Intelektualci iz fotelje 1

Čitajući mišljenja naših intelektualaca u okviru različitih medija, dolazi se do zaključka da se naš intelektualizam sveo na žutu štampu i tumačenje svakodnevnih tričarija u okviru izjava Aleksandra Vučića, Aleksandra Vulina ili bilo koga drugog iz našeg državnog vrha.

Tako recimo u Peščaniku su se na primer pojavili tekstovi o Darku Šariću, zarđalim kašikama ili o Vučićevoj izjavi da je fotografija njegovog brata u „Danasu“ fašistička propaganda gde autor teksta objašnjava da to nije slučaj i da AV ne zna ni šta je fašizam niti šta je propaganda. Tekst je dobar (tekstovi su dobri) i to nije sporno.

Sporno je to što su svakodnevne izjave različitih državnih funkcionera gotovo uvek bez težine. I ne treba se baviti njima jer i samo njihovo tumačenje ne može biti znatno kvalitetnije niti nas negde konkretno može odvesti (jer kako, recimo, napisati ozbiljno tumačenje neke nove besmislene pesme ili nekog praznog filma). Intelektualci rade svoj posao i ja to razumem, ali gomilom tumačenja svakodnevnih trica i kučina i sami se još više srozavamo i tonemo a ono što znamo i možemo gubi na težini te „od drveća ne vidimo šumu“.

Ono što je važno jeste da smo ostali bez institucija, te da ničija reč više nema istinski odjek „u narodu“. Gomila kritičkih tekstova očigledno prija vlasti jer, bez obzira na kvalitet ljudi koji ih pišu, rečeno jezikom Domanovića – „nigde vetrića“.

Zapravo se, dakle, ništa ne dešava – institucije poput škola, sudova i univerziteta postoje na papiru i, ukoliko se to nekome ne sviđa, može samo da piše dok, istovremeno, tonemo sve dublje. Intelektualci poput Martina Lutera Kinga ili Ernesta Gevare više, po svemu sudeći, ne postoje.

Čini se da je dovoljno samo pisati…

„Die Philosophen haben die Welt nur verschieden interpretiert, es kommt aber darauf an, sie zu verdndern.“ (filozofi su samo različito tumačili svet a radi se o tome da se on promeni) – Karl Marks. „Ako vam je dobro, onda ništa“ – lajtmotiv Peščanika, verujem, ukazuje pre svega na delanje, praksu. Međutim, te prakse nema.

Delanje nam manjka a tumačenja na svakom ćošku i to sve češće i od strane onih kojima društvo i društveni problemi nisu struka te im i esencija razumevanja problema u velikoj meri fali i izmiče (istovremeno, svakim danom, i nas je sve manje i manje). Nije, dakle, dovoljno samo pisati. Bez povratka Odiseja i akcije, krezubi će se prosjaci i dalje udvarati Penelopi. Treba spremiti mreže za propast…

Autor je filozof

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari