Tekst Saše Stojanovića Književnost uzvraća kokavac – ili… Vraćajte pare, bre! svedočanstvo je o rasprostranjenom nedostatku civilizacijski dosegnutih manira u komunikaciji sa ženama u javnom prostoru koji je prisutan od Skupštine Srbije do medija. Taj i takav diskurs ne omogućava argumentovano sučeljavanje stavova, izlaženje iz jednom zauvek zauzetih pozicija, kultivisanje vlastitih i stavova oponenata.

 Taj diskurs je sračunat da eliminiše manje agresivne i direktno uperen protiv prava žena na ravnopavnost u javnim poslovima. Upotreba diskvalifikacija (posilna, komesarka, ađutantkinja, paškvilantica) jeste nevaspitanje. Inspirativna knjiga Džozefa Hita i Endrjua Potera „Prodaja pobunjenika“, objašnjava kada i zašto se upotrebljavaju ‘ružne reči’.

Htela bih da naglasim suštinsku razliku u diskursu iz koga govorimo SS kolumnista Danasa i ja. O toj razlici ima smisla nastaviti polemiku jer polemika se vodi zapravo o pravu na drugost i različitost.

Moja jedanaestogodišnja saradnja sa listom Danas (gotovo tri stotine objavljenih tekstova) motivisana je pre svega željom da feministički diskurs, težnje ženskog pokreta (ovdašnjeg i internacionalnog) budu shvaćeni i prihvaćeni, da životi žena, njihova iskustva i stremljenja ugledaju svetlo dana. O tim temama, kao i o dometima ženskog stvaralaštva, bilo je moguće pisati jer u Srbiji postoji snažan ženski pokret koji je u rušenju Miloševića odigrao ključnu ulogu, što se danas uglavnom prećutkuje. Onaj veći broj glasača koji je izašao na izbore 2000. i presudio voždu bile su glasačice. A žene su izašle u znatno većem broju jer su feministkinje leto uoči izbora premrežile Srbiju i održale sa ženama stotine edukacija „Žene to mogu“ po modelu Norvežanki i uz njihovu podršku. Samo što je i ovaj put na delu pokušaj da se primeni oproban recept: žene vuku kad je gusto, a muškarci koriste plodove njihovih napora. Jedan od načina je obesmišljavanje tih napora.

Gospodin SS je shvatio da prihvatanje feminističkog diskursa predstavlja bezuslovnu predaju patrijarhata. Opa, odoše sve one zgodne muške privilegije. Nema posle brljotina ‘mama ja sam se usr’o’, što bi rekla Dubravka Ugrešić. A vremenom će shvatiti da mu je procena o beznačajnosti Liliputanki problematična. Džonatan Sfift je bio filozof, a Guliverova putovanja su zlobnici proglasili za ‘dečiju literaturu’ (podvala traje prilično dugo), pa se zbog rasprostranjenog neznanja siroti četvrtaci kod nas u osnovnoj školi muče da shvate tekst koji je namenjen onima koji studiraju semantiku. Ne treba olako koristiti pojmove iz filozofije. Treba znati njihovo značenje i istoriju njihovog nastanka.

Ne može se voditi ravnopravna rasprava o tezama Tatjane Rosić ako se ne poznaje, i to čak ni elementarno, feministička teorija i kritika. To je razgovor gluvih, teoretičarki i balvana. Prijateljski predlažem Danasu da otvori edukativnu rubriku u kojoj bi feminističke teoretičarke elaborirale osnovne pojmove feminističke teorije zarad elementarnog obrazovanja intelektualaca koje vlastita intelektualna radoznalost nije navela na put saznanja. Prosvetiteljski rad u Srbiji je tako potreban i tako redak. A eto dobre prilike teoretičarkama da zarade honorar od Danasa.

Kišu nisu potrebni branioci njegovog dela. Sa braniocima su i najveći umovi loše prolazili. Dovoljno je prisetiti se kako su skolastičari unazadili Aristotelov logički opus.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari