Iako su nas svi oni koji su nam preko noći pripremili devalvaciju ubeđivali da cene neće otići do neba, naravno, situacija je sasvim drukčija. Možda je prerano reći da će nam se ponoviti 1993. godina, ali sudeći po mnogobrojnim, bolje reći bezbrojnim zahtevima za „nivelisanje“ cena, svi su izgledi da ćemo ponovo preživeti pakao za koji smo mislili da je zauvek za nama.

Iako su nas svi oni koji su nam preko noći pripremili devalvaciju ubeđivali da cene neće otići do neba, naravno, situacija je sasvim drukčija. Možda je prerano reći da će nam se ponoviti 1993. godina, ali sudeći po mnogobrojnim, bolje reći bezbrojnim zahtevima za „nivelisanje“ cena, svi su izgledi da ćemo ponovo preživeti pakao za koji smo mislili da je zauvek za nama. Jer, kako drukčije protumačiti to da su se prvi javili oni od kojih zavisi život svih nas – pekari, mlekari, mesari, komunalci, ljudi koji se bave prevozom, a za njima, naravno, i svi ostali. Ovoga časa nas ubeđuju da je povećanje cena životnih namirnica od 70 do 150 odsto nužno, iako svi znaju da su one i ovoga časa dva do tri puta skuplje nego bilo gde u Evropi. Nažalost, malo ko se pita s prosečnom platom koja ovoga časa iznosi 150 maraka, naravno u dinarskoj protivvrednosti, kako će namiriti svoju potrošačku korpu i komunalne obaveze koje već sada iznose više od tri prosečne plate. Kako bilo da bilo, sprema nam se cena hleba od 3,5 do 4,5 dinara, cena mleka koja nije još određena, ali će biti svakako skoro 100 odsto veća, a o mesu i ostalim namirnicama da i ne govorimo. Naravno, tu se nadovezuju i cene komunalnih usluga, njihovi prohtevi se isto kreću u desetinama procenata, a takođe i prevoznici traže svoj deo kolača.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari