Bojčinska šuma između uživanja i borbe za slobodu 1Foto: Tijana Ivanović

Dug asfaltiran put seže duboko u šumu, malo dalje niz njega vidi se jedino ako je potpuno suvo i vedro vreme.

Pretežno hrastova šuma je prilično gusta tako da se u njoj ne može daleko baciti pogled i svaki korak u njoj mora da bude lagan i svečan, pun straha i poštovanja. Poštovanja prema onima koji su u ovoj šumi i njenim zemunicama organizovali svoju borbu za najsvetliju vrednost čovekovog i života naroda, slobodu. Bojčinska šuma u mestu Progar u beogradskoj opštini Surčin mesto je podizanja ustanka partizana u Donjem Sremu tokom Drugog svetskog rata.

Podzemna skloništa boraca tonu u zaborav, ali u jednom delu šume pokraj puta, na samoj ivici nalazi se spomenik na kojem piše: “U leto 1942. godine u ovoj šumi vođena je prva borba u jugoistočnom Sremu između partizana i ustaša. 4. VII 1960. god. Savez boraca NOR-ta”. Takođe, na putu za Ašanju nalazi se nedaleko od male kućice za čuvare šume tabla sa natpisom: “Ovaj deo šume od leta 1942. god. do oslobođenja služio je kao stalni bivak partizanskih štabova i jedinica a u isto vreme bile i zimnice partizanske baze i osmatračnice pogranične partizanske čete I sremskog odreda. 4. VII 1963. god. Udruženje boraca”.

Gusti krajolik sa slabo prohodnim, kamenom popločanim putevima kroz središte šume objašnjava pogodnost flore ovog rezervata prirode za skrivanje stanovništva tokom Prvog i Drugog svetskog rata u njegovom središtu.

Šuma zauzima površinu od 629,51 hektara.

Šuma je još od 1965. godine stavljena pod zaštitu države i duž cele šume postavljena je žičana ograda i table sa naznakom da je zabranjeno seći i uništavati šumi. Šuma obiluje sa 185 vrsta različitih biljaka pretežno visokog rastinja, mada ima i dosta niskog rastinja i puzavica koje se obavijaju oko stabala hrastova lužnjaka i prave mu dupli sloj kore. Dlačice penjalica (bilje puzavice) stvaraju dojam dlakavog, čupavog drveća koje se nalazi na sve strane. Takođe, postoji veliki broj vrsta gljiva od kojih 15 zaštićeno, a čak dve se nalaze na Crvenoj listi gljiva Evrope. Od vrsta koje se mogu pronaći, a značajne su i lepe za videti je su divlje ruže.

Kralj Aleksandar I Karađorđević je Bojčinsku šumu koristio za lov, kao i njegov naslednik na prestolu nakon Drugog svetskog rata. S obzirom na ovu činjenicu, treba se uzeti u normalno slobodno kretanje srndaća, zečeva, divljih svinja. Postoje i lisaste mangulice kao i argela konja.

Konji su posebno interesantni gostima i turistima zbog toga što mogu da ih jašu. Uzana i blatnjava staza vodi do mesta gde su zatvoreni konji. Uhranjeni lipicaneri čekaju posetioce na izlasku iz šume i duž zemljanog puta (blatnjavog kad padne kiša). Preko deset grla jede kukuruzove stabljike i šašu, šta se unutar svog dvorišta i motre na svoje posetioce. Sa početka šume nalazi se trim staza opremljena spravama za preskakanje i preprekama za mimoilaženje koja pravi blagi krug oko središta levod (od strane puta kroz šumu) dela šume.

Bojčinsko kulturno leto manifestacija vredna pomena u trajanju od pet meseci održava se u letnjikovcu na početku Bojčinske šume na ulazu u selo Progar. Program je raznovrsan, od poetskih večeri i predstava, mužičkih koncerata narodne, pop i rok muzike, do džeza i klasike. Program je besplatan ali posetioci imaju priliku da daju dobrovoljan prilog.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari