Tina Tarner

Arhiv Jugoslavije
Tina Tarner je poslednji nastup u Beogradu održala 19. avgusta 1990.

Impresivan vokal i nepobitna harizma, upečatljivi i moćni nastupi praćeni energičnim plesom uz večiti osmeh na sceni uprkos pretrpljenom nasilju, siromaštvu i tragedijama.

Tako će se ljubitelji Tine Tarner širom sveta sećati jedne od najpopularnijih pevačica u istoriji pop kulture, među njima i brojni fanovi iz Beograda, gde je nastupala četiri puta.

„Ono čega se sećam i dan danas je fantastična muzika, izvanredan plesački deo, njen glas i energija koja je od početka do kraja koncerta bila neverovatna.

„Definitivno je bila zvezda koja ostavlja sjajan utisak“, govori Dijana Vasiljević iz Beograda za BBC na srpskom, prizivajući sećanja na koncert legendarne pevačice u Zemunu avgusta 1990.

Bio je to njen poslednji nastup u Beogradu gde je prethodno održala tri koncerta – prva dva sa tadašnjim mužem Ajkom Tarnerom novembra 1974. i 1975, a onda i samostalni u maju 1979.

Tina Tarner je u bivšoj Jugoslaviji nastupala i u Ljubljani, Zagrebu i Velikoj Gorici.

Rokenrol kraljica, kako su je mnogi zvali, preminula je 24. maja. 2023. ostavivši iza sebe brojne nagrađivane albume i pregršt antologijskih hitova, poput The Best, What’s Love Got to Do with It?, Steamy Windows, Private Dancer, We Don’t Need Another Hero, GoldenEye

Debi u Beogradu 1974. i gradonačelnik Branko Pešić u prvom redu

Tina Tarner

Arhiv Jugoslavije
Kraljicu rokenrola je na stadionu Zemuna leta 1990. gledalo oko 15.000 ljudi

Tina Tarner je prvi put nastupila u Beogradu 2. novembra 1974. sa tadašnjim mužem Ajkom Tarnerom – uveliko poznati tandem bio je tada na vrhuncu zajedničke karijere.

Prema rečima novinara Petra Pece Popovića u prestonicu socijalističke Jugoslavije doletela je iz Londona gde se prethodnih meseci snimala filmska verzija rok opere Tomi u režiji Kena Rasela, u kojoj Tina Tarner tumači lik Esid Kvin (Acid Queen).

„Bila je najveća ženska zvezda na svetu u tom momentu“, ocenjuje Popović za BBC na srpskom.

Koncert u hali Pionir Popović opisuje kao „fenomenalan“, a karte su rasprodate gotovo istog dana.

„U prvom redu je sedeo gradonačelnik Beograda Branko Pešić – to je bilo vreme kada su najugledniji ljudi grada išli na koncerte“, priseća se muzički kritičar.

Popović je imao „više prilika da se vidi“ sa Tinom Tarner tokom njenog boravka u Beogradu, ali napominje da je „bila je u lošoj fazi jer je znala da je pitanje dana kad će se sve raspasti“.

Posle koncerta je pozvan na „celonoćno druženje“ u hotelu u kojem je odsela – Tina Tarner u jednom, njen muž Ajk u drugom apartmanu.

„Ajk je bio komplikovana ličnost i već tada u teškoj situaciji što se tiče pića i droge.

„To je izgledalo tužno, posebno posle koncerta, kad vas pozovu na prijem pa vidite šta se događa“, priseća se Popović.

Sredinom sedamdesetih, Ajk Tarner je postao veliki zavisnik od alkohola i kokaina, a njegova želja za kontrolisanjem supruginog života i karijere eskalirao je u nasilje u porodici.

Bračni par Tarner se u Beograd vratio 20. novembra naredne godine, održavši još jedan koncert u hali Pionir, da bi na istom mestu 8. maja 1979. Tina samostalno nastupila, bez Ajka.

Kraljica rokenrola je posle razvoda nastavila solo karijeru koja je kulminirala albumom „Private Dancer“ iz 1984.

Tina Tarner

Arhiv Jugoslavije
Pored Beograda, Tina Tarner je u Jugoslaviji nastupala i u Ljubrani, Zagrebu i Velikoj Gorici

Tina Tarner iz fotografskog objektiva

Iz prvih redova, iza objektiva, beogradske koncerte 1974. i 1975, ispratio je i istaknuti fotograf Branislav Brajan Rašić koji decenijama živi u Londonu.

„Oba nastupa su na mene ostavila veliki utisak jer, Ajk i Tina Tarner – to je bilo nešto stvarno veliko“, govori on za BBC na srpskom.

To su, kaže, bili njegovi počeci, bez adekvatne opreme, te je fotografisao ruskim aparatom Kijev.

„Kad se ugasi svetlo, dotrčim do bine i slikam“, priseća se Rašić.

Čak je, dodaje, filmskom kamerom snimio i tri minuta prvog koncerta iz 1974, našavši se tako jedini put u toj ulozi.

Iako se tada na koncertima sedelo, a atmosfera umnogome podsećala na pozorišnu, seća se uzbuđenja i šoka u publici fasciniranoj činjenicom da su pred njima tako velike muzičke zvezde.

Tinu Tarner je pratio i kasnije u Londonu, fotografišući njene koncerte, a zadesio se i na promociji njenog album Private Dancer u nešto manjem prostoru.

„Bio sam na mnogo njenih nastupa, kao i na Vembliju, i svega se sećam sa velikim zadovoljstvom“, zaključuje Rašić.

Letnji spektakl u Beogradu – 1990.

Tina Tarner

Getty Images/Brian Rasic
Tina Tarner pred beogradskom publikom novembra 1975.

Veličanstveno otvaranje koncerta silaskom niz stepenice u ritmu početnih tonova pesme Steamy Windows, slika je sa poslednjeg nastupa Tine Tarner u Beogradu, na stadionu Zemuna, koja se urezala u sećanje istoričarki Dijani Vasiljević.

„Spektakl, bili smo potpuno oduševljeni“, priseća se ona koncerta na koji je došla sa društvom iz gimnazije.

Koncert je „od početka do kraja“ krasila „njena neverovatna energija“, koju je prenela i na publiku izazvavši je da „đuska sve vreme“, seća se Vasiljević.

„To je zaista bio neverovatan doživljaj za nas koji nismo imali prilike da gledamo tolike rok zvezde tih godina.“

Organizator koncerta Srđan Stojanović kaže da je i u „produkcijskom smislu koncert bio fenomenalan“ jer je njen tim na turneju nosio sopstvenu opremu, te se nastup nije „razlikovao od onih u Budimpešti ili Londonu“.

„A i Tina na bini daje sve od sebe, zato su je toliko i voleli, i zaslužuje posebno mesto u srcima svakog ljubitelja ne samo rok, već muzike uopšte“, govori on za BBC na srpskom.

Iako je bio organizator, Tinu Tarner je video svega dva puta po 10 minuta, u improvizovanoj garderobi u koju je doneo nameštaj iz njegove dnevne sobe.

Kaže da su prvo pokušali da obezbede nameštaj iz jednog hotela, pa potom da ga iznajme iz prodajnog salona firme Jugoeksport, ali su im dali „nezahvalnu ponudu – 90 odsto regularne cene“.

Pošto su planovi propali, poslao je ekipu saradnika u njegov stan po tepih, trosed i druge komade nameštaja.

„U garderobi sam je pitao kako se oseća, a ona odgovorila: ‘Super, kao kod kuće’

„Rekoh: ‘Ovo i jeste iz moje kuće'“, priseća se Stojanović kroz osmeh.

Posle koncerta joj je uručio buket cveća, što ju je posebno oduševilo, kaže.

„Tako jednostavna i tako dobro blaga osoba.“

Na koncertu na stadionu lokalnog fudbalskog kluba se, dodaje, okupilo bezmalo 15.000 ljudi.

Ovu lokaciju je, tvrdi, odabrao jer mu je za organizaciju koncerta na stadionima Partizana i Crvene Zvezde traženo „pola prihoda“, a sa upravom zemunskog kluba je, naglašavajući – bez potezanja bilo kakvih veza, „očas posla sve dogovorio“.

Koncert je takođe bilo zabranjeno snimati, što je važilo i za ekipu tadašnje Televizije Beograd.

„Uprkos zabrani, uhvatili su nekoliko kadrova, a meni u ugovoru klauzula da ukoliko dođe do neovlašćenog snimanja – kazna milion dolara.

„Hvala bogu pa je to bilo samo u jutarnjem programu, te ovi nisu videli jer su putovali dalje, inače ko zna šta bi bilo“, zaključuje Stojanović.

Tina Tarner

Arhiv Jugoslavije
Četvrti nastup u Beogradu 1990. godine otvorila je numerom ‘Steamy Windows’

Od beračice pamuka do kraljice roka

Tina Tarner je rođena kao Ana Mej Bulok 26. novembra 1939. u malom gradu Natbušu, u američkoj državi Tenesi.

Kao mala je, kako je govorila, sa porodicom brala pamuk, da bi nešto kasnije počela da peva u horu lokalne baptističke crkve.

Sa 17 godina je upoznala Ajka Tarnera na jednom nastupu sa njegovim bendom Kings of Rhythm, u Sent Luisu u Misuriju i zamolila ga da je čuje kako peva.

Pionirske snimke na mestu pratećeg vokala napravila je 1958, dok se pod imenom Tina Tarner pojavila dve godine kasnije na pesmi Fool in Love, njenog budućeg muža.

Venčali su se 1962. godine.

Usledila je zajednička karijera koja je okončana leta 1976. kada je Tina pobegla sa šakom novca u torbici i provela mesece krijući se kod prijateljica, da bi potom na sudu tražila razvod od Ajka koji ju je kontrolisao i fizički zlostavljao.

Iako je prvi solo album izdala 1974, zlatna era za popularnu pevačicu počela je deset godina kasnije kada je objavila album Private Dancer, koji je iznedrio sedam hitova na top listama, a i pokrenuo ogromnu svetsku turneju.

Naredne godine, 1985, pojavila se u trećem delu australijskog filma Pobesneli Maks, tumačeći glavni ženski lik Entiti, rame uz rame sa Melom Gibsonom.

Sredinom osamdesetih započela je vezu sa nemačkim menadžerom Ervinom Bahom, za koga se udala 2013.

Tokom višedecenijske plodonosne karijere dobila je osam Gremi nagrada i mesto u Kući slavnih rokenrola 2021. kao solo umetnica, dok je prvi put tamo uvrštena sa Ajkom trideset godina ranije.

Sarađivala je sa brojnim poznatim muzičarima, od Dejvida Bouvija, pevača Rolingstonsa Mika Džegera, do jedne od najpopularnijih pevačice današnjice Bijonse.

Poslednji koncert održala je u engleskom gradu Šefildu 5. maja 2009.

Preminula je posle duge bolesti u 84. godini u njenom domu u švajcarskom mestu Kisnaht na obali Ciriškog jezera.

„Otišla je jedna snažna i upečatljiva žena koju sam uvek volela i koju ću uvek voleti.

„Hvala joj na hrabrosti i neverovatnoj energiji kojom je pokazala kako čovek može da uspe“, zaključuje Dijana Vasiljević.


Tina Tarner: Odlazak „najbolje svih vremena“
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari