Svaki profesor matematike treba da u svom uvodnom predavanju, mladim naraštajima, objasni da je aksioma (neko kaže i aksiom) logična misao koju ne treba dokazivati. Teorema je nešto drugo.


Nije neophodno da, ako neko pomene određenu činjenicu uz pitanje zašto je to tako (a znamo čega smo sve bili svedoci u poslednjih 20 godina u našoj „zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“), odmah bude „nosilac“, što reče Basara, „govora mržnje“, „mrzitelja Srbije“ i „izdaje Kosova“.

Tako je i moja malenkost proglašena da joj se priviđa ZA VERA „u okviru velikosrbijanske epidemije – za koju nema vakcine“ i to samo zato što konstatujem već „drugu omašku“ u tekstovima Slaviše Lekića.

Pa, ne mora „tako visoko“. Aksioma je ta predmetna rečenica (u zagradi) i predstavlja „drugi potpis“ autora pa se, po meni, ne može izostaviti i mora se prema tome i dužina teksta (za koji već rekoh da je uvek odličan) podesiti.

Nema priviđanja nikakve zavere u ovoj celoj priči, a sujeta – eh sujeta …

Volim i ja vas! – viknu onaj koji je dosta obeležio ovu epohu i, nažalost, mnogo doprineo da polemišemo na ovakve teme.

S poštovanjem,

Dragan M. Racić, Beograd

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari