Balkanski ugalj ubija stanovništvo i guši Evropu 1Foto: Nenad Đorđević/FoNet (Ilustracija)

Šesnaest termoelektrana na zapadnom Balkanu zagađuje regiju i Evropu više nego svih drugih 250 evropskih elektrana na ugalj.

Zapadni Balkan je poslednji dio Evrope u kojem termoelektrane ne samo opstaju, već se grade i nove, piše Al Jazeera Balkans.

Najnoviji izveštaj Evropske energetske zajednice sa sedištem u Beču i mreže nevladinih organizacija predvođenih Alijansom za zdravlje i životnu sredinu (HEAL) i evropskom organizacijom za zaštitu okoline „Europe Beyond Coal“, kojim se upozorava da 16 termoelektrana na zapadnom Balkanu zagađuje regiju i celu Evropu više nego svih drugih 250 evropskih elektrana na ugalj, ovih je dana u centru pažnje i mnogih zapadnih medija.

Izveštaj je objavljen sredinom sedmice u Briselu s namerom da se vlade zemalja regiona, građani i Evropska unija upozore da je zagađenost vazduha u Bosni i Hercegovini, Severnoj Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori i Srbiji nepodnošljiva, da takva zagađenja ne poznaju granice, te da postaju „sve opasniji nevidljivi ubica za celu Evropu“.

Francuski dnevni list levog centra Liberation, jedan od tri vodeća dnevnika u Francuskoj, u izdanju od 22. ovog meseca u opširnoj analizi navodi da zbog zastarelosti termoelektrana, odusustva vizionarske razvojne politike i ljudske nebrige prema okolini, 16 termoelektrana u regionu u proseku emituje čak 20 puta više sumpor-dioksida i 16 puta više otrovnih čestica nego svih drugih 250 termoelektrana u Evropi.

List prenosi navode iz najnovijeg evropskog izveštaja po kojima „zdravstveni troškovi koji mogu da se dovedu u vezu sa najvećim zagađivačima vazduha u Evropi“ iznose od 6,1 do 11,5 milijardi evra godišnje.

„Te troškove ne plaćaju samo građani i ekonomije ugroženih zemalja, već sve članice Evropske unije, imajući u vidu da nečisti vazduh nema putne isprave, niti se može zaustaviti na granicama Unije“, navodi francuski list pozivajući se na izjave energetskih i zdravstvenih stručnjaka.

U godišnjem evropskom izveštaju objavljenom početkom ove sedmice u Briselu navodi se da termoelektrana „Ugljevik“ u Bosni i Hercegovini emituje sumpornog dioksida (SO2) kao sve nemačke termoelektrane na ugalj.

Tim povodom, Liberation navodi da bi „Evropska unija od zemalja zapadnog Balkana morala konačno zahtevati što hitnije prilagođavanje postojeće legislative standardima EU-a“.

U tom kontekstu citirana su i upozorenja autora izveštaja kojima se od EU traži da pooštri svoje pristupne kriterije prema svim zemljama regiona u sektorima životne sredine i zaštite zdravlja (27. i 28. pregovaračko poglavlje).

„Zemlje koje se budu oglušile prema takvim zahtevima trebale bi se suočiti sa zastojem u procesu evropskih integracija, jer pristup Evropskoj uniji ubuduće ne bi trebao biti moguć ukoliko vlade u regionu ne osiguraju drastično smanjivanje zagađenja životne sredine i ako radikalno ne povećaju svoju odgovornost za zdravstveno stanje građana u svojim zemljama“.

Predstavnica evropske Alijanse za zdravlje i životnu sredinu (HEAL) Vlatka Matković-Puljić tim povodom za francuski list pojašnjava da „pristupanje Evropskoj uniji ubuduće ne bi trebalo biti moguće ako se zagađivanje životne sredine u regionu dramatično ne smanji, ako se zastarele termoelektrane ne ugase i ako se vlade ovih zemalja ne okrenu prema drugim izvorima i vrstama čiste energije“.

Liberation podseća da bi zemlje zapadnog Balkana morale početi smanjivati svoje štetne emisije i po osnovu međunarodnih ugovora na koje su se samovoljno obavezale. Osim Sporazuma o stabilizaciji i prodruživanju koji sve zemlje regiona imaju sa Evropskom unijom, tu je i Ugovor o energetskoj zajednici po kojem je većina termoelekrtana u regionu već trebala drastično smanjiti štetne emisije.

„TE Ugljevik“ je po tom osnovu samo u prošloj godini trebalo da smanji emisiju SO2 sa sadašnjih 150.000 tona na 10.000 tona godišnje.

„To je najdrastičnije smanjenje koje je trebalo biti u prošloj  godini u regionu, ali u stvarnosti mi nismo videli niti danas vidimo da se filteri ugrađuju“, izjavila je Vlatka Matković-Puljić.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, BiH je na drugom mestu u svetu po stopi smrtnosti izazvane zagađenjem vazduha. Jedino Severna Koreja ima veću stopu smtrnosti. Ako se, međutim, u obzir uzme stopa mortaliteta na 100.000 stanovnika u svim zemljama Evrope, Bosna i Hercegovina je u tom slučaju ispred svih po zagađenosti zraka i njegovoj štetnosti po zdravlje ljudi.

Direktna posledice takvog zagađenja, navodi francuski list, je više od 3.900 smrtnih slučajeva na tlu Evrope samo u toku 2016. godine. Prema izveštaju pet nevladinih organizacija uključujući i evropsku organizaciju za zaštitu okoline „Europe Beyond Coal“, zdravstvene fondove Evropske unije samo „balkansko zagađenje“ godišnje košta čak oko 11,5 milijardi eura, što je mnogo više od troškova rekonstrukcije postojećih zastarelih termocentrala.

„Zagađenje vazduha u Bosni i Hercegovini ‘pojede’ čak 21,5 posto bruto društvenog proizvoda ove zemlje kroz smanjenu produktivnost i troškove za lečenje bolesti uzrokovanih zagađenim vazduhom. Zar to nisu dovoljno dramatična upozorenja“, navodi se godišnjem izveštaju.

U četvrtak ujutro, 21. februara, Sarajevo je bilo grad s najgorim indeksom kvaliteta vazduha na svetu, navodi se na stranici AirVisual, koja u realnom vremenu svrstava gradove u kojima je zagađenost vazduha najopasnija po život ljudi. Skoplje, Beograd, Tuzla, Zenica, Niš i mnogi drugi gradovi zapadnog Balkana su takođe u vrhu ove neslavne rang liste, a cijela regija svake nove godine doživljava sve gore epizode zimskog onečišćenja vazduha uzrokovanog prvenstveno nekontrolisanom upotrebom uglja kao najjeftinijeg energenta za proizvodnju električne energije, zagrevanje domaćinstava i za industriju.

Od 10 najvećih termocentrala koje emituju najveće koncentracije sumpor-dioksida na tlu Evrope, piše Liberation, njih devet je na zapadnom Balkanu. Isto je i sa klasifikacijom najotrovnijih čestica (PM10), od kojih se osam najotrovnijih dominantno udiše u zemljama zapadnog Balkana. Zbog zagađenosti vazduha, širom sveta godišnje prevremeno umre približno sedam miliona ljudi, dok zbog istih razloga u Evropskoj uniji godišnje umre oko 400.000 ljudi, navodi francuski list.

Nekada davno, najkonkurentnija termoelektrana na celom Starom kontinentu bila je „TE Kostolac B“, a izgrađena je 1987. godine. Prva faza „TE Ugljevik“ u Bosni i Hercegovini, koja je veći zagađivač okoline nego sve nemačke termocentrale zajedno, izgrađena je 1976. godine. Obe ove „komunističke fabrike struje“ koriste lignit, ugalj koji najviše zagađuje okolinu i najopasniji je trovač za ljude, podseća Liberation.

Iako danas postoje brojne tehnološke mogućnosti za ograničavanje emisija sumpor-dioksida, izveštaji nevladinog sektora i analize zapadnih stručnjaka pokazuju da se takve mogućnosti u regionu uopšte ne koriste ili se koriste parcijalno. Za ilustraciju se navodi termocentrala „Kostolac B“ u Srbiji „koja poseduje relativno savremenu tehnologiju za čišćenje vazduha, ali se zbog troškova njene upotrebe takva tehnologija ne koristi, što se po zapadnoj logici i standardima društvene odgovornosti smatra teškim moralnim i poslovnim prekršajem“.

U izveštaju se navodi da većina termoenergetskih postrojenja u regiji nije izgrađena u skladu s evropskim standardima i da ne poseduje unapređene tehnologije za zaštitu okoline.

U regionu nema zabrane ni za upotrebu lignita, a Srbija i Bosna i Hercegovina čak planiraju izgradnju novih termoelektrane na ovu vrstu uglja uz pomoć kineskih graditelja i dugoročnih kredita, nedavno je upozorio i nemački nacionalni javni medij Deutsche Welle.

Ovaj nemački medij podseća da se radi o novom bloku „TE Kostolac“ , o bloku 7 „TE Tuzla“, te o termoelektrani „Ugljevik 3“, a najavljuje se i gradnja termoelektrana u Banovićima, „TE Kakanj 8“ i „TE Gacko 2“ u Bosni i Hercegovini, kao i izgradnja termoelektrane u Pljevljima u Crnoj Gori.

Jedan od najvažnijih argumenata zagovornika izgradnje novih termoelektrana je taj da je struja proizvedena na taj način navodno tri puta jeftinija od energije dobijene iz solarnih elektrana ili energijom vjetra. A u celoj ovoj priči Kinezi su kolovođe.

„Prema dogovoru koji su potpisali predstavnici BiH i kineska banka Exim Bank, pozajmicu od 613 miliona eura vraćaće stanovnici Bosne i Hercegovine u narednih 20 godina, a krediti neće biti vraćeni samo uz bankarsku kamatu, nego će biti plaćeni i zdravljem građana ove zemlje“, navodi se u komentaru DW-a.

Uz ocenu da je zapadni Balkan poslednji deo Evrope u kojem termoelektrane ne samo opstaju, već se grade i nove, DW zaključuje da se uz postojeće količine spaljivanja uglja na Balkanu ne mogu ostvariti ni klimatski i energetski ciljevi Evropske unije.

Države članice EU planiraju da do 2031. godine zatvore sve termoelektrane na ugalj kako bi se ostvarili ciljevi dogovoreni na Pariškom samitu o klimatskim promjenama, ali takvi ciljevi su danas pod velikim upitnikom pored ostalog i zbog energetskog zaostajanja regiona Balkana i odsustva svesti i novca za prelazak na čiste energije.

Prema rečima Denisa Žiška iz Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle, to bi moglo imati katastrofalne posledice po klimu i životnu sredinu, ali i po zdravlje ljudi koji žive u blizini termoelektrana.

Nevladine organizacije u regionu kao i Evropska unija snažno podržavaju prelazak na obnovljive izvore energije imajući u vidu da u svim zemljama zapadnog Balkana za to postoje prirodni resursi koji su ekonomski održivi i finansijski isplativi naročito u Bosni i Hercegovini i Srbiji, imajući u vidu i hidro-potencijal u ove dve susedne zemlje.

U izveštaju Energetske zajednice sa sedištem u Beču se navodi da su obnovljivi izvori energije jedina dugoročna šansa za zemlje Zapadnog Balkana pod uslovom da Evropska unija različitim projektima i budžetskim linijama pomogne u izgradnji infrastrukture za to, imajući u vidu da je čista energija još uvek skupa ukoliko nije supstiurirana iz državnih ili evropskih fondova.

Iako evropske analize govore da će globalna potražnja za ugljem opadati, te da bi 2021. godine učešće ovog energenta u proizvodnji struje trebalo da bude oko 36 posto u odnosu na 41 posto u 2014. godine.

„Prelazno razdoblje“ bi moglo potrajati do 2050. godine, a obiležavaće ga još uvek visoka cena energije iz obnovljivih izvora i dinamičan ritam promena u vidu enormnog povećanja svetske populacije s tendencijom dostizanja čak 12 milijardi ljudi do kraja ovog veka, zatim sve veći jaz između bogatih i siromašnih, te sasvim izvesno vođenje ratova za izvore energije, hranu i pitku vodu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari