Ako je neko bio miljenik nacije, onda se to može reći za Žarka Lauševića, rođenog 19. januara (na Bogojavljanje) 1960. godine na Cetinju, koji je u Beogradu na daskama koje život znače, te na filmu i televiziji ispisivao izuzetnu glumačku karijeru. Međaši te karijere su uloga u seriji „Sivi dom“, u kojoj igra ugroženog maloletnog momka, pa slede impresivne uloge Vinka u „Savamali“, poručnika Petra Horvata u „Oficiru s ružom“ (za šta dobija Zlatnu arenu u Puli), Brace u „Braći po materi“, Šmajsera u „Crnom bombarderu“, Alije Osmanovića u „Nožu“…

 

Pre nego što je Laušević od omiljenog dramskog heroja dama i kritičara, postao tragičar sudnica, odigrao je sudbinsku ulogu u filmu „Bolje od bekstva“ i to čoveka koji završava u zatvoru. U tom se filmu pojavljuje i njegov sin Dušan.

Crni trenutak, posle kojih Žarko Laušević prestaje da bude posvećeni glumac i postaje čovek na osnovu čije bi se biografije mogla napisati tragedija, dogodio se u noći između 30. i 31. jula 1993, kada je u pečenjari, podgoričkom limenom kiosku sa brzom hranom ubio dvojicu mladića, dvadesetogodišnjake Dragora Pejovića i Radovana Vučinića, te ranio Andriju Kažića…

Njegoš bi rekao „Svijet mi se u ad pretvorio“.

A sve je počelo bezazleno. Žarko i njegov pet godina stariji brat Branimir svratili su u taj lokal po imenu „Epl“ da nešto pojedu i popiju, a tu su bili i pomenuti mladići. Da li su mladići bili nešto bučniji, a braća nešto nervoznija tek postoji rečenica koju je Žarko izgovorio, a glasila je „Šta je ova graja!“, nakon čega je krenula svađa i tuča… Kod Žarka se u torbi zadesio pištolj iz kojega je, kaže da ni sam ne zna koliko puta pucao, u uverenju da mu je brat ugrožen.

Sve ostalo je komplikovana sudska hronika, sa suđenjima, odgodom suđenja, da bi konačno dobio 13 godina zatvora. Posle je i to preinačeno, da bi se on na slobodi našao nakon što je iza tamničkih zidova proveo nešto više od četiri i po godine, kada mu je kazna ublažena (sudila je Snežana Vujanović, supruga crnogorskog predsednika) i on je pušten na slobodu.

Nakon zatvora 1999. igra Aliju Osmanovića u filmu „Nož“, snimljenom po romanu Vuka Draškovića, a onda definitivno prestaje sa filmom i odlazi u SAD. Od 2002. godine je za njim raspisana međunarodna poternica jer mu je posle žalbe kazna ponovo određena na 13 godina robije tako da ga u Crnoj Gori čeka dosluženje kazne od sedam i po godina. No, nedavno je dobio i državljanstvo Srbije, što znači da bi se sve moglo završiti i drugačije. Laučevićeva se zla sudbina ponovo isprepleće sa najtežim trenucima porodica Pejović i Vučinić. Radi se o jednoj od najtežih priča sa naših prostora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari