Godišnjica nasilja na Kosovu 1

Čuveni „Montipajtonovci“ imali su krilaticu: „And now for something completely different“, a u eri straha i histerije oko korone, retke vesti koje nemaju vezu sa ovim virusom, mogle bi tako da budu najavljivane.

Jedna bi mogla da glasi – sutra je 17. mart, Dan Svetog Patrika i 16-godišnjica najvećeg nasilja na Kosovu od povlačenja srpskih snaga juna 1999.

Oko 286 srpskih kuća, više od 35 crkava, manastira i grobalja uništeno je i zapaljeno, a više od 4.000 Srba sa juga Kosova je proterano u trodnevnom nasilju ekstremnih Albanaca.

U nemirima je ubijeno osmoro Srba i 11 Albanaca. Međunarodni tužioci i sudije na Kosovu procesuirali su sedam slučajeva uništavanja crkava i 67 osoba osudili na zatvorske kazne od 21 meseca do 16 godina.

Da li će se Srbija, u eri korone, setiti 17. marta 2004. i kako će ga obeležiti? Tradicionalnom političkom zloupotrebom ili ozbiljnom analizom? Nije teško pogoditi da će na delu biti ovo prvo. Aktuelne vlasti su nam, nažalost, bezbroj puta pokazale da možda ne umeju efikasno da grade trgove i puteve ili odgovore na epidemiju, ali su zato majstori političkih zloupotreba. Nisu ni prvi, a ni poslednji.

Korona i nasilje od 17. marta 2004. imaju ipak bar jednu dodirnu tačku. Pokazuju kolika je opasnost lažnih vesti i do čega može da dovede histerična reakcija.

Do nasilja je došlo nakon plasiranja lažne vesti u albanskim medijima da su za utapanje u reku trojice albanskih dečaka, odgovorni Srbi iz susednog sela.

Ubrzo su počeli očigledno organizovani napadi na Srbe, njihovu imovinu i pravoslavne verske objekte. Onda su u Beogradu i Nišu ljutiti i jednako ekstremni Srbi odgovorili tako što su zapalili džamije.

Naravoučenije, politika ili korona, svejedno, pamet u glavu i ne nasedajte na laž i histeriju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari