoliko navrata odbio njegovu krivičnu prijavu jer je ona na kraju postupka pristala da uplati koliko duguje.

„Obrazloženje je bilo da ona nije ni znala da treba da plaća ili da se iskreno kajala što ne plaća“, dodaje.

Posle poslednjeg ročišta i nekoliko godina, tokom kojih je Darko sam izdržavao sina, utvrđen je novi iznos alimentacije – 16.000 dinara za mesec dana.

„Nisam dobio ništa od toga. Trenutno mi duguje više od 250.000 dinara“, kaže on pomirljivo.

Kako se određuje visina alimentacije?

Visina alimentacije ne bi trebalo da bude niža od iznosa koji se daje hraniteljskim porodicama mesečno, a to je oko 15.000 dinara, prema Porodičnom zakonu.

„Tako je prosečni iznos alimentacije u Srbiji od 15.000 do 25.000 dinara“, kaže Totić.

Alimentacije, objašnjava Petar Kilibarda, advokat u kancelariji Stojković advokati, utvrđuje se u sudskom postupku, kada roditelji ne mogu da se sporazumeju oko visine izdržavanja.

„Osnovni kriterijum jeste da visina izdržavanja treba da omogući detetu nivo životnog standarda koji ima roditelj dužnik“, kaže Kilibarda za BBC.

Dalji kriterijumi, dodaje, zavise od godina deteta, školovanja, potreba, postojeće imovine.

„Sud mora da vodi računa i o mogućnostima dužnika“, kaže Kilibarda.

„One zavise od njegovih mesečnih primanja ili mogućnosti za njihovo sticanje, imovine, potreba, kao i eventualnih obaveza da izdržava druge“, dodaje.

U najvećem broju slučajeva, mesečni izdaci za alimentaciju su 15 do 50 odsto od primanja drugog roditelja, dodaje.

„Moraju da je plaćaju i nezaposleni, jer to što nemaju posao ne znači da nisu više roditelji sa obavezom“, kaže Totić.

Alimentacija za nezaposlene se računa tako što se pretpostavlja da oni zarađuju minimalac, što je oko 35.000 dinara u Srbiji.

Koji god iznos da se utvrdi, ako se on ne uplaćuje redovno ili uopšte, oštećeni roditelji, poput Darka i Dragane, jedino mogu ponovo da se obrate sudu.

Sudski proces

Slučajevi Darka i Dragane nisu neuobičajeni, kaže Vera Totić iz Udruženja samohranih roditelja.

Mnogi roditelji troše i do 100.000 dinara na krivične prijave i troškove parnice kaže ona, objašnjava Totić.

„Jer, po zakonu, ako neko ne plaća alimentaciju, ne tuži ga država već oštećeni mora da ga prijavi“, kaže ona.

Mnogi roditelji, dodaje, na sudu pokušavaju da dokažu da su alimentaciju direktno plaćali tako što su novac davali preko dece ili bivšem partneru kada se vide.

„To sve može da se tumači kao emotivno davanje za dete, a ne kao mesečna dužnost“, kaže Totić.

A single mum and her child (stock image)

Getty Images

Članovima Udruženja samohranih roditelja ona savetuje da traže da im bivši supružnici alimentaciju ne plaćaju na ruke.

„Najbolje je da se dobija preko administrativne zabrane, što znači da se direktno odbija od plate onom ko treba da je plaća“, kaže ona.

„Druga opcija je poštanska uplatnica, za nezaposlene ili one koji nemaju ugovor. Jer je bitno da postoji dokaz“, dodaje.

Sudski postupci o alimentaciji se „po pravilu hitno sprovode“, kaže advokat Kilibarda, ali „sudovi se u praksi manje ili više i pridržavaju“ načela hitnosti.

Kada se i utvrdi da roditelj ne plaća alimentaciju, Kilibarda kaže da je prva i osnovna opcija – prinudna naplata preko izvršitelja.

Ipak, i tu ima problema.

„Problem ovakvog pristupa neretko predstavlja nepostojanje sredstava ili imovine koji mogu biti zaplenjeni“, kaže advokat.

Pored toga, nedavanje izdržavanja propisano je i kao krivično delo, pa Vera Totić kaže da mnogi pristanu da plate alimentaciju tek kada im se zapreti zatvorom.

Kazna je do tri godine iza rešetaka, objašnjava advokat Petar Kilibarda.

‘Finansije su uvek stavka’

Dragana sa sinovima živi u manjem mestu u Srbiji, a najstariji je u oktobru krenuo na fakultet.

„To je sve ove godine bilo jedno krpljenje“, opisuje sopstvenu finansijsku situaciju.

Posle 12 godina života u iznajmljenom stanu, lane je tek uspela da kupi stan na kredit.

Kaže da je roditelji i dalje pomažu, iako njena plata diplomiranog ekonomiste nije mala.

„Ali sa tom platom ja moram sve da platim – i kredit, komunalije, sve za decu“, kaže Dragana.

Svih ovih godina bila je primorana da radi dodatne poslove.

Prodavala je kozmetiku, srebro, polovnu i novu garderobu.

„Snalazila sam se na sve moguće načine“, kaže ona.

Trenutno vikendima radi na svadbama i slavljima i prodaje fotografije koje se izrade.

„Pokušavam na svaki način da dođem do nekog dinara, da bi deca imala više“, dodaje.

Roditelji koji ne primaju alimentaciju, primorani su da rade često i po dva posla, kaže Totić.

„Najgore je što oni to rade zarad deteta, a dete u tom slučaju opet strada jer nemaju vremena da mu se apsolutno posvete“, dodaje.

Kako može da računa samo na sopstvenu platu, i Darko mora da se dovija.

„Finansije su uvek stavka“, objašnjava on.

„Ali se trudim da se ne žalim i obezbedim sinu što više mogu, poput odlaska na more“, dodaje.

Cena mesa

BBC/Jakov Ponjavic

Posebno ga, kaže, pogađa što kao samohrani roditelj nema pravo na besplatni vrtić, knjige za školu ili užinu.

„Za sve to bih morao da budem socijalni slučaj, što ja stvarno nisam“, kaže.

Ipak, zbog odgajanja deteta, Darko je, kaže, bio prinuđen da promeni posao, pre svega jer je kao komercijalista stalno putovao.

„Onda sam se preko veze zaposlio u državnoj firmi, da bih imao fiksno radno vreme i da mogu da idem na bolovanje,“ kaže Darko.

Zbog toga, objašnjava, ima mnoge probleme.

„Po kolektivnom ugovoru firme, kao samohrani roditelj ne moram da radim prekovremeno, ali na mene vrše pritisak da radim“, kaže on.

„Čak su mi pretili i otkazom i prebacivali me na lošija radna mesta, ali ja ne popuštam.“

Brani se tako što „traži na internetu sopstvena prava i šalje dopise po firmi“.

„Dajem im do znanja da ne mogu da utiču na moju odluku, da mi je sin najbitniji“, kaže Darko.

Odnos sa decom

Dragana je decu sama odgojila.

Nastavila je da se druži sa ljudima koji imaju decu, kako bi svuda mogla da ih vodi.

„Majka je bila velika podrška i uvek bi uletela da ih čuva“, kaže ona.

„Ali, razumete da mlađi sin, na primer, za sve ove godine, a sada ima skoro 13, nikada kod oca nije prenoćio.“

Bivši suprug delimično održava kontakt za decom, tvrdi Dragana.

„Deca idu za slavu, Božić i Uskrs kod njega na ručak. Ali to uopšte nije onako kako smo se dogovorili na sudu“, kaže ona.

Kaže i da je shvatila da ga deca neće uopšte ni viđati, ako ona ne bude fleksibilna.

Zato je dozvoljavala da ga vide kad god njemu odgovara.

„Ali to se uvek svodilo na sat vremena viđanja.“

Pored finansijskog zanemarivanja, na decu posebno utiče kada roditelji prestaju da ih viđaju posle razlaza.

„Stalno nam se dešava da nam ljudi koji dođu kažu: ‘Razveo se od mene, to je okej, ali zašto i od sopstvenog deteta'“, kaže Totić za BBC.

Bol koji osećaju, pošto ih roditelj napusti, objašnjava psihijatrica Nevena Čalovska Hercog, veoma utiče na razvoj dece.

„Dete ima utisak da nije dovoljno vredno, pa roditelj zato ne želi više da ga vidi“, kaže ona za BBC.

Istraživanja su pokazala, dodaje ona, da „manje pate deca koja nisu imala roditelja od početka života ili kojima je on preminuo dok su bili mali, nego ona koja su napuštena“.

Dečak sedi na podu

Getty Images

Prvog trenutka kada je Darko postao samohrani roditelj, obratio se psihologu za pomoć.

„Nisam ja najpametniji i znao sam da nam treba podrška“, kaže on.

Od tada već pet godina odlazi po savet i razgovor sa sinom ili bez njega, na svaka tri meseca.

Iako razvod nije nenormalna situacija, objašnjava Čalovska Hercog, bitno je da roditelji potraže pomoć kada postanu svesni da ne mogu da se izbore sami.

Posle razvoda, veliki strah dece je, dodaje, da će roditelj napustiti i njih.

„Kada se to i dogodi, deca često počinju da se ponašaju kao da su dosta mlađa i tako vape za pomoći i pažnjom“, kaže ona.

Zato, kada dođe do razvoda, ona savetuje da roditelji treba da održe savez, iako nestaje partnerski odnos.

„Oni se razilaze kao partneri, ali ne treba da se raziđu kao roditelji“, dodaje.

„Jer, svaki sukob se preliva na decu.“

Veoma je bitno, kaže, da se deca osećaju sigurno i da se njima ne manipuliše.

„Deca nisu poštari da se preko njih daje alimentacija ili prenose informacije“, objašnjava psihijatrica.

Posledice i moguće rešenje

Veliki problem, dodaje Dejan Pavlović iz Centra za ravnopravno roditeljstvo, imaju oni roditelji koji žele da konkurišu za socijalnu pomoć.

„Dešava se da je roditelj kojem je dete povereno nezaposlen, ali načelno dobija, na primer, 18.000 alimentacije“, kaže Pavlović.

„Čak i da mu bivši partner nikada nije uplatio alimentaciju, on ne može da se prijavi za socijalnu pomoć ili dečiji dodatak, ako ne tuži neplatišu i ne dokaže da se ta alimentacija ne plaća.“

Problem naplate može da se reši preko alimentacionog fonda, koji bi osnovala država, a za koji se zalaže Udruženje pravnika Srbije.

„Fond bi imao ulogu garanta“, kaže Miodrag Orlić, predsednik Udruženja pravnika Srbije za BBC.

„Tako bi roditelji mogli da se isplate, a država bi posle tužila neplatiše.“

Fondu bi, dodaje on, mogli da se obrate roditelji koji nisu primili alimentaciju tri meseca zaredom ili šest meseci sa prekidima.

Ipak, kaže Orlić, ideja postoji od 2006. godine, ali do sada nije realizovana.

U regionu alimentacioni fond postoji u Hrvatskoj i Crnoj Gori.

Šta bi bilo – kad bi bilo

Dragana kaže da je često besna kada treba da traži novac bivšem mužu.

„On zna da se ja uvek snađem i da deca imaju sve“, objašnjava.

„Zovem ga samo kada nemam druge.“

Poslednji put ga je pozvala da plati deo za knjige, a on je rekao „da naravno želi da plati, ali da nema“.

„Ne znam taj osećaj ni da objasnim“, kaže ona.

„To je takav bezobrazluk, jer on zna da ću ja da se snađem.“

Darko, međutim, ne odustaje od namere da se izbori za redovnu alimentaciju.

„Ne znam koliko bi taj alimentacioni fond pomogao“, kaže on.

„Ali bi pristao na sve što bi značilo da svakog meseca dobijamo deo koji nam sleduje.“

Posle pet godina samohranog roditeljstva, dodaje da ne razmišlja o tome šta bi bilo da ima pored sebe i roditelja koji je funkcionalan i može da pomogne.

„Ne mislim na to, možda zato što nemam vremena za razmišljanje“, priznaje.


*Imena su izmenjena zbog zaštite identiteta sagovornika


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari