Slučaj slučajnosti 1

Mnogo toga se u samo par dana desilo u vezi i povodom ubistva za veći deo javnosti do tada potpuno nepoznatog Aleksandra Stankovića, da bi sve te stvari tumačili kao koincidenciju.

 

 

 

Klasični obračun podzemlja, od devedesetih poznat pod nazivom „sačekuša“, iz nekoliko poznatih i još toliko prepoznatih razloga postao je multidisciplinarna tema, iz izvornog domena crne hronike uselio se i u političke, socijalne i „sportske“ analize.

Šta to, u stvari, ne dozvoljava zdravom razumu da tu gomilu „slučajnosti“ pomete pod tepih uz mrmljanje zbog povratka u devedesete? Odmah nakon ubistva čoveka koji je javnosti predstavljan kao vođa navijača, a tek posthumno je objavljivano da je pravosnažno osuđen zbog dilovanja droge te da je već tri godine uspešno odlagao odlazak u zatvor, ministar policije je izašao sa proglasom „borbe protiv mafije“, ono novo i stoga i najzanimljivije jeste da se pominje strana mafija, koja, da parafraziramo, treba da se obračunava po Podgorici, Baru ili Kotoru, a ne u Srbiji. Ministar naravno zna više od ostalih građana, ali izlazak u javnost sa izjavom koja ubice Stankovića tako brzo „geografski“ locira u najmanju ruku je čudna, neki bi rekli nesmotrena (u toku istrage), drugi, pak, sračunata ili spinovana.

Sličnu, ma gotovo istu izjavu, u dva navrata je izgovorio i premijer lično. I on je zapretio tamo nekima da im neće dozvoliti da ubijaju po Srbiji, a zatim na pitanje o „majicama“ koje su u slavu pokojnog Stankovića nosili fudbaleri i košarkaši Partizana bio još eksplicitniji: rekao je da ga zanima samo iz koje je države neko došao u Beograd sa kalašnjikovima da deli pravdu. Do sada se zbog puškaranja na asfaltu ni ministar, ni premijer nisu oglašavali ovakvim tonom, ubistvo Stankovića, ili ubice Stankovića, dakle, imaju i neki drugi kontekst, javnosti nepoznat.

S ove druge, „sportske“ strane takođe se nagomilalo neobjašnjivih „slučajnosti“. Bez obzira na veliki pritisak javnosti i medija, uprave ili odgovorni pojedinci u FK i KK Partizan ostali su nemi na pitanja ko je igračima rekao da obuku majice sa likom Stankovića, ko mu je u ime JSD i FK dao čitulju, odnosno čija je ideja bio minut ćutanja na košarkaškoj utakmici. Ministar policije i premijer, inače vrlo glasni kad treba izbaciti kriminal iz sporta, nisu se o tome oglasili. Nije to učinio ni ministar sporta, valjda mu je rečeno da to sa sportom nema veze.

„Slučaj“ će, kao i mnogi prethodni, biti zatrpan sa svim svojim „slučajnostima“. „Običnim“ građanima i „običnim“ navijačima previše je muka i od ovog što znaju, a kako bi im tek bilo da znaju više, valjda su procenili za to nadležni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari