Jedanaest zaključaka za 11 dana razmišljanja u štrajku glađu 1Boško Obradović Foto: FoNet/ Aleksandar Barda (arhiva)

Za 11 dana strogog posta na stepeništu ispred Doma Narodne skupštine, koji u hrišćanskoj tradiciji i praksi znači vreme za samopreispitivanje, preumljenje i pokajanje, došao sam do sledećih 11 zaključaka na osnovu ovog dragocenog duhovnog i političkog iskustva.

Smirenje. Za 11 dana štrajka glađu izgubio sam 7-8 kilograma i mnoge iluzije o sebi i drugima. Patrijarh Irinej je u pravu. To je bio najpametniji potez koji sam uradio u poslednje vreme jer sam stao i smirio se. Osetio sam da sam počeo da mrzim ljude iz vlasti. Da je otišlo predaleko i da će svaki sledeći korak biti još gori. Iako mislim da je gnev protiv ove vlasti bio opravdan, iako smo branili Ustav i zakone od ustavorušitelja, iako je dozvoljeno svim demokratskim sredstvima ustati protiv nedemokratske vlasti, postavlja se pitanje kuda nas vodi ovaj opasni scenario neprestanog daljeg međusobnog konflikta. Svoj poslanički mandat počeo sam pre četiri godine provodeći noći u RIK-u da bih odbranio izbornu volju građana i sprečio izbornu krađu. Mandat sam završio protestujući i štrajkujući glađu na stepenicama ispred Doma Narodne skupštine braneći Ustav i ustajući protiv izmene izbornih zakona 40 dana pred izbore i organizacije nedemokratskih, zdravstveno nebezbednih i protivustavnih izbora zakazanih za 21. jun. Probao sam sve od parlamentarnih do vanparlamentarnih političkih metoda. Nema protesta u poslednje četiri godine na kome nisam bio. Kao najbolje slike iz štrajka ostaju fotografija zavađenog naroda ispred Skupštine koga razdvaja Žandarmerija i besramno saopštenje nepoznatog autora sa RTS.

Ne pominjati Vučića. Ne hraniti njegovu moć. Ne igrati po njegovim pravilima. Ne upadati u njegove zamke. Ne učestvovati u laži i ne davati legitimitet takvom sistemu laži i rijaliti šoua. Prikočiti, zastati, smiriti se. Ne dozvoliti da te mržnja obuzme. Ne produbljivati podele i sukobe. Ne podsticati atmosferu građanskog rata. Biti drugačiji, ne biti kao oni. Pružiti ruku, ljudski, hrišćanski i demokratski. Pozvati na smirivanje tenzija i dijalog. Uglavnom sve su priče o vlasti ispričane. Građani znaju ko je Vučić (hteli to da priznaju ili ne), ali ne znaju ko smo mi koji pretendujemo da dođemo na vlast i na kojim osnovama bismo zasnovali tu Srbiju posle Vučića. Ne učestvovati na izborima. Pustiti ga da se igra sam. Spremati ozbiljnu alternativu. Ne menjati samo vlast, već ceo sistem.

Govoriti o sistemu. Vučić ne vlada sam, iako je u Srbiji na vlasti lični režim. Niti jedna njegova diktatorska i protivzakonita ideja ne bi bila moguća da nema onih koji su spremni da je sprovedu: u njegovoj partiji i svim drugim strankama vladajućeg režima, u medijima, policiji, tužilaštvu i sudovima, na svim nivoima državne uprave i lokalne samouprave… Ovde nije dovoljno da se samo promeni vlast – ovde je neophodna promena kompletnog političkog sistema koji je ogrezao u kriminal i korupciju. Stvar je mnogo složenija od Vučića. On je simbol korumpiranog političkog sistema koji traje 30 godina. Vlast se menja, ali sistem ostaje. To mora da se promeni.

Predstaviti svoj program. Voditi računa najpre o sebi. Ko smo mi? Šta je naš program? Šta je rešenje za Srbiju posle korone i Vučića? Čime to garantujemo? To su pitanja o kojima treba mnogo više da brinemo u budućnosti i da tražimo načine da odgovore predstavimo građanima. Nije tačno da opozicija nema politiku i program, već nema gde da ih predstavi. Sami smo krivi što i to malo vremena što imamo na medijima, kao i sve druge svoje opozicione aktivnosti nismo posvetili našem programu već Vučiću. Šta Dveri imaju da kažu o poreskoj reformi u korist svih porodica? Kako zaštititi pravo na privatnost? Kako sačuvati životnu sredinu? Kako pomoći domaćeg privrednika umesto stranu multinacionalnu kompaniju? Kako vratiti poštovanje prosvetnom radniku? Kako favorizovati prave diplome i stručne ljude mimo svake politike? Kako obezbediti održivu domaću poljoprivredu proizvodnju, siguran otkup i garantovane cene?

Ponuditi garancije. Savez za Srbiju je ponudio 30 programskih tačaka u kojima je razrađeno novo viđenje društva u svim ključnim sferama. Kroz „Sporazum sa narodom“ dat je detaljan program prelazne Vlade koja treba da promeni čitav sistem. Stalno se zaboravlja na ova dva programska dokumenta u kojima je sve definisano. Zaboravlja se da se ujedinjena srpska opozicija obavezala da će podržati vladu stručnjaka na čelu sa nestranačkim premijerom oročenu na godinu dana, čiji deo neće biti niko od lidera opozicije. Zadatak ove vlade biće resetovanje političkog sistema u Srbiji i profunkcionisanje nezavisnih državnih institucija, u cilju trajnog uspostavljanja uslova za demokratske izbore i smenjivost vlasti na njima.

Prevazići podele. Da bismo zaustavili ovu opasnu atmosferu deoba i mržnje u kojoj živimo pod ovom vlašću već osam godina – moramo sprečiti dalje podele i sukobe. Moramo početi da razgovaramo i da se dogovaramo oko bazičnih demokratskih vrednosti. Ako to u startu nije moguće sa predstavnicima vlasti jer oni od toga beže – onda to moramo učiniti između sebe u opozicionoj javnosti, a onda naći načina da se u to uključe javne ličnosti, strukovna udruženja, nepolitičke nacionalne institucije poput SANU i SPC, dijaspora… Moramo iskoračiti iz začaranog i zatvorenog kruga dnevne politike i međustranačkih obračuna u prostor komunikacije sa političkim neistomišljenicima i poštovanja tuđeg i drugačijeg mišljenja.

Sabrati se oko vrednosti. Postoje bazične demokratske vrednosti oko kojih svi možemo da se saberemo bez obzira na naše druge ideološke i političke razlike. To su: poštovanje Ustava i vladavina zakona, neselektivan rad tužilaštva i sudova, isticanje značaja javnosti i odgovornosti, zaštita ljudskih prava i slobode medija, slobodni i pošteni izbori kao uslov smenjivosti vlasti, podela vlasti, borba protiv kriminala i korupcije, stroža kontrola trošenja budžetskih sredstava na svim nivoima vlasti, podrška nezavisnim i regulatornim telima da se oslobode partijskog uticaja, lustracija kao sudska odgovornost za kršenje zakona, ispitivanje porekla imovine i oduzimanje nezakonito stečene imovine, socijalna solidarnost i obeštećenje državnim merama oštećenih građana,…

Naučiti se razgovoru. Za predstavnike građanskog društva ne bi trebalo da bude sporno postojanje jedne konzervativne i patriotske demokratske političke opcije u tradiciji evropskih hrišćanskih demokrata. To može biti problem samo za starokomunističku svest zaodenutu u lažno evropejstvo i građanizam koja od 1945. do danas nepromenjeno vidi neprijatelja u svakom izražavanju vere, tradicije, nacionalne kulture, rodoljublja i nacionalnog interesa. Dakle, nacionalna politička opcija je normalna i opšteprihvaćena svuda u Evropi i svetu kao deo političkog života, kao i vlasti, i ne vidimo razloga da tako ne bude i u Srbiji. S druge strane, ta nacionalna politička opcija ne sme biti ekstremistička i nasilna već demokratska, ne sme ličiti na pseudoradikale i pseudonaprednjake već na hrišćanske demokrate i konzervativce u Evropi. Ona mora da napravi trajni otklon od lažnog nacionalizma, kafanskog patriotizma, busanja u prazna patriotska prsa, sukobljavanja sa drugim i drugačijim…

Novi društveni ugovor. Za vreme štrajka glađu dobio sam ogromnu podršku i od političkih neistomišljenika. To obavezuje. To pred nas iz Dveri stavlja novu vrstu odgovornosti da budemo faktor jedinstva, a ne podela u našem društvu, i da garantujemo ostvarenje demokratskih vrednosti, slobode medija i građanskih prava na drugačije mišljenje. To znači potpuno suprotan politički stil od aktuelne vlasti. Po tome će naš moderni konzervativizam biti čuvar poretka i Ustava. To bi bio ustavni i pravni patriotizam.

Nove političke ideje. Krajnje je vreme da se otvori javna rasprava i o novim političkim idejama koje nikako da dođu na dnevni red, a mogu biti osnov za pronalaženje dugoročno održivih demokratskih mehanizama i suverene demokratije: dvodomni parlament kao potreba da Gornji dom (Senat) vrši dodatnu kontrolu rada Narodne skupštine i izvršne vlasti (mogu da zamislim i smatram opravdanim da se tu čuje glas društvene svesti, savesti i saveta od strane istaknutih predstavnika različitih društvenih profesija, primera radi glas jednog Vladimira Kostića, Milene Dragićević Šešić, Biljane Stojković, Milice Kralj, Nikole Koja, Dušana Teodorovića, Biljane Lukić, Vlada Georgieva, Tatjane Vojtehovski, Srđana Škora, Mila Lompara, Dejana Mirovića, Marinka Vučinića, Koste Čavoškog…),

reforma izbornog zakonodavstva i novi izborni sistem u kome bi konačno moglo da se glasa za ime i prezime bez obzira da li proporcionalnim putem na otvorenim stranačkim listama, u većinskom izbornom sistemu ili nekom od brojnih mešovitih modela iz uporedne evropske i svetske prakse,

direktna demokratija koja bi omogućila veći broj referenduma kao oblika neposrednog narodnog izjašnjavanja na svim nivoima odlučivanja: od mesne zajednice i načina kako će se trošiti naš porez od imovine, preko lokalnih samouprava i pokrajina do Republike,

otvaranje pitanja državnog uređenja i takmičenja u prednostima između republikanskog i monarhističkog oblika vlasti. Veliki broj evropskih monarhija sigurno nije slučajan i možda bi trebalo razmisliti zašto se tako velike i uspešne države nisu odrekle ovog državnog uređenja, pa makar ga svele i na ceremonijalnu instituciju za poštovanje tradicije.

Drugi – to sam ja. Kako pronaći simfoniju između poštovanja ustavnosti i zakonitosti i neophodnih društvenih reformi i napretka – pitamo se već nekoliko decenija. Oprezno. Upravo nam u tome može pomoći konzervativna politička misao, koja ne znači očuvanje starih društvenih obrazaca po svaku cenu, već postepeno i mudro usvajanje novih. Bez otvaranja procesa društvenog pomirenja, dijaloga i dogovora nemamo šansi za elementarni opstanak srpske demokratije. Potrebna nam je nova kohabitacija između različitih političkih uverenja kao imperativ poštovanja tuđeg mišljenja i slobode izražavanja. Bez hrane se može – ne može se bez slobode! I nema sopstvene ličnosti bez drugih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari