Zaštita životne sredine „iskočila“ je nedavno u prvi plan u pregovorima sa EU, pošto je, kako je „otkrio“ premijer Vučić tokom posete odlazećeg predsednika EK, to „oblast u kojoj Srbija mora najviše da radi da bi ispunila standarde EU“. Ekologija je u izveštaju o ostvarenom napretku Srbije ka EU označena crvenom bojom, odnosno kao dokaz da eko-zaštita „uopšte nije u skladu sa evropskim vrednostima“.

Kako objašnjava bivši ministar Oliver Dulić, u toj oblasti se krije čak 40 odsto evrointegracija, i to su znale sve prethodne vlade. Ovaj problem je ipak ispolitizovan između bivše i sadašnje vlasti, jer je DS prozvala SNS i nadležnu ministarku Mihajlović za loše stanje, a SNS i prozvana su odgovorili prebacujući odgovornost na demokrate i Dulića.

A da je stanje u oblasti ekologije alarmantno, jasno je odavno, i tu se ne može sada sa „zaprepašćenjem“ otkrivati rupa na saksiji. Uostalom, to su pokazale i katastrofalne poplave u kojima je stradalo više od 50 osoba i kada je nekoliko gradova potopljeno. Reke zatrpane đubretom i odvodni kanali koji su postali deponije, umnogome su doprineli toj katastrofi. Valja podsetiti i na loš kvalitet vode za piće u nekim delovima Srbije, na nedostatak kanalizacije i sistema za prečišćavanje otpadnih voda, na nerazvijene sisteme za prikupljanje otpada i reciklažu i ilegalne deponije. U reciklaži smo na evropskom začelju, a prerada smeća iz domaćinstva se procenjuje na tek osam odsto. U Srbiji se otpadne vode prečišćavaju tek 10 odsto, a tri najveća grada u Srbiji nemaju nikakva postrojenja za njihovu preradu. Loš je i kvalitet vazduha, pogotovo u onim mestima koji imaju iole jaču industriju i rudarstvo, ili razvijeni saobraćaj.

Ovi podaci odavno nikog ne iznenađuju, tako da je licemerno da se nadležni koji su krojili i koji kroje politiku u „prozvanoj“ oblasti iščuđuju. Istovremeno, činjenica je da se poslednje decenije značajno ulagalo u zaštitu životne sredine. Posebno iz EU, zatim u onim jačim firmama koje su investirale u Srbiji, pa čak i u državnom EPS-u. Uloženi su desetine miliona evra, ali je očigledno da to mora postati sveprisutna obaveza i državna politika. Samo tako će se razviti i ekološka svest u društvu i kod pripadnika državnog aparata, koja će biti veoma potrebna da ispunimo sve ono što EU, odnosno zdrav razum i potreba samoodržanja nalažu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari