Milanović u tunelu

Čak ni stravičan zločin na Ovčari, ni sramotna haaška presuda „vukovarskoj trojici“ nisu uspjeli ujediniti hrvatske političare. To što su presudu jednoglasno proglasili sramotnom, neke očito nije spriječilo da se već sljedećeg dana priberu. Nažalost, ne tako kako smo vjerojatno svi očekivali – da se kao potpora gnjevu stradalih Vukovaraca dignu na noge i svrstaju jedan uz drugoga na Ovčari. Umjesto toga, u javnosti i te kako očekivanog poteza, Zoran Milanović osuđuje Ivu Sanadera za „nepošteno izvlačenje političke koristi pred izbore“. Zbog toga što je govorio i bio tamo gdje je te večeri i trebao biti!
Napadom na Sanadera zbog Ovčare Milanović sam pretvara tragediju Vukovaraca u predizbornu temu potvrđujući da mu u nedostatku programa i to može poslužiti za privlačenje medijske pažnje. A to što ga u tome nisu slijedili drugi oporbeni čelnici, ipak odmjereno pazeći što govore, čelnika SDP-a nije spriječilo da Vukovar i Ovčaru uvuče kao predizbornu temu za obračun s najjačim protivnikom. I sami esdepeovci razočarani su još jednim soliranjem svog šefa koje bi im moglo odnijeti, a nipošto donijeti birače.
Šef SDP-a, na žalost hrvatske javnosti i samih Vukovaraca, očito ne shvaća da je kao vođa najjače oporbene stranke dobrodošao na Ovčaru. Tko ga je u tom sprečavao? I kome bi palo na pamet njegov dolazak proglasiti preizbornim?
Ovako iz pozadine, još jednim kalkulantskim potezom priskrbljuje svojoj stranci nepotrebni animozitet pred same izbore. Kad je o vukovarskoj tragediji riječ, javnost je, kako vidimo i ovih dana, i dalje sjedinjena. Nitko od nas nikad nije, neće i ne može biti ravnodušan na slike Vukovaraca koji odlaze ispraćeni četničkom pjesmom. A u pozadini gomila leševa nedužnih ljudi… Jednako tako, ni hrvatski političari, ma koje boje branili, ne smiju kalkulirati s Vukovarom. Niti im strahota toga grada ikad smije postati zamorna.
Stoga se u SDP-u moraju zapitati nije li posljednji Milanovićev ispad nepotreban kalkulantski dokaz nesigurnosti, nezrelosti političara koji sutra ozbiljno pretendira na vođenje države? Zadnjim istupima najjača oporbena stranka, zahvaljujući većim dijelom svom čelnom čovjeku, podsjeća na vrijeme prije Račanove smrti. Kad su se iz SDP-ovih tvornica fabricirale afere.
Zbog toga im je tada rejting pao pa bi im se možda i sada moglo upaliti crveno svjetlo. Sad kad im se kao bumerang vraćaju porezi na dionice, odustajanje od liste za dijasporu, činjenica da ni isticanjem Ljube Jurčića nisu uspjeli promijeniti imidž, vođa najjače oporbene stranke poseže i za osobnim vrijeđanjem protivnika optužujući ga za korumpiranost bez ijednog dokaza. Umjesto da ponudi izlaz iz situacije programima, Milanović osobnim uvredama suparnika samo potvrđuje da, što su izbori bliže, svoju stranku sve dublje uvlači u tunel. Na pomolu – na njihovu žalost – još nema svjetla, a pokušaj da zlorabi vukovarsku tragediju u okršaju sa Sanaderom mogao bi se SDP-u žestoko osvetiti!
Vukovarci stranačke boje na Ovčari – ne priznaju!