Na našim sudovima još je uvijek oko milijun neriješenih sudskih predmeta, a svake godine na sudove se sruči novih oko 2,7 milijuna predmeta. Reduciranje broja postupaka na sudovima izgleda kao borba s vjetrenjačama, a nešto optimizma ulijevaju tek statistički podaci.
Primjerice, za dvije godine broj ovrha na sudovima smanjio se za oko 500.
Na našim sudovima još je uvijek oko milijun neriješenih sudskih predmeta, a svake godine na sudove se sruči novih oko 2,7 milijuna predmeta. Reduciranje broja postupaka na sudovima izgleda kao borba s vjetrenjačama, a nešto optimizma ulijevaju tek statistički podaci.
Primjerice, za dvije godine broj ovrha na sudovima smanjio se za oko 500.000, a i broj zemljišno-knjižnih predmeta znatno je opao. Iza suhoparnih brojeva stoje ljudske sudbine, pa nekog čiji spor traje dvadesetak godina, povoljna statistika neće utješiti.
Svaka reforma pravosuđa uvijek se spotiče o neriješene predmete i s više ili manje uspjeha smišljaju se projekti za svođenje tog broja u prihvatljive okvire. U sveopćoj, uglavnom opravdanoj, vici na nefunkcioniranje pravosuđa, ne može se zanemariti da i građani tomu daju svoj obol.
Uzrečica »s’e bum vas tužil« i dalje ima dosta poklonika. Tako i izgažene maćuhice postaju predmetom sudskog spora u koji se mora upregnuti cijeli sudski aparat, čiji ishod je samo sitna zadovoljština.
Možda bi se mogli ugledati na Fince koji bi nam u mnogočemu mogli biti uzor. U toj zemlji s oko 5,2 milijuna stanovnika sudovi godišnje zaprime samo oko 130.000 predmeta.
Ne zna se na koji bi se način moglo utjecati na to da građani suspregnu porive za istjerivanjem pravde pod svaku cijenu, sve dok se želja za parničenjem može namirisati u zraku. Poražavajući je podatak da je najopterećeniji, Općinski građanski sud u Zagrebu lani primio čak 230 tužbi čija vrijednost ne prelazi 200 kuna.
Sve te parnice tek su nešto jednostavnije od sporova višemilijunskih vrijednosti ili za ostvarivanje nekih osnovnih prava, za što se suci moraju temeljito pripremiti. Apsurdne tužbe u tome ih samo ometaju.
Postupci mirenja još ne padaju na plodno tlo, jer onih koji žele tjerati „mak na konac“ više je u odnosu na one kojima je draži kompromis.
No, i sam sustav izaziva bespotrebne parnice. Kako inače objasniti da unatoč dobrim rezultatima u prenošenju ovrha javnim bilježnicima, sudove i dalje zatrpavaju sporovi zbog neplaćene TV-pretplate od 100 kuna? Dovoljan je samo jedan prigovor stranke, pa da neplaćen račun za struju, umjesto kod notara, završi na sudu.
O svemu tome moglo bi se povesti više računa, jer troškovi sudovanja padaju na leđa poreznih obveznika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
