Deo kulture Srbije koga više nema 1Foto: Privatna arhiva

Mnogi naši čitaloci sigurno pamte prijatan i zvonak glas novinarke i voditeljke Branislave Brane Milunov na starom Studiju B.

Ova kuća bila je svojevremeno zaštitni znak naše metropole, svedočila je o tome da Beograd jeste deo sveta, predstavljala je njegov kosmopolitski duh, otvorenost, bila je mesto za razvijanje novih ideja koje su u ono vreme zaista menjale svet. Od ponedeljka, 18. januara, Danas će objavljivati autorski feljton Brane Milunov „Slušate sada Studio B“.

* Studio B, koji je prošle godine obeležio 50 godina, bio je kultna radio-stanica bivše Jugoslavije, mnogi će reći da današnji Studio B ne liči na sebe. Pred čitaocima je vaš autorski feljton „Slušate sada Studio B“. Zašto ste se odlučili da ga napišete?

– Želela sam ne samo da obeležim značajan jubilej već i da sačuvam od zaborava jedinstven kulturni i medijski fenomen kakav je bio Studio B. To je bio moj način da odam priznanje i kažem hvala svima koji su ovu stanicu pravili i proslavili. To je omaž legendama novinarstva i radiofonije, njihovom pionirskom radu, hrabrosti i entuzijazmu, omaž jednom vremenu i jednom gradu koji bez Studija B nije mogao. Materijal sam crpela iz dragocenih tonskih svedočenja osnivača, novinara, voditelja, muzičkih saradnika… koje smo kolega Zoran Muza Mihajlović i ja snimali povodom 20 godina Studija B. Mnogi od njih danas nisu živi, pa su ova svedočenja još značajnija i vrednija. Nostalgičnu i veselu autentičnu priču dopunila sam novim razgovorima i tekstovima iz već požutelih novina koji su mi otkrili nove, zanimljive detalje. Imala sam veliku podršku svojih kolega iz Studija B, posebno Pece Petrovića Marša, a u priređivanju teksta pomogla mi je urednica Ivana Golubović.

Skoro godinu dana na društvenim mrežama objavljujem zanimljive priče, anegdote, fotografije i sačuvane audio-snimke iz programa i to nailazi na lep prijem. Prijatelji sa Tvitera slali su mi novinske isečke, čak i stare snimke koje su sačuvali. Mnoge sam podsetila na ta dobra vremena, na glasove i atmosferu koju je Studio B pravio. Neponovljivu. Mislim da sam se dostojno odužila svom Studiju B i da je ovo lep rastanak sa njim.

* Nekim izdavačima ste ponudili ovaj rukopis ali ste naišli na ravnodušnost, zašto?

– Večernje novosti i Studio B bili su i istoj zgradi Borbe na Trgu Nikole Pašića. Odlično su sarađivali od prvog trenutka. Večernje novosti su podržavale radio, najavljivale program, objavljivale reklame, mnogi novinari su prešli na radio, stoga mi je nekako bilo logično da feljton ponudim njima. On je prihvaćen, ali se stalno odlagao, pomerao, te krajem leta, te na jesen pa do kraja godine… bez nekog određenog razloga.

S druge strane, radujem se što će, objavljivanjem u Danasu, biti dostupne ilustracije odnosno vinjete koje je specijalno za početak rada Studija B pre 50 godina crtao Dušan Petričić. I samog autora sam podsetila na te vinjete jer, nažalost, originali nisu sačuvani.

* Budući da ste i sami bili deo ekipe izvornog Studija B, kako gledate na to što se dešava danas u toj kući?

– Odavno više nema nikakvih spona između Studija B i mene. Znam da se iseljava iz Beograđanke, posle 46 godina. Studio B je nekada bio simbol grada i sa vrha „slao dobre vibracije“. Da je gradu stalo, grad bi ga sačuvao.

Imala sam veliku sreću da radim kada je bio najslušaniji, najpopularniji i najmoćniji medij, da učim od Đoke Vještice, Zvonka Pantića, Dragana Jelića, da jutra delim sa Duškom Radovićem… Danas nema takvih uzora, a Studio B odavno nije zastupnik građana. Retko ga gledam jer nije ni informativan, ni zabavan, ni sadržajan. Nema dušu, nema energiju. Sadašnji Studio B je sušta suprotnost svemu onome što je Studio B nekada predstavljao. I evo jedne priče koja to ilustruje, a nema je u feljtonu: pala je jedna od četiri bele kugle sa postolja spomenika knezu Mihailu. Đoko Vještica je danima to pominjao u „Beogradskoj razglednici“ da bi, videvši da niko ne reaguje, zajedno sa kolegom Jovićem kupio materijal, otišao na Trg republike i zalepio kuglu za postolje. Današnji Studio B i posle godinu i po dana i javnog obećanja nije popravio razlupanu spomen-ploču Vještici na njegovom platou ispred Beograđanke. A špica „Beogradske razglednice“ i dalje se emituje.

* Okosnicu programa nekadašnjeg Studija B činili su vesti i muzika, ali i kvalitetan noćni program pomerao je granice. U čemu je bila tajna njegovog uspeha?

– Muzika i informacija imale su ravnopravan tretman u programu. Pisali su mi na Tviteru mnogi da su svoj životni ritam podešavali prema emisijama Studija B. Ima li lepšeg komplimenta?

Radio Studio B je prvi krenuo sa non-stop programom, kao što je prvi krenuo sa stereo programom, kao što je prvi imao pevajuće špice, kao što je prvi imao brze voditelje i kontakt programe, kao što je prvi saopštavao važne vesti i emitovao svetske hitove, kao što je uvek prvi bio na mestu događaja, kao što je prvi…

Noćni program zavolela sam zbog Dragana Jelića i njegovog „Sanjivog kviza“ petkom. Dobiti noćnu smenu nije bila kazna, već čast. Beograd je bio aktivan, publika šarenolika pa je i program slobodniji. U jednom periodu vodila sam subotom noću vrlo slušani kontakt program u kome su učestvovali taksisti Žutog taksija. Njihova radio-stanica bila je povezana sa miksetom i ja sam ih slobodno i bez prethodne najave uključivala u program. To je bilo veliko iznenađenje i za one koje su prevozili. Znali smo gde se šta dešava, ko se dočekuje ili ispraća na aerodromu, ko zna da peva, recituje, ima ljubavne probleme… Mislim da bi takav kontakt program slušaocima i danas bio interesantan.

* Ovaj radio su činili ljudi koji su postali gradske legende: Duško Radović, Đoko Vještica, Ljerka Draženović, Zoran Modli i mnogi drugi. Jesu li oni utemeljili profesionalne standarde koji su danas nedostižni?

– Studio B je doneo revoluciju u etru tadašnje Jugoslavije jer je svojim stilom potpuno odudarao od programa Radio Beograda, državne radio-stanice. Stvarao je nove vrednosti, uspostavio nove kriterijume u novinarstvu, imao je moderan radio izraz i svojom neposrednošću i komunikacijom sa slušaocima promenio je navike publike i vrlo brzo postao ne samo slušan već i uticajan radio. Duško Radović i Đoko Vještica jesu dva najveća simbola Studija B, ali bilo je tu i drugih osoba koje su jako važne i značajne za tu radio-stanicu i feljton je prilika da podsetim na njih. Pre svih Dragan Marković, direktor i glavni i odgovorni urednik, pokretač svega, vizionar, čovek koji je 24 sata živeo za radio, Borjan Kostić, prvi muzički i tehnički direktor, zaslužan za zvuk Studija B, koji je nadogradio i razvijao izvanredan Sloba Konjović, zatim Dragan Jelić, idejni tvorac zabavnog programa koji je osmislio 80 odsto emisija i otkrivao lepe radijske glasove, po kojima je Studio B bio prepoznatljiv.

Sa ovakvim ljudima i ovakvom istorijom Studio B je bio mnogo više od medija, posebno od obične gradske radio-stanice. On je deo kulture cele Srbije i kad god se bude pravila medijska istorija Srbije, ona neće biti moguća bez Studija B.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari