
Topovski udar od pre neko veče je možda i definitivno ugasio sjaj nekad najsjajnije Zvezde u sazvežđu mog srca.
Eksplozija ju je bacila u lige gde se nalazi i imenjakinja iz Malog Mokrog Luga, a možda i niže, jer se možda jedino još u seoskim ligama protivnički igrači gađaju kukuruzom, limenkama piva ili šta kome dođe pod ruku.
Žalićemo se i pevaćemo protiv Uefe da je mafija, što možda i jeste, kada se to bude ponovilo na nekoj evropskoj tekmi i kada budemo kažnjeni. Od severa sam davno digao ruke kada je jedan od tadašnjih vođa sa četiri slova u nadimku udarao barjakom oca jednog dečaka od 7-8 godina, jer ga je ovaj zamolio da se malo pomeri u stranu da bi taj dečak video teren.
A voleo sam, a onog koga voliš od njega je bol najveći, plakao sam posle nekih poraza, a mudro mi je baka Anica govorila, ne plači budalo, oni su zaboravili da su sinoć i igrali, a ti i dalje plačeš.
Mudro mi je i majka pričala, to su ipak samo fudbaleri, a ja verovao da su to legende, vanzemaljci, deca sa druge planete, i verovao da ću ja svoju decu voditi na taj isti sever.
Nisam prao ruku posle rukovanja sa Perom Perićem Zvezdinom perjanicom dok su bili u karantinu na terasi hotela u Banji Vrujci pred derbi. Zvezda samo jednom u poluvremenu nije otišla u svlačionicu, bilo je to protiv Obilića.
Zvezda je postala taj omraženi Obilić, ne osvaja nego otima titule.
Citiram Vidojkovića koji je rekao da je zamrzao navijanje za Zvezdu i proglašavam ga za vođu „belih“ Delija i nadam se da će se nebo otvoriti i ovo društvo promeniti, a do tad mislim da će na severu biti navijača da taman stanu pod isti onaj barjak…
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.