Kome smeta veza centra i predgrađa? 1Foto: Stefana Savić

Čak i oni „veliki Beograđani“ koji na provinciju i predgrađa gledaju sa prezirom, osetiće posledice izmeštanja železničkih i autobuskih linija kroz veće gužve u pretrpanim gradskim autobusima.

Takođe i kroz veće zastoje na ulicama, i još gori manjak parking mesta, jer će ukidanje prevoza direktno do centra Beograda dodatno stimulisati dolazak automobilom u centar, kaže za Danas inženjer saobraćaja Karlo Polak, na temu aktuelnih planova o izmeštanju železničke i „Lastine“ autobuske stanice.

Činjenica je, navodi Polak, da je upravo u zoni „kruga dvojke“ najveća koncentracija fakulteta, srednjih škola, ogromnog broja radnih mesta u administraciji, turizmu, ugostiteljstvu, školstvu, kulturi, novinarstvu, čitavom nizu uslužnih delatnosti.

– I vozovi, i prigradski i međugradski autobusi, svi oni su brži i sigurniji prevoz sa veće razdaljine do tog centra od gradskih autobusa i tramvaja koji staju svakih 500 metara. Kada je u pitanju povezivanje sa različitim delovima Beograda prigradskih i daljinskih putnika, buduće lokacije autobuske i železničke stanice nisu na čvorištu tramvajske mreže. A tramvaj je jedini gradski prevoz visokog kapaciteta koji Beograd trenutno ima. BG:VOZ pokriva premali broj lokacija u Beogradu da bi bio gradski sistem visokog kapaciteta- navodi Polak.

On dodaje da se mnoga predgrađa nalaze na 60 kilometara od grada, te da samo najveća naselja i naselja uz put imaju autobus na svakih 15 minuta, pola sata, ili sat.

– Mnoga naselja imaju samo 5 do 10 polazaka autobusa dnevno, vikendom i manje. Jedinstven slučaj u svetu da u administrativnom području jednog grada postoje dva sistema prevoza sa potpuno različitim pravilima, do skora i sa razdvojenim tarifnim sistemom. Noćni prevoz ne postoji ni za najveća naselja. Za mnoga naselja su radna mesta u trgovini i industriji u dve smene nedostupna, jer ne postoji polazak sa kojim se u Beograd stiže pre 6 ujutru, niti je moguće vratiti se posle 10 uveče- navodi Polak.

Ipak, tvrdi on, nije na svim autobuskim linijama koje drži Lasta sasvim nezadovoljavajuć prevoz, ali dok ne postoji mogućnost da Lasta potpuno izgubi neku liniju zbog nezadovoljavajućeg prevoza, neće ni pokušati da nešto unapredi. I pre konkursa za dodelu linija, trebalo bi „resetovati“ mrežu linija, i ceo sistem postaviti na potpuno drugačije osnove, dodaje Polak.

– Trošak prevoza svakodnevnog putnika između Beograda i Lazarevca ili Mladenovca je približno 7.000 dinara. Taj trošak ne zavisi od toga da li je to radnik, srednjoškolac ili student, plaća li markicu sa sniženom i povlašćenom cenom ili se švercuje. Razlika do pune cene prevoza se plaća iz budžeta, a u pitanju su desetine miliona evra godišnje. Troškovi prevoza prigradskim železnicama su dvostruko niži. Najveća naselja – Mladenovac, Lazarevac, Barajevo, Ripanj, Veliki Crljeni i Vrčin – nalaze se uz železničke pruge, Sopot ne mnogo daleko od pruge. Obrenovcu je pruga ukinuta 1968. na šta je narod i dan danas ogorčen. Ekspesni Ćira je Beograd – Obrenovac prevaljivao za 45 minuta, brže nego ekspresna Lasta u popodnevnom špicu- podseća Polak.

Na tim jednokolosečnim prugama, kaže, moguće je uspostaviti polaske svakih sat vremena, sa vremenom putovanja do Lazarevca i Mladenovca oko sat vremena. Za manja naselja udaljena od aktivnih pruga postoje dva koncepta rešenja. Jedno je da postoji kružni minibus na svakih sat vremena do lokacije sa dobrim mogućnostima presedanja, a drugo je direktna linija za Beograd makar na svaka dva sata.

Važno je još ukinuti peronske karte, kaže Polak, izmestiti autobuske stanice u Sopotu i Lazarevcu na lokacije železničkih stanica, imati koordinisan red vožnje sa unapred utvrđenim presedačkim vezama. Slično kao što se već 7 godina radi u Batajnici sa BG:VOZ-om. U Rakovici će postojati BG:VOZ ka Vukovom spomeniku i Krnjači na 15 minuta već od ove godine.

Prigradska autobuska stanica na Novom Beogradu nije višak, ali treba je koristiti u svrhu rasterećenja i bolje distribucije putnika. Nikako kao inače, vrlo nepraktičnu zamenu za onu u centru.

Lasta, simbol trećeg sveta

U Beogradu se odavno sa sažaljenjem gleda na nekoga ko u školu ili na posao u Beogradu putuje Lastom. Lasta je postala simbol nekog trećeg sveta pri Beogradu, dalekog i teško dostupnog, područja u kojem većina Beograđana nije bila osim u na svadbama ili na drugim porodično važnim događajima. Odatle se stanovništvo danas iseljava i pola njiva je u parlogu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari