Zamislite jednu evropsku državu, u kojoj neko regulatorno nezavisno tijelo, kao što je poverenik za ravnopravnost, utvrdi da je Ministarstvo za ljudska prava diskriminisalo deo građana. Najmanje što bi se desilo, bila bi ostavka nadležnog ministra, a događaj bi bio proglašen za skandal. Međutim, u Srbiji koja pokušava da postane članica evropske porodice država, scenario sa odgovornošću ministra nije moguć. Naprotiv, resorni ministar, odgovoran za diskriminaciju (ocjena poverenice za ravnopravnost Nevene Petrušić), poluistinama i zamjenama teza pokušava da opravda svoje i postupke svog ministarstva u vezi s konstituisanjem Nacionalnog vijeća Bošnjaka.

Umjesto da se izvini svim građanima Srbije zbog učinjenih propusta, ministar u intervjuu Danasu iskazuje paternistički stav prema Bošnjacima u Srbiji, sugerišući im šta je dobro za njih, a šta nije. Čiplićeva teza da „Pravilnik o konstitutivnoj sjednici Nacionalnog savjeta Bošnjaka nije prekrajan, nego je u njega uneto pravilo koje je i do tada primenjivano prilikom konstituisanja svih nacionalnih savjeta, a na osnovu supsidijarne primene Zakona o izboru narodnih poslanika“ nije tačna.

Naime, famozni član 3. Pravilnika u zadnjem stavu kaže: „Ukoliko na konstitutivnoj sednici nisu prisutni kandidati sa izbornih lista kojima je mandat dodeljen odnosno ukoliko kandidati odbiju da prihvate mandate, neraspoređeni mandati se na sednici dodeljuju ostalim izbornim listama srazmerno broju glasova osvojenih na izborima.“ A, u pravilniku o konstitutivnoj sjednici Nacionalnog savjeta Bošnjaka taj stav se menja i stoji samo odredba o potrebnoj dvotrećinskoj prisutnosti osoba koje su izabrane („Savjet se smatra konstituisanim ukoliko je verifikovano najmanje dvije trećine mandata članova nacionalnog savjeta.“). Ne definiše se šta se dešava sa mandatima onih koji nisu prisutni konstitutivnoj sednici (što dokazuje postojanje dogovora o pokušaju bojkota konstitutivne sjednice izabranih osoba sa lista koje su podržale vladajuće stranke SDA i SDP, a da ne snose nikakve posledice za takav čin).

Da je ovo bilo smišljeno pokazuju sledeće činjenice:

1) Konstitutivne sjednice svih nacionalnih savjeta nacionalnih manjina, osim Bošnjačke, održane su do 5. jula. Samo je konstitutivna sjednica Nacionalnog savjeta Bošnjaka zakazana u srijedu 7. jula, a pravilnik je promijenjen 6. jula i važio je samo za Nacionalni savjet Bošnjaka

2) Da je pravilnik u obliku koji je važio za Bošnjake, važio i za druge nacionalne savjete, ne bi se mogla konstituisati većina nacionalnih savjeta

3) Zašto je konstitutivna sjednica zakazana u Sali gradske uprave Novi Pazar, a ne u Sali Nacionalnog savjeta Bošnjaka, osim ako nije od početka planirana neuspješna konstitutivna sjednica.

Teza ministra Čiplića da muftija Zukorlić pokušava da prekraja izbornu volju Bošnjaka, a koristeći argumente da je za listu BKZ glasalo samo 26.000 Bošnjaka, a 70.000 (Bošnjaka koji imaju pravo glasa) nije glasalo, bila bi smiješna da nije opasna po demokratiju u Srbiji. Po ovoj analogiji, Čiplić je ministar zahvaljujući prekrajanju izborne volje građana u Srbiji od strane Demokratske stranke, odnosno koalicije Za evropsku Srbiju koja ga je predložila za ministra, a na izborima osvojila samo 1.500.000 glasova, dok za tu koaliciju nije glasalo čak 5.200.000 birača sa pravom glasa! Žalosno je kad o prekrajanju izborne volje govore ministri koji preko svojih stranaka omogućavaju da u Skupštini Srbije sjede poslanici koji pripadaju strankama koje nisu učestvovale na izborima, a oduzimaju mandate svojim poslanicima na taj način da oni o tome saznaju na ulaznim vratima Skupštine.

Čiplić treba da odgovori i na pitanje zašto u Odluci o izmenama poslovnika konstitutivne sednice Nacionalnog saveta Bošnjaka od 19. 8. 2010. (što je posledica reagovanja poverenice za ravnopravnost) piše: „U poslovniku konstitutivne sednice Nacionalnog saveta bošnjačke nacionalne manjine ministra za ljudska i manjinska prava… u članu 3. stav 6. briše se?“ Na ovaj način Čiplić ne omogućava da se Poslovnik za konstitutivnu sednicu Nacionalnog saveta Bošnjaka usaglasi sa poslovnicima koji su važili za druge nacionalne manjine, jer se ne vraća stav koji je glasio: „Ukoliko na konstitutivnoj sednici nisu prisutni kandidati sa izbornih lista kojima je mandat dodeljen odnosno ukoliko kandidati odbiju da prihvate mandate, neraspoređeni mandati se na sednici dodeljuju ostalim izbornim listama srazmerno broju glasova osvojenih na izborima.“ I na taj način se i dalje legalizuje mogući bojkot, što je u suprotnosti sa preporukom poverenice za ravnopravnost da se do 20. avgusta obezbede isti uslovi za konstituisanje Nacionalnog saveta Bošnjaka koji su važili za savete ostalih manjina.

Čiplić treba da objasni kako je pomoćnik ministra 7. jula na konstitutivnoj sednici NSB mogao da pokazuje falsifikovanu ostavku profesora Zehnije Bulića na kojoj stoji njegov falsifikovani potpis, potpis predlagača liste i pečat Bošnjačkog preporoda. Gospodin Bulić je pokazao Izjavu i Zahtjev Centralnoj izbornoj komisiji od 5. jula 2010. godine, koji su zavedeni pod brojem 013-013-00-128/2010-01 u Centralnoj izbornoj komisiji u kojoj izjavljuje da prihvata mandat i da je svaka druga izjava ili ostavka data u njegovo ime falsifikat.

Kako Srbija može biti dobra zemlja ako je Bošnjacima u Srbiji loše, a oni su sve pokušali? Bili su lojalni svojim partijskim liderima, i to nije puno promenilo njihov život. Bili su više nego lojalni svojoj zemlji, a ta zemlja to nije cenila. Bošnjaci od države Srbije samo traže da poštuje vlastite zakone i Bošnjacima omogući da sami upravljaju svojom budućnošću. Da im, kao i svim ostalim građanima Srbije, da ustavom zagarantovana prava i garantuje građanske slobode. Samo je ovo potrebno. Ravnopravan tretman je način da Bošnjaci Srbiju dožive i poštuju kao svoju domovinu. Nije normalno da se samovoljom određenog broja ljudi iz vrha državnog aparata grubo odbacuje jedna cela zajednica.

Autor je poslanik LDP iz Priboja Kenan Hajdarević

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari