Veličina i snaga atinske demokratije četvrtog veka pre naše ere, ogledala se, između ostalog, i po sposobnosti slobodnih građana da u direktnim kontaktima i u komunikaciji sa drugima, sučeljavaju svoje stavove i javno se bore za njih, dokazujući ispravnost istih. Tada, u takvoj konstelaciji odnosa uspeh te borbe zavisi isključivo od sposobnosti da se ubedi, sposobnosti da se objasni, sposobnosti da se dočara vizija, sposobnosti da se… Epilog uspeha je sposobnost u svom individualnom multifunkcionalnom smislu!


Poznati teoretičar i govornik onog vremena, neponovljivi Seneka (Lucijus Aneus Seneka 4. g. pre n.e.) raspravlja u svom delu „Pisma prijatelju“ na temu govorništva i nauke retorike o svim ovim, a i o drugim, aspektima borbe za rasprostranjenost svog stava sa ciljem da ukaže, pokaže i dokaže upravo ovu tezu da sposobnost JESTE merilo ko, kako i koliko je uspešan. Ali, ne na očuvanju i odbrani postojećeg stanja, no u promeni istog. Ovde nema nikakve dileme, biti sposoban znači menjati – menjati znači ići na bolje.

Koliko je vremena prošlo u političkoj teoriji i praksi, od tada pa do danas, a da se ovi principi – kao i ključni o sposobnosti – nisu promenili i da se svekoliki teoretičari u ovim elementima generalno ne spore (sem u finesama koji bi principi bili prvi, koji i kada važniji, i sl.) pa sve do danas kada mnoge zemlje u svojoj političkoj praksi prihvataju i neguju ove principe uspešnosti. Ali, postoji i ona praksa, u nerazvijenim demokratijama, onih koji ne žele da uče na iskustvima drugih i na njihovim civilizacijskim dostignućima, kada prevladava politički diletantizam i kada se ignorišu ovi principi koji predstavljaju odraz suštine demokratije. Normalno je tada da ovi neuki i arogantni nazovi političari, namerno ili ne, zanemaruju vekovna dostignuća u razvoju demokratije, jer se ovi principi kose sa njihovim egocentrizmom, diletantizmom i političkom manipulacijom koja je njima imanentna. Svakako da istorijsko poznavanje i primena ovih demokratskih principa podrazumeva i posledice koje proizilaze iz ovih principa, a to je odgovornost u punom značenju ovog pojma. Nema uspešne demokratije bez političke odgovornosti! Nema političke odgovornosti bez moralne svesti o toj odgovornosti! Moralna politička svest definiše ključne kriterijume o izabranim funkcijama i to kao pregnuće u služenju zajednici tako isto i svest u prihvatanju neuspeha kao dela političkog i društvenog procesa koji vodi daljem napretku. Svaki otpor i zanemarivanje ovog stanja, kao procesa, nanosi veliku i nesagledivu štetu zajednici iz koje deluje političko biće.

Ovde dolazimo i do razvoja univerzalno društvenog bića koje proizilazi i nadilazi primarno lične interese, ono doživljava svoju satisfakciju kroz svekoliki društveni napredak čiji se rezultat ogleda, upravo, kroz napredak pojedinca. Samo ova unutrašnja borba i korespondencija individualnog i opšteg garantuje boljitak. Možemo mi da se krijemo iza silnih statističkih podataka i pokazatelja razvoja kao uspešnosti politike koju implementiramo, možemo sve ovo i da potkrepimo raznim priznanjima ili političkom podrškom „međunarodne zajednice“, ali ako na kraju svih krajeva, kada podvučemo crtu a ispod nje – ništa! onda je sve to ne politička no politikantsko-diletantska magla.

Nažalost, ta magla je tako retka i prozirna da se duboko vidi kroz nju i svakako se vide svi oni koji su doveli do tog stanja.

U turbulentnim vremenima je normalno da se preispituju stari sistemi vrednosti, gde se neki potvrđuju, a neki odbacuju i uspostavljaju se novi sistemi vrednosti; tad je i te kako normalno da se i politički poslenici brže menjaju i ostavljaju prostora za druge, još uspešnije da ih zamene, ali ni tada niko normalan ne zanemaruje civilizacijsko iskustvo i dostignuća političkog, demokratskog pluralizma i parlamentarizma, a to dalje znači kako sposobnost tako i odgovornost onih koji moraju da imaju viziju i da krče put kroz scile i haribde ka mirnoj lici.

Jer, suština je mir i blagostanje! Jedno rađa drugo i to je ono što nam treba!

Samo oni koji sagledavaju tu suštinu biće zapamćeni u istoriji ovog naroda, svi drugi su ini – kojih nigde nema na zvezdanom nebu.

Autor je sociolog

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari