Škola slučaj

Dva dana nakon što je malo baranjsko selo s većinom srpskog stanovništva izvelo dječicu iz osnovne škole na proslavu Savindana, ravnatelj škole Milovan Ležaja završio je karijeru.
Morao je podnijeti ostavku jer je, kako je protumačeno, onemogućio nesrpskoj djeci nastavu na hrvatskom jeziku i pismu, a nastavnike koji nisu srpske nacionalnosti otpustio.
I taman što je obrazovni ministar Dragan Primorac, pohvalio ravnateljevu mudrost (ne zbog kaosa i svega drugog lijepog što je uspio napraviti posljednjih mjeseci po pitoresknoj školi, nego zato jer je pristao dati ostavku), ravnatelj Ležaja, pedagog i filozof po struci, potpuno je pogubio razum.
Prvo se zapjenio, a onda pred šokiranim ministrom nasrnuo na načelnika općine Milana Zubera optužujući ga za prosrpsko ponašanje i otimanje nekih 500 hektara zemlje. Kakve veze zemlja, srpstvo i hrvatstvo imaju sa slučajem razrješenja s ravnateljskog mjesta, možda je samo njemu naskroz jasno, no, eto, uz prezentaciju „kako izgledaju napeti živci uživo“ i tko je veći Srbin, a tko Hrvat, jedan je ravnatelj škole, dva dana nakon Savindana, završio karijeru i vratio se, da paradoks bude veći, svojemu temeljnom pozivu: Ležaja je od danas pedagog u istoj školi, a nastava na hrvatskom jeziku se vraća, kao i otpušteni nastavnici.
Je li Osnovna škola Jagodnjak škola-slučaj pokazat će vrijeme. Srbi, kao i svaka druga nacionalna manjina, imaju zakonsko pravo osnivanja škola na vlastitom jeziku i pismu, no dosad nije zabilježen slučaj da se iz škole registrirane kao hrvatske izbacuje učenje latinice, uvodi isključivo učenje ćirilice, a po zidovima vješaju slike Vuka Karadžića.
Prije bi se moglo reći da su ravnatelji srpskih škola po Slavoniji i Baranji manji od makova zrna i nešto im slično poput ovog što je provodio Ležaja ne pada na pamet pogurnuti u praksu.
No malu baranjsku općinu očito muči još nešto: utjecaj lokalne zajednice na zapošljavanje u školama.
Pedagog Ležaja je dao dokaz. Tijekom svog šarmantnog nastupa izustio je nešto što bi se moglo kositi sa izrečenim stavom kako se čovjek nije ogriješio o zakon i zato može ostati u školi kao pedagog: „Tražili su da zapošljavam ljude. Pa nisam ja zavod za zapošljavanje“. Tu je čovjek rekao sve. Posljedica: nije ostao šef, ali je zato šefov prvi zamjenik.