Da li smo zaslužili zdravu životnu sredinu? 1

Ovo pitanje nametnulo mi se posle protesta ekoloških udruženja iz cele Srbije i Republike Srpske (subota, 10. 3. 21. od 13-16h) održanog ispred Narodne skupštine u Beogradu.

Naime, prema nekim procenama na protestu je bilo negde između 10-15.000 ljudi (!?).

Odmah da kažem da mislim da bi pozitivan odgovor na pitanje iz naslova mogao da bude jedino u slučaju da je na pomenutom protestu bilo bar deset puta više, odnosno negde između 100-150.000 ljudi.

Govornici su iznosili više nego zabrinjavajuće podatke o stepenu zagađenosti životne sredine na teritoriji čitave Republike.

Počelo je sa naglaskom na uništavanje reka (posebno onih na Staroj planini), tih dragocenih i skoro poslednjih izvora čiste vode, posebno putem gradnje mini-hidrocentrala.

Sledili su primeri ispuštanja otrovnih materija u te reke (primer Peka, sada zatrovane reke, a nekad čuvene kao „zlatonosne reke“), zatim primeri zatrovanog zemljišta oko gradova (npr. Zrenjanin) i manjih mesta u Vojvodini.

Veliki odjek na protestu imao je već čuveni (negativan) primer svetske multinacionalne kompanije Rio Tinto, koja je od Vlade Srbije dobila pravo na istraživanja rude jadarita, odnosno dobijanja metala litijuma, za kojim postoji velika potencijalna tražnja na svetskom tržištu. Radi se o nalazištima u okolini gradova Loznica i Valjevo, kao i sela Dobrinja kod Požege.

Važan je podatak da opravdanost takvih investicija treba da potvrdi i ozbiljna studija, koja još nije urađena, a koja bi potvrdila između ostalog i da takva sutrašnja proizvodnja litijuma ne bi ugrozila životnu sredinu oko pomenutih gradova i sela.

Stručnjaci-biolozi govorili su o nezaustavljivom propadanju biljnog i životinjskog sveta u Srbiji, upravo zbog uništavanja njihove prirodne sredine, odnosno uništavanja vodnih i šumskih izvora života za te žive vrste, od kojih opet zavise životi i opstanak ljudi u Srbiji.

Najzad, čuo se i jedan zastrašujući podatak, da je u Srbiji, u januaru i februaru ove godine, rođeno 8.985 beba, a umrlo 20.583 ljudi, što znači da Srbija za godinu dana gubi na ovaj način oko 70.000 ljudi.

Ukupan gubitak treba da obuhvati i onih oko 50.000 ljudi (!?), koji godišnje napuste Srbiju.

Zanimljivo je da se istog dana, uveče, oko 19.45h na programu vesti na RTS 1, pojavila predsednica vlade, koja je kritikovala govornike pomenutog protesta, a da nijednog trenutka nije rekla nijednu kritiku vezanu za iznete stavove na protestu, ali je istovremeno iznela svoje čuđenje „što niko tamo nije pomenuo uspehe vlade na rešavanju pitanja zaštite životne sredine“, pominjući pritom isključivo rad na regulisanja boljeg rada termoelektrana i početak rešavanja problema deponija.

Posle svega iznetog, sa žalošću zaključujem da je, po svemu sudeći, jedan iskren i otvoren dijalog vlasti sa pomenutim ekološkim udruženjima u Srbiji jednostavno nemoguć, jer bi se sveo na „razgovor gluvih“. Nešto slično važi i za dijalog vlasti i opozicije u Srbiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari