Džepovi puni kamenja 1Photo: A.K./ATAImages

Kao i uvek kada je reč o odgovornosti, državni organi Republike Srbije, odnosno ljudi koji sede na čelnim pozicijama, kroje zakone tako da sve što rade ostane nekažnjeno, a da posle odlaska sa državne funkcije džepovi ostanu puni. Puniji, naravno, mnogo više nego što su bili pre dolaska na funkciju.

Tako smo došli u situaciju da u državi u kojoj je kriminal očito institucionalizovan i duboko povezan sa državnim funkcionerima, načelnici policijskih uprava nemaju nikakvu obavezu da prijavljuju svoju imovinu Agenciji za sprečavanje korupcije. I to zato što je, pazite fore, sama Agencija dala autentično tumačenje Zakona o korupciji, i „protumačila“ da policijski funkcioneri nisu i javni funkcioneri (sem ministra i direktora policije), pa samim tim nemaju obavezu da prijavljuju imovinu i prihode i naravno promenu imovnog stanja.

Dobro ste pročitali. Nemaju nikakvu obavezu, oni koji bi trebalo da se bore protiv organizovanog kriminala i kriminalaca koji i bukvalno barataju milionima evra.

U izveštaju Sektora unutrašnje kontrole MUP Srbije za 2025. godinu, navodi se da je sproveden 81 test integriteta u policiji, od toga 7 sa negativnim rezultatom i 74 sa pozitivnim rezultatom testiranja. Kabinetu ministra je podneto 3 izveštaja sa predlogom mera, u kojima je predloženo da se prema 5 policijskih službenika inicira pokretanje disciplinskog postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

Mršavi su to rezultati za tako veliki sistem kao što je MUP i za sistem koji je prvi na udaru kriminalnih grupa i korupcije.

Po Zakonu o policiji Unutrašnja kontrola je nadležna za proveru imovine, ali pogađate, ne sme da se bavi imovinom načelnika policijskih uprava, jer se zna kako će proći onaj ko bude to radio. Slede mu mobing, sindrom „praznog stola“ (nedavanje zaduženja) ili „staklenog plafona“ (nemogućnost napredovanja), prebacivanje u vatrogasce ili jednostavno otkaz pod izmišljenim razlozima.

Sve je na – majke mi, nemam ništa. A ovamo – vile po Dedinju, Senjaku, Bežaniji, Kopaoniku, Zlatiboru…luksuzni stanovi, penthausi, džipovi i kola za koja bi prosečan građanin Srbije morao da radi bar tri života i opet ne bi uspeo da ih zaradi poštenim radom i od regularne plate.

Da li je to normalno? Pa naravno da nije, ali za Vučićevu Srbiju je to standard. Jer što korumpiraniji policajac, načelnik policije, državni službenik, ministar, funkcioner…naći će se na višoj poziciji upravo da bi mogao da odradi posao za partiju kad zatreba. I kao takav je podložniji prljavim poslovima, koje očito rade pod izgovorom „borbe za državu“. Jedina država koja njih interesuje je država njihovog džepa. Za državu ih baš zabole uvce. Zato se i tako prostački busaju u prsa i izbacuju patriotske parole. Kao, oni veliki Srbi, blabla…

Zato je i bez odgovora ostalo pitanje Zdravka Ponoša, predsednika stranke Srbija centar, postavljeno na sednici skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove, upućeno ministru policije i direktoru policije – Ivici Dačiću i Draganu Vasiljeviću o tome da li je sproveden test integriteta i provera imovnog stanja Veselina Milića, uhapšenog načelnika beogradske policije. Milić je u pritvoru zbog sumnje da nije prijavio ubistvo i učinioca i pomogao učiniocu posle ubistva Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ na Senjaku.

Građani Srbije su prepoznali kriminalizaciju državnog aparata i vide da je Vučićevih 15 godina vlasti obeleženo zastrašujućom kriminalizacijom državnog aparata, koji su kriminalci očito u značajnoj meri i preuzeli, pa odatle i više od 70 odsto građana Srbije uglavnom ili uopšte nema poverenja u policiju. To je pokazalo istraživanje strukovnog udruženja policije „Dr Rudolf Arčibald Rajs“ krajem prošle godine.

Narodu Srbije džepovi su puni kamenja.

A voda više nije ni do nosa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari