Politički mito

Evropska unija ponudila je Srbiji da 7. februara ove godine potpišu politički sporazum koji bi obuhvatio slobodnu trgovinu i stimulaciju privrednog razvoja, ukidanje viza za srbijanske građane za zemlje EU, povoljnosti za mlade Srbijance koji žele studirati u evropskim zemljama… Ova ponuda je politički presedan kojim se želi premostiti period do eventualnog potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Srbije. Potpisivanju SPP-a se odlučno protivi Holandija sve dok su ključni haški optuženici na slobodi.
Ponuda iz Brisela širom otvara vrata Srbiji za ulazak u EU. Brisel nastoji uticati na raspoloženje birača koji će se 3. februara na izborima za predsjednika Srbije odlučivati između Borisa Tadića i Tomislava Nikolića. To opredjeljivanje se tumači i kao opredjeljivanje za EU ili za politiku koju oličava haški optuženik Vojislav Šešelj.
Šešeljev zamjenik Nikolić kaže da je otvoren za EU pod uslovom da Kosovo ostane u Srbiji. Premijer Vojislav Koštunica potpisivanje SPP-a uslovio je nedolaženjem vojne misije EU na Kosovo. Kakva je, inače, razlika između Koštunice i Nikolića? EU se utrtila od mogućnosti da pobijedi radikal Nikolić kao „kosovobranilac“ i ruski eksponent. Ponuda „prelaznog“ sporazuma Srbiji je politički mito, kao što je davanje prednosti u EU Srbiji pred BIH krajnji politički amoral.
Jasan je interes Bosne i Hercegovine da se Srbija što prije nađe u EU. No, bh. država ne smije dozvoliti da bude diskriminisana u odnosu na Srbiju koju čelnici EU nazivaju ključnom zemljom „zapadnog Balkana“. BIH se mora ponuditi najmanje isto koliko i Srbiji.
Krajnje je vrijeme da Brisel utvrdi uvezanu strategiju za prijem preostalih država jugoistočne Evrope uvažavajući njihove specifičnosti. EU je dozvolila agresiju Srbije i Crne Gore na BIH i masovne zločine u njoj sve do genocida. Bilo bi krajnje sramotno da Srbija, uz moljakanje iz Brisela, dobije povlašteni status, a da se BIH drži u magarećoj klupi, uz šamaranje njenih građana, a ne onih koji su odgovorni za paralizovanje i degradiranje bh. države. EU je dužna pomoći bh. državi da dođe do bezbjednosne i ustavne stabilnosti koja će joj omogućiti ravnopravnu participaciju u međunarodnim integracijama, a ne kalkulisati s BIH unutar završnog srbijansko-kosovskog računa. EU i SAD moraju konačno ukraj stati velikosrpskom maltretiranju BIH koje traje zahvaljujući i dejtonskom Ustavu. Premijer RS-a Milorad Dodik mjesecima drži pod ucjenom bh. državu. Dodik nanovo prijeti disolucijom bh. države ako se ne prihvati ustavno rješenje osnovano na logici nacionalno-teritorijalnog ekskluziviteta RS-a, učinku agresije i genocida. To je nova u nizu nekažnjenih prijetnji bh. državi i miru.
Predsjedništvo BIH i Miroslav Lajčak, i kao visoki predstavnik i kao specijalni izaslanik EU, dužni su da poduzmu akciju prema međunarodnim autoritetima kako bi bh. država dobila odgovarajući status u EU, nakon ponude Brisela Beogradu. Civilizacijska bruka bi bila da BIH uđe u EU kao prirepak Srbije. Moralno, a i politički logično, bilo bi da Bosna i Hercegovina bude država kojoj se daju privilegije i kojoj se prilazi s najvećom pažnjom i najboljim namjerama. BIH nije činila zlo susjedima, niti im želi zlo. Vrijeme je da se to shvati kao presuđujuća politička činjenica na osnovu koje treba međunarodno vrednovati bh. državu.