Rad na crno 1

Skoro polovina ušteda u budžetu u ovoj i prošloj godini ostvarena je većim poreskim prihodima u budžetu. Poreski prihodi ove godine biće veći od planiranih za 700 miliona evra.

I u takvim okolnostima šef misije MMF-a za Srbiju u intervjuu Danasu izjavljuje da siva ekonomija u Srbiji raste. Kakvo iznenađenje!

Ali iznenađenje traje samo dok se ne pogledaju podaci iz ankete o radnoj snazi Zavoda za statistiku i vidi se da je u trećem kvartalu ove godine više od 677.000 ljudi, 20 odsto više nego u istom periodu prošle godine, bilo „neformalno zaposleno“, što je eufemizam za rad na crno. Pored neprijavljenih radnika ova anketa obuhvata kao neformalno zaposlene i studente koji se vrate kući da pomognu roditeljima u sezoni setve ili žetve. Upravo najveći deo tih neformalno zaposlenih odnosi se poljoprivredu i sezonske radnike, mada je rast neformalne zaposlenosti i u drugim oblastima iznosio 17 odsto. S druge strane, u odnosu na treći kvartal prošle godine formalna zaposlenost je povećana za svega 3,8 odsto.

Očigledno je da su se vlasti našle u procepu između želje da se pohvale rekordno niskom nezaposlenošću kao jednim od svojih „prvi put do sada u Srbiji“ dostignuća i činjenicom da se to postiže radom na crno „majkom svih zloupotreba“ kako je sam ministar za rad Vulin ocenio pre godinu dana.

Šteta za budžet zbog neuplaćivanja poreza i doprinosa možda je i najmanja šteta od rada na crno. Daleko je veći problem što ti radnici nemaju zdravstvenu knjižicu pa ako se povrede na radu bukvalno su otpisani. Problem, ali odložen, jeste što kada dođe vreme neće imati penziju pa će se opet pojaviti kao socijalni slučajevi na teret celom društvu, mada su vredno radili ceo vek. Na kraju, ovo je štetno i za privredu jer se legalna preduzeća nalaze u neravnopravnom položaju u odnosu na one koji drže ljude na crno. Porezi i doprinosi na prosečnu platu u Srbiji su oko 64 odsto neto plate. Upravo toliko iznosi ova nezvanična subvencija za one koji krše zakon, a što da ne reći i ljudska prava radnicima ostavljajući ih bez prava na lečenje i penziju.

Koliko ima onih koji rade na sivo, odnosno plaćaju dažbine na minimalac, a ostatak plate plaćaju na ruke, to niko ne zna.

Godine 2017. i 2018. proglašene su godinama borbe protiv sive ekonomije pa je možda konačno došao trenutak da se neka obećanja i ispune i umesto uskraćivanja prava i smanjenja plata konačno i zaposleni vide korist od fiskalne konsolidacije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari