Bez raščišćavanja prošlosti nema bolje budućnosti 1Foto: FoNet/ Filip Stevanović

Saranda Bogujevci je 1999. godine preživela masakr u Podujevu, kada su „Škorpioni“ ubili 14 članova njene familije – sedmoro dece i isto toliko žena. Osim Sarande, koja je tada imala 14 godina, preživeli su Fatos (13), Jehona (11), Lirije (9) i šestogodišnji Genc.

Svoju priču o tragediji, Saranda, Jehon i Fatos rekonstruisali su u izložbi „Bogujevci – vizuelna istorija, omaž svim porodicama i žrtvama rata“, koja je 2013. postavljena u Beogradu i na kojoj je prisustvovao Ivica Dačić, portparol Slobodana Miloševića tokom ratova devedesetih, a sada aktuelni ministar spoljnih poslova. O svom iskustvu susreta sa Dačićem na izložbi, šta je za nju to značilo, šta mu je rekla, kako se osećala, i kako je izgledalo kada je morao da sasluša imena svih ubijenih, Saranda je ispričala u dokumentarnom filmu „Albanke su naše sestre“, koji je prikazan prošle subote u Domu omladine, tokom poslednjeg dana „Mirdita, dobar dan“ festivala.

Osim Sarandine tragične priče, iskustva o ratu za potrebe ovog dokumentarca ispričali su, između ostalih, i jedna srpska majka čiji je sin ratovao na Kosovu, dezerter iz Kraljeva, ali i kosovska mirovna aktivistkinja. Zajedničko im je da bi opet učinili isto.

U filmu učestvuju Nadežda Kostić i Slađana Anđelković, organizatorke antiratnog protesta u Kruševcu, Bratislav Stamenković, učesnik protesta u Leskovcu, Srđan Knežević, dezerter iz Kraljeva, Flora Brovina, organizatorka antiratnih aktivnosti na Kosovu, Saranda Bogujevci, Mihana Salihu, humanitarna aktivistkinja s Kosova, Ivan Novković iz Leskovca, Nataša Kandić, osnivačica i bivša izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo, Staša Zajović iz Žena u crnom, kao i Mia David, bivša direktorka Kulturnog centra Beograda.

Inače, ovaj dokumentarni film, čiji su autori Milena Popović, Sanja Kljajić, Taulant Osmani, Darko Šper i Vanja Đurić rezultat je projekta „Stvarni ljudi – stvarna rešenja“ o odnosima Kosova i Srbije iz ugla istorije, svakodnevice, budućnosti, koji su zajednički realizovali Nezavisno društvo novinara Vojvodine, BIRN Kosovo i forumZFD Beograd, uz podršku Delegacije Evropske unije u Srbiji. Pored ovog dokumentarca, producirano je još četiri, čije se promocije očekuju u Srbiji i na Kosovu.

Nakon projekcije filma, usledila je tribina na kojoj je ocenjeno da bez raščišćavanja prošlosti, nema bolje budućnosti na prostoru bivše Jugoslavije. Mirovna aktivistkinja sa Kosova Mihane Salihu Balja istakla, a prenela Autonomija, da su društva u regionu stvorila mit žrtve. Kako je dodala o prošlosti se mora govoriti, kako bi što više ljudi podelilo bol sa onima koji su patili u ratovima.

– Svaka mlada osoba koja ima osećaj da je žrtva, ne može da se razvija normalno. Užasno je i žalosno kada vidite decu koja nikada nisu bila na Kosovu, a učestvuju u ekstremnodesničarskim protestima i u pokušajima da nasilno prekinu ovakve tribine, projekcije, izložbe, naglasila je Mihane Salihu Balja. Prema njenim rečima, školski udžbenici u regionu su puni mržnje prema drugima.

– Mi svaki dan hranimo taj identitet žrtve. I ako kažeš nešto protiv toga, onda si izdajnica. Ljudi su poniženi i od takvih ljudi ne možeš ništa da očekuješ. Mi živimo u mentalnoj bedi – ocenila je i dodala da komunikacija između ljudi sa Kosova i iz Srbije postoji, ali da mediji o tome ne žele da izveštavaju.

– Nema nam napretka, dok god ne uspemo da se sastanemo bez predrasuda, da nemamo strah da, na primer, u Beogradu govorimo albanski. Mediji ne prenose primere saradnje između ljudi iz Srbije i Kosova, a takve inicijative postoje i mogu da pomognu rehabilitaciji društava na Balkanu. Sa svim našim razlikama i posebnostima, mi smo na kraju ljudi i nema razloga da se ne sastajemo i da ne komuniciramo, poručila je Mihane Salihu Balja, prenosi Autonomija.

Mia David, bivša direktorka Kulturnog centra Beograda, u kome je svojevremeno prikazana izložba „Bogujevci – vizuelna istorija, omaž svim porodicama i žrtvama rata“, rekla je da je i posle četiri godine najviše ljudi zove zbog izložbe, „a to govori koliko se mi zapravo nismo pomerili od ove teme“. Objasnila je da ima „osećaj tuge“ i „dubokog poraza“, jer sav trud na raznim frontovima ne ostavlja dovoljan trag. Prema njenim rečima, sva vrata moraju da se otvore kada Saranda Bogujevci dođe na „mesto zločina i pruži ruku“.

Ona je podsetila na izjavu Aleksandra Vučića za „jednog Srbina 100 Muslimana“.

– Ta rečenica ne može da se izbriše koliko god se skine snimak sa Jutjuba, naglasila je David i dobila aplauz od publike. Kako je dodala, ta rečenica je najbolja ilustracija društva u kome živimo, „a jako smo mnogo i sami doprineli tome“. Prema njenom mišljenju, ljudi treba da dignu ruke od institucija i da ulažu u obrazovanje.

Jedna od autorki filma Milena Popović ocenila je da ratno nasleđe obeležava u velikoj meri društvenu stvarnost, dodajući da se građenje nacionalnog identiteta u Srbiji oslanja na kosovski mit.

– Bilo kakav javni prostor za neka druga tumačenja rata na Kosovu osim onog koji nam se svakodnevno servira gotovo i ne postoji. A tek nema prostora za eventualno preispitivanje državne, društvene, pa i pojedinačne odgovornosti. Samim tim nema mesta ni za pojedince i grupe koji se usude da dovedu u pitanje taj nacionalni diskurs i da mu se suprotstave – ukazala je Popović, objašnjavajući da je ideja filma bila da „bacimo svetlo na sve te ljude koji su se usprotivili ratnoj historiji“.

Kako je istakla, mediji su se potrudili da sakriju informacije o svemu što se na Kosovu dešavalo – o stravičnim zločinima torturama i proterivanjima nesrpskog stanovništva.

– To naše kolektivno sećanje dopire do NATO bombardovanja i 10. juna kada smo videli kolone izbeglica srpskog stanovništva. Većina medija i danas rade istu stvar, prikrivaju istinu i kreiraju dominantni društveni narativ i stopiraju suočavanje s prošlošću – rekla je Popović, navodeći da su ključni sopstveni odnosi prema ratnom nasleđu.

Gruhonjić: Sram vas bilo, javni servisi

Producent filma „Albanke su naše sestre“ Dinko Gruhonjić rekao je na tribini da će taj film u Srbiji biti prikazan na Televiziji N1. „Hvala N1, sram vas bilo, javni servisi!“, rekao je Gruhonjić i objasnio da Radio-televizija Srbije i Radio-televizija Vojvodine nisu bili zainteresovani za emitovanje dokumentarnih filmova, iako bi bilo „najprirodnije“ da upravo javni servisi pokreću teme koje su „tabuizirane“ u društvu. Serijal će biti emitovan i na Drugom programu Radio-televizije Kosova, a u okviru projekta objavljeno je i deset istraživačkih članaka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari